Bosanskohercegovačka umjetnica, Amira Medunjanin, rado je viđen gost u Crnoj Gori, kada su u pitanju ljubitelji sevdaha. Do sada je nekoliko puta nastupala u Podgorici, a ovoga puta, predstaviće se u Nikšiću i to u subotu, 29. septembra sa početkom u 20 sati.
Koncert Amire Medunjanin, za koji karta košta sedam eura, održaće se u okviru 13. međunarodnog festivala gitare, koji se održava od 27. septembra do 2. oktobra, a o tome šta je pripremila za publiku, umjetnica je pričala za dodatak “Kroz grad”.
Ponovo ste pred publikom u Crnoj Gori, kakve utiske nosite sa prošlih nastupa?
Posljednjih nekoliko godina bilo je puno gostovanja u Crnoj Gori. A i kada nema nastupa, dođem onako turistički da se malo odmorim od svega. Nedavno sam bila u Pljevljima i Gusinju, i zaista mi je bilo lijepo. I uvijek mi je ugodno, bez obzira koja pozornica je u pitanju. A koncert 29. septembra u Nikšiću je nastavak promocije studijskog albuma “Ascending” koji je izašao krajem jula. A ljudi ovdje poznaju sve pjesme koje izvodimo, pa je i nama puno srce kada svi pjevamo zajedno tokom cijelog nastupa.
Da li će se repertoar u Niksiću razlikovati od onoga što smo ranije imali prilike da čujemo i spremate li nam neko prijatno iznenađenje?
Ovo je prvi put da nastupam u Nikšiću. Tako da sam planirala malo drugačiji koncert. Voljela bih obuhvatiti period svog djelovanja u posljednjih petnaest godina. Dosta toga se izdešavalo i vjerujem da bi bilo dobro da se publici predstavim na pravi način. Meni je iskreno drago što ću napokon doći u Nikšić i nadam se da će biti i pokoje iznenađenje.
Publika je navikla da vas, uglavnom, sluša uz pratnju klavira, a ovoga puta će vas pratiti Boško Jović na gitari. Koliko to utiče na odabir repertoara?
Posljednji album sam snimila sa gudačkim orkestrom u Norveškoj. Pored solista iz Trondheima, na albumu su učestvovali i moji stalni saradnici Ante Gelo, Boško Jović, Bojan Zulfikarpašić, Nikola Stajić i Zvonimir Šestak. Radi se o retrospektivi mojih 15 godina života u muzici. Inače, snimila sam pet studijskih albuma sa obradama nekih od najljepših pjesama naših naroda. Imam sreću što sve ovo vrijeme sarađujem s vrhunskim muzičarima koji veoma dobro poznaju našu muzičku baštinu. Svako od nas ima svoje viđenje pjesama i način na koji ih izvodimo. Mislim da su jako važne i uspomene svih nas vezane uz pojedine pjesme. Tako da bez obzira koja je muzička postavka u pitanju, pjesme su te koje su jedino važne. A mi na pozornici pokušavamo dati sve od sebe da prenesemo svu tu ljepotu. Ako barem djelomično uspjevamo u toj zamisli, onda mislim da smo na pravom putu.
Ako je to moguće izdvojiti, da li su vam draže upravo verzije numera sa gitarom ili uz pratnju klavira?
Sve pjesme koje sam obradila su univerzalno lijepe. Različiti aranžmani im daju malo boje, a da ne remete svu tu ljepotu. I nema tu neke razlike. Boško Jović, Bojan Zulfikarpašić i Ante Gelo su kompozitori, aranžeri i izvrsni muzičari koji zaista kreativno mogu dati jednu drugačiju dimenziju pjesme. Ali opet sve zavisi od publike. Oni su najmjerodavniji da li je nešto kvalitetno ili ne.
Trenutno ste u Americi, gdje ste ranije imali priliku da nastupate, kakvi su utisci sa nastupa na tom kontinentu?
Da, u posjeti sam prijateljima. Nisam imala nastupe ovaj put. Ali bila sam na turneji u Kanadi i SAD-u krajem 2016. godine i početkom 2017. godine. Iako je bilo prije skoro dvije godine, sjećam se svakog nastupa. Zaista je bilo lijepo. Publika je iskreno doživjela nastupe i meni je dosta olakšao taj prvi susret. Mislim da sam bila malo i impresionirana svim gradovima gdje smo gostovali. Drugačije je nego u Evropi. Ali tek slijedi konkretan rad. Nadam se da ću u skorije vrijeme ponovno biti u prilici nastupati na sjevernoameričkom kontinentu.
U vašem glasu i sevdalinki uživa publika širom svjeta. A u čijoj interpretaciji i umjetnosti muziciranja vi uživate?
Ah, sada to je teško pitanje. I teško je izdvojiti nekoga iz plejade sjajnih interpretatora sevdaha, jer svi su zaista bili vrhunski umjetnici. Ostavili su zavidan opus iza sebe i veliko bogatstvo za generacije koje dolaze. Ali kada me već pitate, spomenula bih Himzu Polovinu, Kseniju Cicvarić i Nadu Mamulu…Rado izvodi Šantićevu “Eminu”
Možete li da izdvojite jednu numeru bez koje vam repertoar nije kompletan i koju svih ovih godina nikada niste izostavili?
Vidite, na ovim prostorima ima puno bezvremenskih pjesama. Vjerujem da je teško odabrati samo jednu. Kada poslušate sve pjesme, teško da se možete odlučiti koja je najljepša. Mislim da je to jedna divna niska bisera u kojoj je svaka pjesma svijet za sebe. A što se tiče pjesama koje često izvodim na koncertima, svakako bih izdvojila Šantićevu “Eminu”.
Bonus video:
