Gru: Sve je isto kao devedesetih samo nema rata

"Sve vrijeme je isto, samo što su se u jednom trenutku desile neke kao promjene pa smo svi bili entuzijastični i željeli da vjerujemo da će nešto da se desi. Ali ovdje se nikad ništa ne mijenja. Jedina razlika u odnosu na devedesete je što se ne ratuje. I ima goriva, samo nema para za gorivo"
350 pregleda 6 komentar(a)
Gru, Foto: Facebook
Gru, Foto: Facebook
Ažurirano: 03.10.2015. 14:58h

Jedan od pionira srpskog i uopšte balkanskog repa Dalibor Andonov Gru proslavlja rijedak jubilej u ovom žanru - 20 godina rada. Spotom za novu verziju jedne od njegovih prvih pjesama "Biću tu", koji se našao na top 20 listi MTV-a "Domaćica", popularni reper je obilježio dvije decenije u hip hopu, a u razgovoru za "Vijesti" je objasnio kako je došlo do saradnje sa sugrađaninom Gazda Pajom, kojeg vidi kao svog nasljednika, na toj pjesmi.

"Sreli smo se na jednom hip hop festivalu, pa smo nešto pričali baš o toj pjesmi, a kasnije kad se pojavila ideja da se na taj način obilježi 20 godina planirao sam da gostuju ljudi koji nisu imali veze sa originalnom verzijom. Prvi čovjek koji mi je pao na pamet je bio Gazda Paja i lako i brzo smo se dogovorili", priča on.

Da li si zadovoljan učinjenim kad se okreneš iza sebe?

Moram biti. Naravno, uvijek može bolje, ali sam se trudio da budem u muzici taman onoliko koliko mi prija, nisam se forsirao. Možda je mogao da bude koji album više, da budem malo vredniji, ali u suštini mislim da sam se na pravi način bavio muzikom, tako da uživam u tome što radim, a da ne dozvolim da mi to bude "samo posao".

Kako je sjetiti se početaka?

To je izgledalo potpuno drugačije od ovog danas. U to vrijeme ljudi kojima sam bio okružen, a koji su bili u muzici su bili u tome isključivo iz ljubavi, a ne da bi zaradili koji dinar. Danas se većina bavi muzikom da bi tezgarila i uzela manje ili više para. Sve je to izgledalo prilično naivno, sve se spontano dešavalo... Jako malo je ozbiljnih planova pravljeno.

Da li si zamišljao da ćeš biti ovako uspješan i dugotrajan?

Ne, iskreno. Naravno, muzika mi je bila jedina stvar koja me interesovala i nisam želio da se bavim nekim poslom, a da mi muzika bude hobi. Stvarno sam želio da živim od repa. I mislim da sam u tome uspio. E sad, razlika je u tome što kad sam bio klinac muzička scena mi je bila veća i bolja nego danas, u staroj državi su i ti koncerti bili jako ozbiljni, ali se u nekom momentu sve to svelo na diskoteke i nešto što možda ne bi trebalo da bude... Ali eto, ne znam, vremena se mijenjaju, mijenaju se i pristupi.

Ali su stihovi kao "Da li imaš pravo da oduzmeš život" i dalje aktuelni?

To nikad nije ni odlazilo. Sve vrijeme je isto, samo što su se u jednom trenutku desile neke kao promjene pa smo svi bili entuzijastični i željeli da vjerujemo da će nešto da se desi. Ali ovdje se nikad ništa ne mijenja. Jedina razlika u odnosu na devedesete je što se ne ratuje. I ima goriva, samo nema para za gorivo.

Aktuelno je upravo to ponovno oživljavanje 90-ih i mladi, koji su se tad tek rodili, na njih gledaju romantično, kao na neko vrijeme hedonizma i uličnih heroja?

Devedesete su bile daleko od bilo kakvog hedonizma. Rijetko ko na svijetu je imao priliku da preživi išta slično. Ne ponovilo se. Ali kapiram da naročito ljudi koji nisu proživjeli ta vremena na njih gledaju drugim očima. Na neki način mi je jasan taj fenomen. Ta scena je bila prilično naivna, a opet pojavio se i taj hip hop i dens i razne zanimljive stvari i sve je to imalo dušu, a danas je nema ni u čemu.

Na TV-u dominiraju takođe face iz 90-ih poput kriminalca Kristijana Golubovića. U posljednje vrijeme često si optuživao medije da su puni gluposti?

Mislim da je svuda ista priča, samo što je na ovim prostorima to očiglednije - ide se na to da se narod totalno zaglupi i da sa njim radi što god ko poželi. Mediji su savršeni za tako nešto. Rijetko ko pokušava da nešto značajno tu promjeni, svi se prilagođavaju onome što trenutno prolazi. To zaglupljivanje traje od ratova 90-ih do danas. Jedini način da ostaneš normalan i zadržiš prave vrijednosti je da napraviš svoj mali svijet i da se trudiš da ovo spolja ne utiče na tebe.

Sjećaš li se prvog koncerta u Crnoj Gori?

Sjećam se prvog koncerta u karijeri, ali u Crnoj Gori ne mogu da se sjetim koji je bio. Možda u "Marfiju" u Podgorici, sjećam se da je bilo baš dobro, bilo je prepuno i mislim da je tad već bio izašao drugi album. Bila je super atmosfera i sve.

Sad više radiš kao DJ nego kao reper, kako je do toga došlo?

Trenutno imam puno posla kao DJ. Posljednjih 20 godina muzika mi je, pored toga što je ljubav, postala i posao, živim od toga. Muzika se promijenila i morao bih da se prilagođavam da bih zaradio od nastupa, a to nisam želio jer se ne bih dobro osjećao. Tako da mi je DJ-ing bio super izlaz iz te priče, jer vrtim muziku koju volim, a tu je dovoljan broj ljudi koji uživaju uz nju, pa nam je svima lijepo.

Neće biti albuma

Pratiš li nove trendove u repu?

Volim da čujem trep stvari, remikse drugih žanrova... Čovjek treba da prati trendove i da izvuče ono najbolje. Ubijeđen sam da promjene moraju da se dešavaju, s tim što, možda je i nekad bilo tako, ali mi djeluje da sad ima mnogo više gluposti. Meni su 90-e zlatno doba hip hopa i najviše slušam rep iz tog perioda, ali podržavam promjene.

Radiš li na novom albumu?

Neće biti albuma sigurno, jer ako krenem da ga radim to će trajati ko zna koliko. Radim nove stvari, a brzo će biti gotova jedna sa Vojketom iz Djansa. Planiram singlove s vremena na vrijeme. Muzike ima više nego ikad, nemaju ljudi vremena za albume. Ranije je bilo da kupiš ploču i slušaš je dok se ne izliže, a sad, ako te s albuma ne zakači pjesma u prvih 10 sekundi odmah ideš dalje. Tako da je besmisleno. Znam da mi treba album da se na pravi način vratim, da se odradi još jedan krug koncerata jer je to najljepši dio muzičke priče, ali iskreno nemam vremena da se posvetim tome.

Bonus video: