Frontmen popularnog hrvatskog sastava “Vatra” Ivan Dečak kaže za sebe da je vječito dijete, tako da još nije prestao da sanja.
Voli da pleše uz numeru “Bitter Sweet Symphony”, a putovanje avionom ne može da zamisli bez alkohola...
- Šta si kao dijete želio da budeš kad porasteš?
Miješali su se osjećaji, konstantno sam, do četvrtog razreda srednje škole, paralelno žonglirao između muzike i fudbala. Jedan dan zamišljao sam kako makazicama zabijam gol, a drugi dan sam maštao o tome kako bi bilo čarobno jednoga dana imati svoj bend i komponovati sopstvene pjesme. Na kraju je pobijedila muzika, ali fudbal ješ još uvijek tu, samo rekreativno.
- Šta je za tebe uspjeh?
Uspjeh je u ovom surovom, brzom, materijalističkom svijetu ostati čovijek koji na početku i kraju svakoga dana može pogledati samoga sebe u oči!
- Koja te pjesma uvijek razveseli?
Za svaki rođendan pustim si jednu te istu pjesmu već godinama — “Bettersweet Simphony” grupe “The Verve”. Svakoga puta razvuče mi osmijeh od uha do uha, dok pomalo ludački već sa prvim taktovima počinjem da plešem kroz čitavi stan. Od kada imam klince, na njihovo veliko čuđenje, u ples redovno uključujem i njih.
- Kako si zaradio prvi džeparac?
Sjećanje me vraća na srednjoškolske dane i pranje šoferšajbni na benzinskoj pumpi, zajedno sa nekoliko svojih prijatelja. Tada sam zaradio prvi honorar s kojim sam kupio gitaru “epiphone casino goldtop”.
- Da nijesi muzičar, šta bi bio?
Bio bih tetak u vrtiću, pošto sam uz Pravni upisao i Pedagoški fakultet, upravo tog usmjerenja, međutim tada smo krenuli sa koncertima, pa sam pravo, stolicu i tetka u vrtiću prepustio nekom drugom.
- Da si super junak na jedan dan, koju bi volio da imaš supermoć i zašto?
Volio bih da mogu neograničeno dugo zaroniti na dah. U slobodno vrijeme bavim se podvodnim ribolovom, a i svijet ispod mora veoma dobro puni baterije, pa bi mi jedna takva prosječna supermoć baš legla.
- Da se snima film o tebi, ko bi volio da tumači glavnu ulogu?
Goran Bogdan. Dobri smo i privatno, pa ne bi preglumljavao.
- Da li i dalje gledaš crtane filmove?
Crtane filmove gledam, od kad sam ih otkrio. Tad su ih davali na kapaljku, svakoga dana prije dnevnika u 19.15, pa sada kad god stignem nadoknađujem. Hvala bogu imam dvoje klinaca, pa se uvijek mogu izvući da zbog njih gledam baš svaki nastavak “Maše i Mede”.
- Šta te raduje?
Moja porodica, druženja i putovanja sa malim krugom velikih ljudi (moji prijatelji), svaki novi zub u glavici mog malenog sina, svaki novi zamah moje kćerkice dok bez leptirića grabi svoje prve plivačke metre! Veseli me svaki novi stih neke naše nove, tek započete pjesme, u nadi da ću je uspješno dovršiti i da će ju zajedno sa nama pjevati još puno ljudi.
- Čega se plašiš?
Leta u avionu u kojem nema alkohola.
- Kada bi postojao vremeplov u koje doba bi se vratio?
Radije bih otišao naprijed.
- O čemu si sanjao kad si bio mali?
Kažu za muzičare da su vječita djeca, a moje prezime tu teoriju samo podebljava, tako da ja još uvijek sanjam.
- Kad si posljednji put plakao?
Mislim da je to bilo na porođaju moje supruge!
- Da li često psuješ?
Ima nekih psovki koje ispalim a da i ne ukapiram, ali je*i ga, one zapravo i nisu psovke, već dio vokabulara.
- Po čemu bi volio da te ljudi zapamte?
U mom slučaju to je moguće jedino po pjesmama, osim ako nekim slučajem ne naslijedim prava na sve izume Nikole Tesle.
- Šta radiš u slobodno vrijeme?
Igram se sa klincima u gradskim parkovima, vozim ih na bicikl, idem na svoj omiljeni kvartovski pijac. Igram nogomet sa kolegama muzičarima, odlazim sa porodicom i prijateljima u Zagorje u potragu za raznim porodičnim gospodarstvima u kojima se dobro jede i pije. Ljeti se sa porodicom selim na more, na ostrvo Krk, gdje imamo porodičan apartman i gdje je naša baza od juna do septembra, tada osim plivanja i igranja sa lopaticama i kanticama rado ronim.
- Koje tri stvari bi ponio na pusto ostrvo?
Dovoljan bi bio samo satelitski telefon pomoću kojeg bih nazvao pomoć, ali tek kada bi mi ostrvo dosadilo.
- Bez čega ne možeš da zamisliš život?
Teško bi bilo bez kiseonika.
- Koja ti je uzrečica?
Mislim da je baš i nemam.
- Koji ti je životni moto?
Istrajnost je poželjna.
- Da uhvatiš zlatnu ribicu koje bi tri želje poželio?
Bila bi dovoljna samo jedna, sve što poželim da se i ostvaruje.
- Koje ti pitanje najčešće postavljaju?
Može li se od muzike živjeti?
Od kad imam klince, nemam vremena za gledanje filmova
- Šta voliš da slušaš?
Više se ne ograničavam žanrovima, stavim opciju flow na Deezeru, pa ako me nešto “zakači”, kopam sve moguće o tom izvođaču.
- Koji ti je omiljeni film?
Od kada imam klince, nemam vremena za filmove, tačnije, sve slobodno vrijeme koristim za komponovanje pjesama za naš deseti studijski album, a koji izlazi 5. aprila 2019.
- Koju bi knjigu preporučio čitaocima Vijesti?
“Črna Mati Zemla”, književnika Kristijana Novaka. Uz posljednje dvije tog pisca (“Črna Mati Zemla” i “Cigan ali najlijepši”), neki dan sam pročitao i potresnu biografiju “Magi” (Margita Stefanović).
- Šta gledaš na TV-u? Šta preskačeš obavezno?
Volim pogledati dokumentarne filmove, crtaće, utakmice lige prvaka, a sve ostalo najradije preskočim.
Bonus video:
