Pank bunt na Tajlandu - Vijesti.me

Pank bunt na Tajlandu

“Već četiri godine vlada vojska. Potrebni su nam izbori”

Pank Tajland
Pank Tajland (Foto: Guardian)

“Prošlo je četiri godine mamoje*ači” - ovim sloganom grupa tajlandskih pankera promovisala je svoj nastup održan ovog mjeseca sa ciljem obilježavanja četvrte godišnjice od vojnog puča od kojeg državom upravlja armija.

Provokativni slogan upućen je lideru vojne hunte Prajutu Čan-oči, a Facebook event zbog toga je vrlo brzo postao viralan i zainteresovao prodemokratske aktiviste i na nacionalnom nivou obasjao ovu malu underground scenu.

Na koncertu se pojavila veća masa nego što je to obično slučaj, a pankeri su svirali ispred spomenika koji je posvećen studentskim protestima održanim u toj zemlji 1973. Ovim protestima bila je svrgnuta omražena vojna diktatura, ali tek nakon što je vojska otvorila vatru na studente i ubila njih 77.

Ovakvi užasi nažalost nisu novost na Tajlandu, gdje je država pucala po svom narodu i 1976, 1992. i 2010. kada je oko 90 prodemokratskih protestanata ubijeno tokom pokušaja vojske da suzbije proteste po naređenju generala Prajuta.

Pank Tajland
Pank Tajland

Sa druge strane, Prajut nije bio mnogo zainteresovan za to kada su 2014. počeli protesti protiv Vlade Jingluka Šinavatre, a kada je konačno intervenisao nije to uradio da odbrani vlast, već da je preuzme. Mada je vojna hunta imala ljude koji je podržavaju, većina naroda je protiv nje, ali se svaki pokušaj bunta do sada gasio nasiljem i represijom. Prajut je obećao da će se demokratski izbori održati 2019, ali čak i ako do toga dođe, mnogi se plaše da je namjera vojne hunte da ih iskoristi kako bi ostali na vlasti i legitimisali svoju moć.

Pomenuti pank koncert orkužili su pripadnici policije, ali su dozvoljavali ljudima slobodno kretanje, dok su tajni agenti snimali i fotografisali dešavanja, piše “Guardian”. U publici su se pored mladih pankera našli i neki od vodećih aktivista prodemokratskog pokreta, željni da učestvuju u bilo kakvoj aktivnosti protiv vojne hunte, pa čak i ako to znači da će se podvrgnuti slušanju muzike koja je za njihove uši previše strašna i bučna. Među njima je i grupa žena koje svi zovu “tetkice”. Jedna od njih, 60-godišnja babica kazala je da ne zna ništa o panku i da više voli domaću etno muziku, ali da je došla na koncert zato što je ljuta zbog stanja u državi.

“Već četiri godine vlada vojska. Potrebni su nam izbori”, žali se ona.

“Tajlandske pankere je do nedavno zanimao samo provod. Organizovao sam ovaj događaj zato što smatram da bi pankeri trebalo da budu buntovnici. Meni je stalo do slobode i mojih prava”, objasnio je jedan od organizatora dok su bendovi kao što su Shock Shuck i Drunk All Day servirali svoje žestoke rifove od tri akorda i psovke upućene Prajutu.

Blood Soaked Street of Social Decay i Anarthipathai (“anarhija” na tajlandskom) ne djeluju kao da su ikada bili zainteresovani samo za zabavu. Oba su odsvirali politički angažovane koncerte koji su izazvali šutke u publici sa gomilom čizmi koje su gazile u bijesu po zastavi Prajuta izloženoj na zemlji. Mi, bubnjar BSSoSD, je pesimističan kad je u pitanju politička budućnost Tajlanda.

“Cijeli svijet napreduje, a mi smo i dalje zaglavljeni na istom mjestu”, kaže on aludirajući na konstantna društvena previranja u Tajlandu. Bubnjar ističe da ne vjeruje u autoritete, ali da je demokratija najmanje loš sistem, jer podrazumijeva neku odgovornost, dok je diktaturu nemoguće kritikovati.

Pank Tajland
Pank Tajland

Muzika na Tajlandu nije bila ovako puna političkog naboja još od 70-ih, kada su bendovi kao što je Caravan proizašli iz narodnog bunta i pokrenuli talas društveno osviješćenog folk roka. Ali nakon traume studentskog masakra 1976. kontrakultura se polako gasila. Od 80-ih Tajlandom dominiraju isprazni pop i mekani rok, štancajući ljubavne pjesme, a kad su mladalačke kulture poput hip hopa i panka uvezene sa druge strane okeana, obično bi ti stilovi bili imitirani, ali bez osjećaja bunta koji bi se izgubio negdje usput. I dok mlade do skoro možda i nije zanimala toliko politika na Tajlandu, stvari su se promijenile nakon državnog udara 2014. Za one koji ne mogu da podnesu pank, tu je šarenolik izbor drugih mladalačkih kulturnih formi koje su politički angažovane – od satiričnog stripa “Kai Meow”, preko street art scene koja na muralima targetira huntu do mladih boraca za polnu jednakost koji su nedavno napravili društvenu igru koja se izrugava regresivnoj politici njihove domovine.

Mi smatra da je Internet umnogome doprinio da se čuje glas mladih.

“Mlade je uvijek zanimala politika, samo što su sad dobili prostor za sebe, da kažu svoje mišljenje i iznesu ga u javnost, tako da ih i drugi mogu podržati”, objašnjava on.


Najčitanije iz sekcije Muzika