Srpski reper Voodoo Popeye vratio se na muzičku scenu albumom "Toolum" koji se može čuti na YouTube servisu.
U međuvremenu je objavio dva romana, zbirku priča i pjesama, strip... O svemu tome, religiji, rokenrolu, multimedijalni umjetnik Radenko Stojanović pričao je za "Vijesti".
- Šta je ideja vodilja albuma?
Naziv albuma govori - to je alat kojim se radi na umu, odnosno popravljanju situacije u društvu. Poslali smo poruke koje bi trebalo da natjeraju ljude da se osvijeste. Nije to ništa novo, to sam i ranije radio. Kompleksno je, kao i uvijek, sve što radim i ima mogućnosti da se dalje razvija u novim pravcima. Hiperproduktivan sam i multimedijalan tako da moram sve to da popakujem u neke fioke. Nešto mi je za roman, nešto za skeč, ovakav ili onakav album. Trudim se da sve to držim pod kontrolom, ali ideje stalno naviru. Prirodno sam talentovan, i izvježbao mozak da stalno nešto izbacuje. Dosta sam uradio u ovih 15-ak godina, bukvalno svake sam imao nešto da objavim: knjigu, strip, film...
- Što si radio dok te nije bilo u muzici?
Objavio dosta knjiga. Imao sam izložbe skulptura, ali to mi je više kao odmor od pisanja. Jer tu sam potrošio živaca. Pisati knjigu je najteže, ako si posvećen i vodiš računa da svaka riječ bude na mjestu, to je proces koji traje po 10-15 sati dnevno. Prava vrijednost tih knjiga mislim da nije dovoljno istražena. Ne živimo u vremenu Iva Andrića gdje kad nešto krene, kad je dobro to dobija na značaju. Ovdje sve moraš sam, a pri tom me tretiraju u fazonu - poznati muzičar izdao je knjigu. Niko ne ide dublje. A ja najbolje ideje bacam u romane. Ali sam počeo sa muzikom, pa se ljudi više hvataju za to. Pisanje mi je podloga svega. To mi je prvo, pa muzika, pa malo gluma, tome ću da se posvetim ubuduće.
- Koliko ti znači prihvaćenost u književnim krugovima?
Znači, od drugog osnovne pišem. Taj talenat sam predstavio kroz muziku da bih lakše došao do ljudi, ali ozbiljna književnost me najviše zanima. Član sam Udruženja književnika Srbije, ali nisam onaj koji tamo sjedi i pije kafe. Jednom sam naišao i vidio da se dešav a neko međunarodno druženje sa piscima, niko te ne obavještava o tim stvarima, pa nisi u tim krugovima. Trebalo bi da se polazi od kvaliteta, da te na osnovu toga neko tretira. Sad već dosta ljudi zna da pišem knjige. Zadovoljan sam, osim što se niko ne udubljuje u taj sadržaj.
- Šta se može očekivati od tvojih glumačkih aktivnosti koje si najavio?
Ne bih da otkrivam. Biće zasnovano na nekim rukopisima, ako se bude našao neko ko će da pomogne. Manje je bitno da li ću glumiti, negdje ću pokazati taj svoj talenat, ali neću pretjerivati. Ako sam potpisan kao autor teksta, to je već velika stvar. Ali trudiću se, počeću od kratkih formi, jer vidim da je teško naći ljude, sve se svodi na entuzijazam.
- Da li si religiozan?
Da.
- Poput mnogih rokera u Srbiji. Koja je veza rokenrola i pravoslavlja?
Sve bi to trebalo da bude isti kurs - religija, filozofija, rokenrol, nauka... Ali često nije. Sve što sam napravio je pokušaj da se to kaže, mislim da je tu glavni smisao - najvažnije je kakav si čovjek i kakav ćeš otići sa ovog svijeta. Nismo svi savršeni, ali količina borbe koja se u to uloži je bitna, pa se može dozvoliti da čovjek malo posrne. Mnogo ulažem u to i u privatnom i javnom životu, što ne razdvajam. Smatram da je najvažnija tema borba dobra i zla. Ne znam što epohalno možemo da izmislimo pored toga.
Umjetnik teško može mijenjati kurs kola koja idu bestraga
- Da li umjetnost može mijenjati ljude?
Često sam imao dilemu u tom smislu. Umjetnik malo može da mijenja kurs tih kola koja idu bestraga. Ali što ću, nisam se rodio kao Karađorđe, neki vojskovođa. Umjetnost je moj način. Te dvije stvari se ni ne uklapaju, jer ako se latite oružja onda postajete negdje i loš čovjek. Najvažnije mi je da ostavim poruku, ko sam ja i što mislim kako treba ljudi da žive. Drugo, čak i u tim religioznim zapisima stoji što će biti, pa moramo to da prihvatimo. Skoro sam išao po gradu, pa sretneš čovjeka koji ti kaže - ti si oblikovao moj svijet, bio si mi uzor. To su valjda ti momenti gdje shvatiš da ima smisla to što si radio.
Ne mogu da me svrstaju u neki žanr, to je odlika originalnih
- Vidiš li sebe više kao rokera ili repera?
Kao rokera naravno, to je moje prirodno okruženje i muzika koju najviše volim. Sticajem okolnosti u repu sam vidio mogućnost da ka žem dosta toga što ne bih mogao u roku, jer su tekstovi dosta kraći. Od početka nisu mogli da me svrstaju, jer je moja suština rokenrol filozofija, to se vidi u tekstu, ali muzički sam se igrao sa raznim pravcima. Mislim da je to odlika originalnih ljudi, teško ih je spakovati u bilo kakav model. Takav sam i ja, izbjegavam svaku vrstu sistema. Navikao sam na teško, imam snagu, to vjerovatno dobijam od boga, jer nosim i veliki teret. Tako da i ako kažem tešku riječ mislim da mi je oprošteno, jer je moj zadatak mnogo veći.
Bonus video:
