O ocu kralju i ženskoj djeci

“Tri tačke sugerišu obraćanje 'šćerima': šta im govorimo, šta im možemo reći, šta bi trebalo da im kažemo... dok ne bude kasno“
89 pregleda 0 komentar(a)
Šćeri moja konferencija za novinare, Foto: Zoran Đurić
Šćeri moja konferencija za novinare, Foto: Zoran Đurić
Ažurirano: 17.05.2016. 08:55h

Premijera/praizvedba predstave “Šćeri moja ...“ Maje Todorović, koju je po nagrađenom tekstu na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za savremeni domaći dramski tekst, režirala i adaptirala Ana Vukotić, biće održana večeras na Velikoj sceni CNP-a u 20 sati.

Glumačku ekipu predstave čine Vanja Jovićević, Mirko Vlahović, Varja Đukić, Slavko Kalezić, Dušan Kovačević, Goran Vujović, Stevan Radusinović,Slobodan Marunović, Danilo Čelebić, Zoran Vujović i Mišo Obradović.

“Posebno je zadovoljstvo što poslije četiri-pet sezona ponovo režiram u svom matičnom pozorištu sa ansamblom, sa svojim kolegama. Bio je ovo jedan zanimljiv i neobičan proces. Prvi put sam radila tekst savremenog živog dramskog pisca. Tekst i jako zanimljiva ideja nas je sve obuzela na prvo čitanje. Prateći svoj savremeni pogled i rediteljski lični pečat usudila sam se da napravim adaptaciju. Uspjeli smo da sačuvamo osnovne ideje koje je Maja Todorović htjela da donese ovim tekstom, a one su jako inventivne, prijemčive i komunikativne sa publikom. Ono što je mene posebno zanimalo je da donesemo drugačiji pogled na crnogorske istorijske teme, da prosto budemo duhoviti, da neke stvari ironiziramo, a s druge strane postoji jedna divna melodramska priča o odnosu oca kralja i njegove kćeri”, kazala je rediteljka Ana Vukotić.

Aleksandar Vukotić je radio scenografiju, Leo Kulaš potpisuje kostime, Lina Leković je asistentkinja kostimografa, Aleksandar Radunović Popajpotpisuje muziku, Sonja Vukićević koreografiju a Balša Poček je saradnik na dramaturgiji.

“Iako su junaci drame 'Šćeri moja ' istorijske ličnosti, ovo nije istorijska drama. Istorijska građa je samo polazišna tačka za bavljenje aktuelnim temama, a to je prije svega pitanje položaja žene i odnosa prema ženskom djetetu.

Drama ne sudi, ne traži krivce i ne daje odgovore, već postavlja pitanja. Ona nije nikakav feministički pamflet, a moja želja, kao pisca je bila da njom podstaknem i žene i muškarce na razmišljanje i na preispitivanje odnosa prema ženskom polu, prije svega ženskoj djeci. To je problem koji je i dalje veoma prisutan u našem društvu (ne samo u Crnoj Gori već i globalno), iako se često izbjegava da se o tome govori. Tri tačke iza naslova sugerišu obraćanje 'šćerima': šta im to govorimo, šta im možemo reći, šta bi trebalo da im kažemo... dok ne bude kasno“, kazala je Todorovićeva.

Bonus video: