Naser Keljmendi voli da se predstavlja kao biznismen koji je sa deset prstiju stekao nekoliko vila i fabriku sladoleda, kao i uticajne prijatelje u institucijama Bosne i Hercegovine.
Ali, prema optužnici Kancelarije Specijalnog tužilaštva Republike Kosovo, Keljmendi je jedan od velikih narkodilera koji je između 2000. i 2012. godine zaradio milione, prebacujući heroin, ekstazi, spid i druge droge rutom koja povezuje Avganistan, Tursku i Evropsku uniju.
Jedan dio optužnice odnosi se na Keljmendijeve narkooperacije, a manji dio optužnice na ubistvo vođe suparničkog klana Ramiza Delalića Ćele 2007. Tužioci navode u optužnici da je Keljmendi bio uspješan i da istraga pokazuje "da on i njegovi sinovi posjeduju imovinu vrijednu milione eura u BiH, Crnoj Gori, Kosovu i drugdje".
Zbog tih sumnji, već više od godinu Keljmendi se nalazi u pritvoru na Kosovu. Čeka na suđenje za koje se pretpostavlja da bi moglo početi u oktobru. Tužioci su tražili da ostane u pritvoru kako bi ga spriječili da pobjegne, utiče na svjedoke ili uništi dokaze.
U optužnici je iznesena široka lepeza događaja u koje je uključeno desetak ljudi razmještenih na nekoliko kontinenata, u vremenskom periodu dužem od decenije. Svi oni su pokazali veliku domišljatost i kreativnost u rješavanju mora problema koji se pojavljuju u poslovima sa švercom robe.
"Čist bijeli herion"
Jedna od tačaka optužnice se bavi događajima iz 2000. godine, kada su svjedoci rekli da su već tada znali da je Keljmendi "bio osoba sa ogromnom količinom novca" i osoba koja im je mogla obezbijediti čisti heroin.
U ovoj tački tužioci opisuju Keljmendija kao "izuzetno opreznu osobu na vrhu piramide za trgovinu drogom i drugim kriminalnim aktivnostima u balkanskom regionu, pa čak i šire". Kelmendijev tridesetjednogodišnji (31) sin Besnik odbacuje sve navode optužnice i kaže da njegov otac nema nikakve veze sa trgovinom droge.
Međutim, u optužnici su navedene detaljne izjave više svjedoka, od kojih su neki navedeni imenom i prezimenom, a drugi pod kodnim imenima od K1 do K5. Svi oni kažu da su godinama direktno sa Keljmendijem sarađivali na desetinama važnih poslova u vezi sa narkoticima.
Svjedok naveden u optužnici kao K3, odnosno veliki diler drogom iz Beograda, izjavio je da je Keljmendijeva zvijezda počela da raste "nakon što je Zemunski klan razbijen nakon atentata na premijera Zorana Đinđića u 2003. godini". K3 je dalje naveo da je Keljmendijeva karijera dobila još jedan vjetar u leđa kada se Crna Gora odvojila od Srbije 2006. godine, čime je Keljmendi iznenada dobio monopol nad drogom i tamošnjim biznisom cigaretama.
Do 2009. godine K3 je kupovao do četiri kilograma heroina i ekstazija mjesečno, kao i nepoznatu količinu kokaina, spida i marihuane kroz poslovnu saradnju sa Keljmendijevom organizacijom. Saradnja je prekinuta oktobra 2012. godine.
Drugi svjedok - K1, rekao je da je 1996. godine počeo kupovati drogu od Keljmendija koji je u to vrijeme preko Turske doturao heroin iz Avganistana u Kosovo, BiH, Crnu Goru, Austriju, Švajcarsku i druge evropske zemlje. K1 kaže da su „ogromne količine“ uglavnom čistog heroina i ekstazija prebacivane iz Turske u Sjevernu Evropu.
Prema optužnici, Keljmendijeva grupa je bila vrlo sposobna kada je u pitanju bio prekogranični šverc. Drogu su trpali u stolove i vrata od iverice, sakrivali je u kamione, u tovare limuna i tekstila. Jedna tura heroina je mogla biti podijeljena u 10 kamiona. Povrh svega, radilo se o dobroj robi, heroinu vrhunskog kvaliteta „koji je bio daleko jači nego obično“.
"Klijenti su govorili K3-u da ih obični heroin prodrma, a da ih bijeli heroin obara s nogu", navedeno je u optužnici. Šverceri su znali prebacivati po 100 kilograma po turi preko slabo kontrolisanih granica u planinskim krajevima.
Ekstazi u obliku pilula prenosio se na drugačiji način. U optužnici je navedeno da je grupa dobijala pošiljke do 200.000 tableta iz Holandije koje su bile pakovane u plastične boce, od kojih je svaka mogla primiti do 4.000 pilula. Boce su omotavane bijelom teflonskom trakom, a potom pakovane u specijalne štekove u cisternama za naftu. Čak do pet vozača dnevno kretalo je iz Holandije za destinacije širom Evrope.
Manje pošiljke pakovane su u rezervoare vozila, ispod krova ili u specijalno izgrađene štekove, dok su veće sakrivane u rezervoare velikih kamiona ili u tajne džepove koji su bili zašiveni u ceradu kamiona.
Takođe, u optužnici je navedeno da je ova grupa koristila malu količinu novca poslanog preko Vestern uniona iz Kosova u Tursku kao signal da je pošiljka droge uspješno primljena.
U optužnici je naveden i spisak dugačkih šifrovanih SMS poruka između članova grupe, čime je dojavljivano da je dotična pošiljka prešla određenu granicu. Takođe, pominje se i da je prilikom hapšenje Keljmendija u porodičnoj kući u Peći u decembru 2013. godine, pronađena dokumentacija o transakcijama novca od „nekoliko stotina hiljada američkih dolara i eura”.
Zarađivao milione
Svjedoci su izjavljivali pred istražiteljima da je Keljmendi zarađivao 'milijarde i milione' preko svoje organizacije za šverc droge, a drugi je naveo da je dao svom sinu Elvisu pet miliona eura da pokrene vlastiti biznis.
Međutim, inspektori su pregledali bankovne transakcije i dokumente o vlasništvu i utvrdili da je familija Keljmendi u periodu od 2001. do 2013. godine raspolagala sa oko 4,4 miliona eura. Optužnica se potom bavi pojedinačnim poslovima od kojih neki datiraju iz ranog Keljmendijevog perioda u BiH.
Besnik Keljmendi kaže da je njegov otac došao u BiH 1988. godine i otvorio butik kožne robe u Skenderiji, sportsko-tržnom centru u Sarajevu.
"Početkom rata odlazi, da bi se sa Kosova vratio nakon rata i „radio kao trgovac kožom, odjećom i slično", kaže Besnik.
Keljmendijev bivši advokat Osman Cucović, rekao je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) i Organized Crime and Corruption Reporting projekt (OCCRP), da je njegov klijent bio obični trgovac robom iz Italije i Njemačke.
"Znači, osamdesetih godina, kada se išlo masovno za Italiju po farmerke i to, on je išao sa njima. Znači, išao je sa bosovima, maltene, bio je neki sekundarni čovjek, ali je uvijek bio tu, učio je zanat. Radio je šverc, tako da je izrastao kasnije u jednog trgovca i biznismena. Znači, radio je raznorazne biznise. Radio je trgovinu cigarama - svi znaju ovdje da je trgovao cigaretama", rekao je Cucović.
Svjedok: Odbio sam da ubijem čovjeka koji mu je bio dužan
Optužnica otkriva da se Keljmendi bavio i drugim poslovima. Svjedok K2 tvrdi da mu se Keljmendi prvi put obratio u Crnoj Gori u vrijeme dok je K2 švercovao oružje za Oslobodilačku armiju Kosova. Ponudio mu je da za njega vozi heroin u Englesku. Iako je Keljmendi bio uporan u poslovnoj ponudi, K2 je, navodno, odbacio ponudu.
Keljmendi je 2000. godine, prvo na Kosovu, a poslije i u Turskoj, zatražio od K2 da organizuje likvidaciju čovjeka koji je prevario Keljmendija, ne plativši mu 100 kilograma heroina. K2 je ovo odbio, ali je kasnije čuo da je čovjek po imenu Muzafer Kalić ubijen u BiH i da je on bio osoba koja je pokušala izbjeći plaćanje heroina.
Fahrudin Radončić - Keljmendijev politički zaštitnik i poslovni partner
Specijalni kosovski tužilac tvrdi da su se na sastanku u sarajevskom hotelu "Radon Plaza", u proljeće 2006. godine, Fahrudin Radončić, Naser Keljmendi i još nekoliko osoba iz njihove navodne kriminalne grupe dogovorili o ubistvu drugog sarajevskog gangstera Ramiza Delalića Ćele, koje je izvršeno u ljeto 2007, stoji u drugom članku OCCRP/CIN-a koji je objavljen juče.
"Glasine i poslovi povezivali su Radončića i Keljmendija godinama. Ali su u ovoj optužnici prvi put saopšteni razlozi za ove veze, i direktno se navodi da je Radončić bio Keljmendijev "poslovni partner i politički zaštitnik" u Sarajevu", navodi OCCRP/CIN.
Radončić je OCCRP/CIN-u rekao da su optužbe besmislene, da je sreo Keljmendija četiri ili pet puta u životu. On posebno naglašava činjenicu da nije optužen, već samo imenovan u optužnici kao član organizovane kriminalne grupe, što, tvrdi, nije istina. Radončić je kandidat na oktobarskim predsjedničkim izborima u BiH, kada će u Prištini i početi suđenje Keljmendiju.
Turkovic tvrdi da su glavni razlozi za Radončića i Keljmendija bili primarno ekonomski, jer su brinuli da će Delalićeve javne tvrdnje i saradnja sa policijom i tužilaštvom nanijeti štetu Keljmendijevom poslu sa drogom
Glavni svjedok optužbe je Šejla Jugo Turković, supruga osuđenog kriminalca Zijada Turkovića i bivša TV novinarka, nekada Radončićeva pomoćnica od povjerenja, koja tvrdi da je bila "prisutna na svim događajima u vezi sa Radončićem i Keljmendijem".
Radončić tvrdi da Turković ne govori istinu, jer hoće da skrene pažnju sa kriminalnih aktivnosti supruga. On je osuđen na 40 godina za ubistva, šverc droge, iznudu i pranje novca. Presuda je oborena i Turković u pritvoru čeka novo suđenje.
"Zašto tužilaštvo nije optužilo nju za učešće ili pomoć u ovim kriminalnim aktivnostima", rekao je Radončić.
Prema optužnici, sa Radončićem i Keljmendijem na satatnku u "Radon plazi" bili su Ekrem Lekić, Senad Šahinpašić i Naser Orić. Neki od njih su potvrdili da su se tamo redovno sastajali, ali su negirali da su se dogovarali o ubistvima.
Turkovic tvrdi da su glavni razlozi za Radončića i Keljmendija bili primarno ekonomski, jer su brinuli da će Delalićeve javne tvrdnje i saradnja sa policijom i tužilaštvom nanijeti štetu Keljmendijevom poslu sa drogom. Tužioci vjeruju da je grupa vjerovala da je Delalić odgovoran za smrt Selvera Lekića, Ekremovog rođaka, Radončićevog kuma. Lekić je to negirao.
"Radončić je mrzio Delalića i zbog niza ličnih razloga. Radončićeva supruga je bila u vezi sa Delalićem tokom rata, prije nego se udala za Radončića, čime se Delalić hvalio", stoji u optužnici. Radončić tvrdi da je to bilo prije 20 godina, i da to nije tačno.
U optužnici piše da je Keljmendi dobrovoljno putovao u Srbiju da iznajmi ubice za ili 200.000 KM ili 200.000 eura, koje su sakupili na sastanku krajem maja 2007. Keljmendi je na drugom sastanku rekao da je dao novac Milovanu Jeremiću, koji je unajmio Milana Mitića, Strahinju Rašetu i Nebojšu Vukomanovića - Četnika, da ubiju Delalića.
Delalić je ubijen 27. juna u Sarajevu kišom metaka iz "magnuma 357" i "heklera". Orić je navodno bio odgovoran za praćenje njegovog kretanja, Rašeta ga je ubio, a Vukomanović mu dao znak da Delalić dolazi. Svjedoci tužilaštva kažu da je Rašeta kasnije u Srbiji dobio 100.000 eura, Vukomanović 20.000 i "alfa romeo". Keljmendi je prije ubistva otputovao na more u Crnu Goru, kako bi imao alibi, tvrdi tužilac, prenosi OCCRP/CIN.
Galerija
Bonus video:
