Prijetili bez straha da će biti kažnjeni - Vijesti.me
HRA O PROCESUIRANJU PRIJETNJI I NAPADA NA OLIVERU LAKIĆ (5)

Prijetili bez straha da će biti kažnjeni

"Ponašanje Buškovića i njegovih prijatelja prema Lakić svjedoči o odsustvu straha da bi im se zbog toga nešto moglo desiti..."

Ivan Bušković, Dejan Čurović, Ivan Siništaj
Ivan Bušković, Dejan Čurović, Ivan Siništaj (Foto: Vesko Belojević)

Godinu dana nakon što joj je intenzivno prijećeno, Olivera Lakić je 7. marta 2012. u večernjim satima fizički napadnuta dok je otključavala ulazna vrata zgrade u kojoj živi.

Prilikom napada joj je povrijeđena glava (podlivi iznad lijevog oka i čela).

Nekoliko dana kasnije, uhapšen je Ivan Bušković zbog sumnje da je izvršio napad.

Lakićeva je prepoznala Buškovića kao napadača, on je negirao da je napao, a 17 njegovih prijatelja je tvrdilo da je on u vrijeme napada igrao s njima fudbal.

Bušković je prethodno dva puta osuđivan, zbog omogućavanja uživanja opojnih droga i nanošenja teške tjelesne povrede.

Bušković je optužen za k. d. nasilničko ponašanje.

Tokom suđenja, optuženi je ostao pri tvrdnji da ne poznaje novinarku, da je u vrijeme napada učestvovao u fudbalskoj utakmici i da nije bilo nikakvog razloga da je napadne, dok je novinarka od njega zahtijevala da kaže ko mu je napad naručio.

Bušković je osuđen na zatvorsku kaznu od devet mjeseci. Ni u presudi, kao ni u optužnici, nije naveden motiv napada.

Državni tužilac se žalio na presudu nezadovoljan visinom dosuđene kazne (zaprijećena kazna za ovo krivično djelo je od šest mjeseci do pet godina).

Izvršni direktor "Daily pressa“, izdavača Vijesti, Željko Ivanović, uz primjedbu na visinu kazne, rekao je i da je suštinski važno nastaviti istragu i otkriti naručioce, ali se to nije desilo. Ovu prvostepenu presudu je potvrdio Viši sud. Buškoviću je naknadno na osnovu Zakona o amnestiji kazna skraćena za četvrtinu, a nakon toga mu je zbog dobrog vladanja prilikom izdržavanja kazne, kazna umanjena za još deset dana, pa je, na kraju, u zatvoru boravio oko šest mjeseci. Ivan Bušković je kažnjen za napad na Oliveru Lakić zatvorskom kaznom od devet mjeseci, što je gotovo na nivou zakonskog minimuma koji za to krivično djelo iznosi 6 mjeseci. Do danas nije utvrđen ni motiv ni nalogodavac napada.

Komentar HRA:

I ovaj postupak je pokazao da tužilaštvo i sud nijesu uzeli u obzir širi kontekst u kojem je napadnuta novinarka, koja se bavila istraživanjem teme od javnog interesa jer nijesu istraženi ni nalogodavci ni motiv napada, dok je izrečena blaga kazna pokazatelj da sud napadu na novinarku ne pridaje društvenu opasnost kakvu ovakav napad objektivno ima u demokratskim društvima koja obezbjeđuju vladavinu prava.

Posljednje prijetnje

Prijatelji osuđenog napadača na Oliveru Lakić, Ivana Buškovića,  prijetili  su joj i preko njenog kolege novinara, u danu nakon suđenja za davanje lažnog alibija Buškoviću.

Dana 16. maja 2014, Dejan Čurović je kao suvozač spustio prozorsko staklo i novinaru “Vijesti” Vladimiru Otaševiću, koji je izvještavao sa suđenja, rekao: “J… mi se Olivera Lakić, je li živa novinarka Olivera Lakić?”

Pošto je Otašević prišao vozilu i kazao: “Zašto me to pitate?” Čurović je odgovorio: “J… mi se Olivera Lakić, pozdravi je.”

U vozilu su bili i optuženi za davanje lažnog alibija Ivan Siništaj (vozač koji je usporio vozilo dok je Čurović prijetio) i Dragoslav Perazić. U vozilu je bio i osuđeni Ivan Bušković.

Osnovno državno tužilaštvo je već 18. juna 2014. optužilo Čurovića i Siništaja da su kao saizvršioci izvršili k.d. ugrožavanje sigurnosti.

Novinarka Lakić je svjedočila da se uplašila kada joj je kolega prenio da joj je jedan momak prijetio i da je govorio vulgarnosti na njen račun. SutkinjaJelena Perović Kovačević je 12. juna 2014. odbila ovaj optužni predlog, navodeći da nema dovoljno dokaza da su Čurović i Siništaj osnovano sumnjivi da su izvršili krivično djelo koje im se stavljalo na teret. Da je potvrdila optužni predlog, sutkinja bi omogućila sprovođenje glavnog pretresa na kojem bi se utvrđivalo da li su optuženi krivi.

Sutkinja je pored ostalog ocijenila da riječi “je li živa novinarka Olivera Lakić” i “pozdravi je”, koje je izrekao Čurović, ne predstavljaju objektivno ozbiljnu prijetnju za život i tijelo novinarke. Smatrala je da se njihovo postupanje “ima se smatrati drskim, nepristojnim i vulgarnim ponašanjem na javnom mjestu, praćeno psovkom na račun oštećene, dakle njenim vrijeđanjem i ponižavanjem, a ne prijetnjom da će se napasti na njen život i tijelo…”.

Protiv ovakvog rješenja Osnovnog suda, zamjenik ODT-a Saša Čađenović je 17.6.2014. uložio žalbu.

U obrazloženju je istakao i da bi sud trebalo da cijeni okolnost da je “oštećena već duži vremenski period osoba pod 24-časovnom policijskom pratnjom, upravo iz razloga jer je Uprava policije utvrdila da je bezbjednost Olivere Lakić u prethodnom periodu, kao i u vrijeme izvršenja krivičnog djela koje je predmet optužbe, bila ugrožena”. Viši sud u Podgorici je žalbu podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva odbio kao neosnovanu i time je okončan posljednji slučaj prijetnji Oliveri Lakić.

Dakle, sud je prihvatio da je Čurović, uz vulgarnost, ispoljio i animozitet jer su Lakićeva i Čurović bile suprotstavljenje strane u tekućem krivičnom postupku. Konstatovano je i da se događaj odigrao u trenutku dok je Lakićevoj, prema policijskoj procjeni, bila ugrožena bezbjednost. Lakićeva je svjedočila da je bila uplašena kada je saznala ko je sve bio u vozilu, posebno kada je saznala da joj je prijećeno u prisustvu Buškovića, koji je osuđen zbog napada na nju, pa ipak je sud spriječio da se (po drugi put) sudi osobama koje su prijetile Lakićevoj. I Siništaju i Peraziću je u tom trenutku suđeno zato što su pomagali Buškoviću lažno svjedočeći u njegovu korist, i oni su naknadno zbog toga i osuđeni.

Komentar HRA:

Ponašanje Buškovića i njegovih prijatelja prema Lakićevoj i nakon toga što je Bušković osuđen zbog napada na nju, svjedoči o odsustvu bilo kakvog straha da bi im se zbog toga nešto nepovoljno moglo desiti.

Epilog ovog postupka, u kome je sud onemogućio suđenje uprkos kontekstu u kojem je prijetnja izrečena, doprinosi sumnjama da su u cijelom ovom slučaju minimalno kažnjeni samo odabrane osobe koje nisu uticajne i protiv kojih su dokazi bili očigledni, dok je obezbijeđeno da se ne stigne do organizatora napada i zastrašivanja novinarke Olivere Lakić. 

Za lažno svjedočenje prijatelji dobili minimalnu kaznu

Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je optužilo 1. maja 2013. godine brata i prijatelje Ivana Buškovića da su počinili k. d. Davanje lažnog iskaza, jer su u krivičnom postupku koji je bio pokrenut protiv Buškovića na sudu svjedočili da je, u vrijeme napada na novinarku Lakić, s njima igrao fudbal.

Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Nada Rabrenović, je 8. maja 2015. osudila pet prijatelja Buškovića na kazne zatvora od po tri mjeseca, dok je njegov brat, jedini ranije neosuđivan, dobio uslovnu kaznu. Ova presuda je postala pravosnažna u martu 2016.

Komentar HRA:

Okrivljeni  za   lažno  svjedočenje u korist napadača na novinarku Lakić osuđeni su na minimalnu kaznu  za  to krivično djelo (vidjeti prethodni komentar).

(Kraj)

Rad na izvještaju omogućila je Fondacija za otvoreno društvo.

Autorka je ovo poglavlje napisala u saradnji sa Teom Gorjanc-Prelević.

 


Najčitanije iz sekcije Zabava