Sa željom da aktuelizuje Njegoševu poetiku, Lidija Dedović je postavila na scenu tekst inspirisan Njegoševom pričom San na Božić, kao i drugom njegovom prozom.
U ulozi dramaturga našli su se Jelena Milošević i Ljubomir Đurković koji su Njegoševa snoviđenja i filozofsku misao o čovjekovoj egzistenciji i Božijem proviđenju o pravdi, povezali sa pojedinačnim pričama ugnjetavanih, zlostavljanih, obespravljenih, prevarenih. Priče nas asociraju na aktuelnosti iz sredstava javnog informisanja.
Manjkavost teksta ogleda se u površnoj i melodramatičnoj strukturi aktuelnih priča inkorporiranih između Njegoševih odsječaka proze. Teme poput silovane djevojke, žene kojoj su u bolnici ukrali bebu, sudbine jednog narkomana, gubitka posla zbog trudnoće, itekako nas se tiču, ali nerazrađenost teksta svela ih je na fraze koje su razvodnile predstavu nepotrebnom patetikom. Završni dio teksta predstavlja izuzetak. Priča o zaštićenoj vrsti ptice ubijenoj u Nacionalnom parku obrađena je na dramski konzistentan način. Ovaj dio teksta koji je ispunjen dramskim nabojem i humorom vrlo uspješno nadogradio je Srđan Grahovac sa njemu svojstvenom ekspresivnom i komičnom glumom.
Ipak, djelovi teksta preuzeti iz Njegoševe proze, našli su svoju snažnu i sugestivnu potporu u inscenaciji Lidije Dedović. Razigranošću i šarenilom režije prenešena je simboličnost i snaga Njegoševih snoviđenja. Rediteljka je uspjela da angažuje sva gledaočeva čula postavljanjem predstave ispred i unutar Zetskog doma, na sceni i parteru. Sve ovo dopunjeno je vizuelnim bogatsvom Njegoševe poetike, savremenim tehničkim dostignućima i performativnom sposobnošću glumaca.
Scenografiju je uradio Hans Georg Šafer, koji je osmislio scenu u više nivoa. Scena koja podsjeća na diskoteku sadrži sajle za spuštanje rekvizita i performera. Punoći scenografije doprinosi obilje različitih materijala: farbe, voća, povrća, vode, leda i sapunice. Scenograf kako iz praktičnih, tako i iz estetskih razloga, obmotao pod i dvije strane scene providnim najlonom. Sa najviše tačke na sceni, DJ emituje ritmičnu elektronsku muziku (Ljupče Konstantinov), stvarajući atmosferu frivolne zabave, kao efektne potke za odslikavanje razvrata i nevolja koje se dešavaju u društvu.
Nepobitno je da snaga ovih doživljaja varira u odnosu na snagu teksta i izvođačke sposobnosti pojedinijh glumaca, pa možemo izdvojiti briljantnu glumu Srđana Grahovca, Gorane Marković i Zorana Vujovića.
Lajtmotiv predstave, sa kojim i počinje, je simbol gozbe: “Neko je na ovaj svijet došao na pir, a neko na siromašku umjerenost, ali sve je isto. Što znači jedan pir kad jednakost sljeduje!“ Misao o tome da pravda nije jednaka za sve, ali isto tako da je sve prolazno, razvija se kroz predstavu. U predstavljanju Njegoševe alegorijske priče u kojoj se svinja diči pred orlom, ukazano je da ipak vrijedi živjeti ponosno i pošteno pa makar i gladan, negoli najeden i bez dostojanstva sa gospodarevom sjekirom iznad glave. Simbol svinje koja na sceni ždere, loče i kalja se u crnoj farbi, u odličnom kostimu Lea Kulaša, iznijela je vješto Gorana Marković. Plastičnošću izraza, kroz lik svinje, predstavila je svu prljavštinu onih koji prave moralne kompromise sa samim sobom, uživajući u izobilju i razvratu - jer, svinje se imaju rašta dičiti samo pred svinjama, dok ih orlovi gledaju sa visine.
Sve u svemu, da bi iznijeli vizuelno bogat koncept Lidije Dedović, glumci su uložili veliki trud i njihova razigranost i posvećenost osjeća se tokom cijele predstave. Glumačku ekipu ove predstave čine Srđan Grahovac, Zoran Vujović, Gorana Marković, Ana Vučković, Bojana Malinovska, Gordana Mićunović, Karmen Bardak, Miloš Pejović, Petar Novaković, Aleksandar Radulović, Jovan Krivokapić i Mira Dobrković.
Bonus video:
