"Putovanja su postala potreba još od tinejdžerskih dana. Želja za istraživanjem i upoznavanjem novih sredina, kultura i ljudi doprinijela je sazrijevanju ličnosti i uobličavanju putovanja u jednu potpuno drugačiju dimenziju od one koja podrazumijeva da se obiđu znamenitosti i fotografišu poznate lokacije”, počinje svoju priču o putovanjima crnogorski muzičar Ivan Bjeković koji je imao priliku da proteklih godina posjeti različite destinacije, a o svemu pisao na je svom blogu https://ivanbjekovic.me/me/blog/putopisi.
”Prva strana zemlja, ne računajući zemlje bivše Jugoslavije kao takve, bila je Italija. Na porodičnom putovanju obišli smo praktično kompletnu zemlju od juga do sjevera. U okviru tog putovanja posjetili smo gradove: Bari, Rim, Rimini i Venecija. Naravno, vozeći se između tih gradova, obilazili smo i manja lokalna mjesta koja su nam se našla na putu, a koja su nam djelovala interesantno. Još jedna interesantna situacija na ovom putovanju, koja nam je pomogla da upoznamo i neke zabačenije djelove Italije, bila je greška navigacije, koja nas je ‘pomjerila’ sa autoputa na lokalne saobraćajnice. Na trenutak frustrirajuće, pretvorilo se u avanturističko iskustvo kakvom se rijetko nadate”, prisjetio se prvog putovanja Bjeković.
Spletom okolnosti putovao u zemlje Indokine
Od dalekih destinacija, prva zemlja koju sje posjetio bio je Vijetnam, a isto je trajalo 21 dan.
”U okviru tog putovanja posjetio sam zemlje Indokine: Vijetnam, Kambodža i Tajland. Iskreno da kažem, mislim da se ova destinacija odlučila za mene, jer je nevjerovatan splet okolnosti koji je povezao Indokinu i mene. Zapravo, te godine sam želio otići u SAD kod rođaka i prijatelja, ali je nastao problem oko dobijanja vize. Tih dana se pojavio oglas sa ponudom za ovu turu i bez puno razmišljanja preusmjerio svoju strelicu prema istoku. Moram da priznam da sam iz ove pozicije veoma zahvalan na okolnostima koje su se odigrale i usmjerile me ka istoku zemaljske kugle”, ispričao je Bjeković i dodao ono što se potajno podvlačilo kao motiv za odlazak na istok bio je budizam, kao vrlo inspirativna i kvalitetna životna filozofija.
”Neposredno prije ovog putovanja sam se upustio u istraživanje budizma i vjerovatno da je to bila još jedna okolnost koja se poklopila sa putovanjem. Iako u domenu metafizike i apstrakcije, činjenica je da ne postoje slučajnosti i da postoji apsolutna povezanost misli i događaja”, siguran je on.
Voli nepredvidivost destinacije
Kad odluči da posjeti neku zemlju, nekad je istraži prije, a nekad se prepusti samoj turi.
”Odrednica za organizaciju putovanja i istraživanja svakako jeste i način na koji se organizuje. Ako je u pitanju agencija, svakako da se podrazumijevaju unaprijed organizovani izleti, koji čine putovanje dijelom isplaniranim. Ipak, najviše volim nepredvidivost destinacija i one elemente putovanja koji dođu kao ‘bonus’. Najčešće su takva mjesta skrivena od masovnih posjeta i na njih vam može ukazati najčešće neko od lokalnih stanovnika, koji bolje poznaju sredinu. Takođe, blizu gradova koji su glavna odredišta na putovanjima, često ima u blizini i nekih manjih gradova koji budu i ljepši od samog grada koji je u ‘centru pažnje’. Do takvih gradova se dolazi brzo kolima ili lokalnim prevozom, u zavisnosti od sredstva kojim se koristite na putovanju”, savjetuje sagovornik Magazina te ne krije da ljepota putovanja leži baš u toj slobodi istraživanja.
”Ograničavanje svijesti na najpoznatije lokacije čini da možete samo reći ‘bio sam tamo’, ali je potpuni događaj putovanja u trenutku kada možete da kažete da ste osjetili tu sredinu punim plućima i kada se na jedan način spojite sa onim što vas okružuje. Sa brojnih putovanja nosim poznanstva sa lokalcima, koji su mi značajno približili svoj grad ili zemlju i na taj način mi dali precizniji uvid u svoju kulturu. Na taj način sam upoznao nove ljude i ostvario kontakt za raznorazne mogućnosti koje u današnjem svijetu pruža globalizacija. Nikad ne znate šta vam neko poznanstvo može donijeti, a svakako da ni takva poznanstva nisu slučajna, naročito na drugom kraju svijeta. Da li su u pitanju lekcije ili iskustva, to je zadatak na svakom putniku da izvuče kao zaključak”, smatra Bjeković.
Zaljubljen u Južnu Ameriku
Od dalekih destinacija najviše je obišao zemalja Južne Amerike.
”U Južnoj Americi jesam pronašao kompatibilnu energiju, spoznao sebe i svoju unutrašnjost. Zaljubio sam se u prirodu, mentalitet, kulturu i energiju koja vlada u ovim zemljama. Kontinent je prožet svim što treba da upotpuni shvatanje života kao trenutka u kojem treba da uživamo. Od spiritualnih elemenata u Peruu i Boliviji, metroposlkih gradova u Kolumbiji i Argentini do ritmova salse i sambe u Kolumbiji i Brazilu”, ispričao je on te priznao da mu na ovom kontinentu više aspekata “privlači dušu”.
”Tu je odnos čovjeka prema prirodi, kao prostoru u kojem bitiše i stvara. Gostoprimstvo i druželjubivost ovih naroda takođe čini da poželite da ostanete što više i da zajedno sa lokalcima osjetite čari njihovog stila života. Veoma ukusna hrana će oboriti s nogu i najzahtjevnije ljubitelje hrane. Nevjerovatno je kako uživaju u pripremi hrane i koliko raznovrsnih specijaliteta možete probati u različitim zemljama”, prisjetio se te dodao da je neizostavni dio svakako i muzika kao jedan od privlačnijih segmenata Južne Amerike.
”Ne možete naići na situaciju koju često vidimo u našim lokalima, da ljudi gledaju u telefon, listaju društvene mreže i ne komuniciraju, dok pored njih nastupa bend ili se čuje muzika u nekom klubu. Pretežno su to živi nastupi i ljudi jednostavno žive muziku. Sinergija je očaravajuća i na ples će vas pozvati ko god vam se nađe u blizini. Ne pristaju na to da vam se ne igra ili da ne umijete, spremni su održati ubrzani kurs na licu mjesta. Kao što mi je jedan od lokalnih muzičara u Brazilu objasnio: ‘Muzika je sinergija i nije prirodno da se prema tome odnosimo kao prema nečemu što se prosipa. Mi kao muzičari serviramo proizvod društvu i želimo da doprinesemo da se oni osjećaju lijepo, a sa druge strane oni nama daju podstrek da stvaramo i ulivaju nam samopouzdanje da budemo još bolji. U tome i leži suština muzike, koju razumijemo svi, pa čak i ti koji ne poznaješ naš jezik’. Čini mi se da je u nekoliko riječi dao jednu dobru lekciju, koju uporno pokušavam da prenesem u našu zajednicu, ali se to čini kao sve kompleksnija misija. Ono što najčešće dodam uz opise ovog dijela svijeta, jeste činjenica da ‘ovi ljudi nemaju mnogo u finansijama ili kapitalu, ali imaju mnogo u duši i životu’”, tvrdi on.
Mijenja se slika da je Južna Amerika nesigurna destinacija
Peru, Čile, Bolivija, Brazil važe za ne toliko sigurne destinacije za turiste, no Bjeković kaže da jedno ili nekoliko putovanja nisu mjerodavna da budu ocjena za tako nešto.
”Moje iskustvo govori da opasnost na ovim destinacijama postoji samo u onoj mjeri u kojoj vi želite da je izazivate. Prvo uputstvo koje dobijete od vodiča i lokalnog stanovništva jeste da ne idete u zone u kojima živi siromašno stanovništvo i u kojima vam se ne garantuje bezbjednost” napominje on i otkriva da su to pretežno favele u Brazilu ili komune u Kolumbiji, u kojima živi po nekoliko desetina hiljada ljudi, a koji žive na ivici egzistencije, pretežno bez obrazovanja.
”U takvim okolnostima, s obzirom da ste stranac i da su kroz vjekove prolazili teror različitih ‘osvajača’, svakako da će vaše prisustvo za njih predstavljati opasnost. Jednostavno ne žele da uđete u njihovu sigurnu zonu i negdje je prirodno da će vas napasti, u skladu sa ljudskim nagonom za samoodbranu i preživljavanje”, objašnjava Bjeković koji je tokom prethodnog putovanja po Kolumbiji, obišao čuvenu Komunu 13 grada Medeljina.
”Njihova istorija je već dobro poznata na globalnom nivou. Ova komuna je doživjela potpunu transformaciju od perioda surovosti kartela Pabla Eskobara do današnjih dana. Stanovnici ovog dijela grada živjeli su u siromaštvu i bili su savršena podloga za skrivanje kriminalaca, njihovog oružja ili droge, a koji su im nudili finansijsku podršku u zamjenu za skrovište. Takve okolnosti su važile do trenutka kada je kartel nadjačao državu i kada se stanovnici više nisu ni pitali da li pristaju na pružanje takve vrste ‘usluge’. Policija od 80-ih godina, pa sve do 2002. godine nije smjela da uđe u zonu Komune 13, sve do surove i krvave akcije policije i vojske. Nakon ovog saznanja, nije bilo teško razumjeti u kakvom strahu žive stanovnici ovih djelova grada. Slična priča važi i za favele u Rio de Žaneiru, gdje policija povremeno sprovodi akcije u suzbijanju kriminaliteta koji je visoko zastupljen u favelama”, podsjeća Bjeković te dodaje da sve to dalje vodi do momenta u kojem su zemlje Južne Amerike preokrenule svoju politiku ka razvoju turizma i osiguravanju bezbjednosti svih turista.
”Tako u svim turističkim destinacijama možete naići na patrole policije koje su garant bezbjednosti i koje će vam uvijek izaći u susret, ako vam je potreban bilo kakav vid pomoći. Slika Južne Amerike se značajno mijenja iz godine u godinu, ali je svakako za očekivati da među desetinama miliona različitih profila može da leži opasnost. Dakle, samo je neophodno držati se preporučenih lokaliteta i ne možete imati problema. Ti lokaliteti svakako ne uskraćuju mogućnost da upoznate bilo koji grad do najsitnijih detalja. Sve više je dostupno tura koje vam omogućavaju pristup čak i favelama ili komunama, pa sa lokalnim vodičem se možete u potpunosti osjetiti kako izgleda život u ovim, na jedan način teškim, ali i inspirativnim sredinama”, ističe i dodaje da su predrasude koje smo izgradili kroz istoriju ovih zemalja padaju u vodu već pri prvom susretu i racionalnom obilasku.
”Ponekad i smiješno zvuči da pričamo o opasnosti u zemljama u kojima žive desetine miliona stanovnika, a istu tu sliku imamo pred očima veoma često, na mnogo manjem uzorku. Potrebno je da prvo pođemo od sebe i pogledamo svoju istinu, jer osuđivanjem nečeg nepoznatnog nećemo popraviti svoje životno okruženje”, siguran je Bjeković koji na daleke destinacije ide preko agencije.
”Tako se osjećam sigurnije prilikom organizacije puta. Ipak je tu mnogo detalja koje treba organizovati, a s obzirom na svakodnevne obaveze kroz posao i muziku, jednostavnije je prepustiti taj dio posla agenciji koja već ima razvijenu mrežu na određenoj destinaciji. Sa druge strane, putovanja po Evropi pretežno sam organizujem i najčešće putujem automobilom. Određene životne okonosti su učinile da sam često morao putovati za Frankfurt, pa sam na taj način obišao sve zemlje koje su se našle na putu. Razvijena mreža autoputeva i povezanost praktično čitave Evrope, omogućava da veoma brzo stignete do različitih krajeva”, prepričava svoja iskustva on te ističe da putovanje automobilom kroz Evropu može biti i ekonomično, naročito kada se skupi društvo koje podijeli troškove puta.
Putovanja dostupna svima zahvaljujući lou kost kompanijama
”Od Hrvatske do svih djelova Evrope vode veoma kvalitetni auto-putevi i uživanje je voziti se, pa čak i danima, po različitim regionima. Crna Gora je morala mnogo ranije da uđe u projekat rekonstrukcije saobraćajnica i da bar omogući dvije rute brze ceste, koja bi omogućila spajanje Crne Gore sa značajnim evropskim saobraćajnicama”, kaže on.
Smatra da je dobra stvar saradnja sa lou kost kompanijama, koje danas omogućuju da za male svote novce možete obići neke od najljepših evropskih gradova.
”Čini se da će taj vid transporta sve više biti dostupan široj populaciji i da će se otvoriti prilika svima da upoznaju novi svijet, kulture i narode. Ipak, često bode oči činjenica da susjedne zemlje nude više opcija, pa se nadam da će naša zemlja učiniti da preuzme dio kolača, s obzirom da nudi mnogo više prirodnih ljepota, koje se moraju valorizovati.
Na daleke destinacije najčešće putujem sam - kao član grupe koja se formira u okviru aranžmana, dok sam po Evropi najčešće je putovao sa porodicom.
”Na ovim putovanjima sam upoznao zaista fenomenalne ljude, sa kojima sam i danas u kontaktu, a koji su iz susjednih zemalja. Na takve destinacije putuju oni koji su željni avanture i upoznavanja sredine, tako da se ne može desiti da vas zadesi loša ili naporna grupa”, siguran je Bjeković koji na put ne ide bez knjige i slušalica.
Putovanja kao širenje znanja, a ne za pratioce
Nijednu destinaciju ne možete upoznati za dan, a za neke je potrebno i više sedmica da bi mogli da imate pravu sliku iste.
”Svako putovanje je vrijedno ako ga iskoristite na pravi način. Primjetno je da se u modernom svijetu putovanja sve više koriste za ostavljanje utiska prema pratiocima na društvenim mrežama, a sve manje radi sopstvenog produhovljenja i širenja znanja. Nažalost, sve više živimo u virtuelnom svijetu i na tome se svode uspomene sa putovanja”, primjećuje Bjeković koji smatra da je za upoznavanje jednog grada, a da to ne bude ‘protrčavanje’, potrebno najmanje pet dana.
”To podrazumijeva da obiđete značajne lokalitete i da uz to obiđete neke manje popularne djelove grada koje vam može predložiti vodič ili neko od lokalaca. Svakako, ko je u mogućnosti da ostane duže u jednom gradu, profitiraće upoznavanjem više segmenata. Ipak, ako ste krenuli u avanturu upoznavanja jedne zemlje, onda broj dana u jednom većem gradu ne bi trebao da prelazi brojku od pet dana, jer time održavate dinamičnost putovanja i kontinuitet upoznavanja novih cjelina”, savjetuje Bjeković, koji je tokom jednog putovanja obišao čak šest zemalja Južne Amerike.
”To putovanje je trajalo 26 dana i predstavlja najsveobuhvatnije putovanje po jednom kontinentu. Kada za 26 dana obiđete skoro 70 odsto kontinenta, onda morate da budete očarani svim tim senzacijama koje su se pravovremeno mijenjale i nadopunjavale. Generalno, volio bih da se što prije vratim u Južnu Ameriku i sigurno je da ću to uskoro ponoviti. Štaviše, volio bih da tamo ostanem i duže, pa čak i na nekoliko godina”, otkriva svoje planove Bjeković i dodaje da ko jednom posjeti bilo koju zemlju Južne Amerike, sigurno će poželjeti da se vrati.
Kolumbija srušila predrasude
Bjeković se nedavno vratio sa još jednog putovanja. Naime, posjetio je još jednu zemlju Južne Amerike - Kolumbiju.
”Kolumbija je zemlja koja mi je pružila potpuno rušenje predrasuda koje vladaju prema ovoj zemlji. Godine koje su obilježene nasiljem narko-kartela, u potpunosti su stigmatizovale, kako ovu sredinu, tako i naciju. Stanovnici Kolumbije većinom ne žele da pričaju o svojoj mračnoj prošlosti i svoju zemlju žele da vam predstave u što ljepšem i realnijem svjetlu. I upravo to vam nudi Kolumbija - mnogo prirodnih ljepota, nacionalnih parkova, životinjskog svijeta, prelijepih gradova, očuvanih istorijskih objekata i spomenika”, priča svoje utiske Bjeković te ističe da je u ovoj zemlji očigledan uticaj španske kulture i najezde konkvistadora.
”Zemlja koja ima velika nalazišta zlata predstavljala je zgodan plijen za evropske osvajače, koji nisu poštedjeli stanovništvo svoje pohlepe”, podsjeća Bjeković, te dodaje da je tokom putovanja saznao još zanimljivih istorijskih činjenica.
”Svaka nacija voli da se pohvali svojom hrabrošću i ratobornošću, pa će vam Kolumbijci rado pričati o podvizima oslobodilačkih akcija za vrijeme revolucije koju su predvodili veliki južnoamerički revolucionari, među kojima posebno mjesto zauzima Simon Bolivar. U većini gradova, glavni gradski trgovi nose njegovo ime”, ispričao je muzičar koji je u okviru obilaska Kolumbije, posjetio Bogotu, Medeljin, Santa Martu i Kartagenu.
”To je dobra kombinacija kopnene i karipske Kolumbije, fenomenalno uklopljena cjelina u kojoj možete osjetiti zaista različite djelove Kolumbije. Od navedenih gradova, Medeljin je svakako ostavio najviše utisaka, što zbog sadržajnosti, što zbog svoje mračne, ali ujedno i popularne istorije”, priznaje sagovornik Magazina koji je pauzirao od putovanja tokom dijela pandemije kad je sve bilo zaključano.
”Putovanje u Indokinu me naučilo baš tom momentu i potrebi prihvatanja. Na taj način sam odreagovao i prema koroni. Koliko god da je predstavljala ograničenje, imala je svoje mjesto za neke druge okolnosti u životu. Baš taj trenutak zatvorenosti, povezan sa potrebom boravka u prirodi, otvorio je spoznaju da selo može biti mnogo prijatnije okruženje za život od gradske buke, pa sam veći dio proveo u takvom ambijentu, a planiram i da naredni period provodim na isti način, jer s godinama imam sve veću potrebu za boravkom u prirodi i zelenilu”, ističe on.
Iako ima dosta destinacija koje želi da posjeti nada se da je sljedeći na redu Tibet, a interesantna mu je i Transsibirska ruta, odnosno željeznica, koja vodi od Moskve do Pekinga.
Dobio obezbjeđenje na aerodromu
Putovanja nose i pregršt uspomena, a nekih se prisjetio Bjeković:
”Jedna od simpatičnijih anegdota sa putovanja jeste trenutak na aerodromu u Rio de Ženeiru, kada sam imao sukob sa porodicom koja je letjela istim avionom. Naime, kako sam kasnio za svojom grupom, pokušao sam da prođem preko reda, pored te porodice, objasnivši im da sam zajedno sa grupom i da samo želim da budem sa njima. Oni su veoma grubo reagovali i nisu mi dozvolili da prođem, te su me odgurnuli. U priču se uključio drugi član moje grupe i došlo je do manjeg gurkanja i skoro fizičkog obračuna. U trenutku se na licu mjesta, oko nas, pojavilo desetak krupnih policajaca, koji su konstitucijom bili bar duplo krupniji od mene. Pomislili smo da nas čeka duži boravak u brazilskom pritvoru, ali je zemaljski stjuart prišao i objasnio da su vidjeli napad na našu grupu i da će uraditi sve kako bi naš let učinili prijatnim. Odahnuli smo sa tim saznanjem, ali nismo ostali ni kratki onoj porodici, pa smo zamolili da ih udalje od nas, “jer se ne osjećamo bezbjedno”. Tako smo, ničim izazvani, dobili obezbjeđenje na aerodromu do polijetanja”, ispričao je situaciju sa puta u Brazil, a jednu je zapamtio i iz Kolumbije:
”Najsvježija anegdota vezana je za Kolumbiju i čuvenu porodicu Eskobar. Poželio sam da saznam i drugu stranu kovanice, da čujem i tu stranu priče o istoriji Kolumbije. Kako vodič nije bio voljan da nas upozna sa tom stranom istorije (jer je i njegova porodica bila žrtva djelovanja kartela), predložio mi je da pronađem nekog ko će nas povesti do kuće Eskobarovih. Pozvao je svog poznanika, lokalnog taksistu, koji lično poznaje Roberta, rođenog brata Pabla Eskobara. Osim obilaska grobnice i čuvenog zatvora Katedral, posjetio sam i kuću u kojoj je nekada živio Pablo, a sada njegov rođeni brat. Imao sam priliku lično upoznati čovjeka koji se nekada nalazio na američkoj potjernici, čija je glava bila procijenjena na deset miliona dolara. I danas porodica Eskobar na sofisticiraniji način nastavlja da se bavi poslovima sa one strane zakona, ali to više nije ni približno nekadašnjoj moći kartela Medeljin. Svakako ostaje kao posebno iskustvo taj slučajni susret sa tamnom stranom istorije Medeljina”, pohvalio se Bjeković.
Dubai nije zadovoljio kriterijume
Da nije sve na putovanjima odlično uvjerio se na onom u UAE.
”Putovanje koje mi je najmanje prijalo, a koje vidim da postaje sve popularnije posljednjih dana, jeste putovanje u UAE, konkretno u Dubai. Ne samo zbog loših stvari (loše organizacije od strane agencije i zdravstveni problem člana porodice), već i zbog činjenice da ova zemlja nije pružila ništa što bi moglo da zadovolji moje kriterijume kvalitetnog i sadržajnog putovanja. Nastala iz pijeska, okićena silom bogatstva, ne nudi ništa osim golog luksuza, koji svakako ne doprinosi spoznaji nečeg novog. Gordost i potreba za dokazivanjem finansijske moći prisutni su na svakom ćošku. Lično ne doživljavam senzacije u betonu, armaturi, staklu ili zlatu, već u istoriji i kulturi. Ipak, pristupačne cijene i senzacija na društvenim mrežama čine ovu zemlju nekome interesantnom, što svakako nije za diskusiju, jer je prirodno da imamo različite ukuse”, zaključuje Bjeković.
Odlučio da penzionerske dane provede na Islandu
Svaka zemlja u kojoj je bio fascinirala ga je na svoj način i ostavila, kako kaže, svoj pečat u mislima.
”Island me oduševio svojom nevjerovatnom prirodom i mogu reći najljepšom mogućom koju sam ikad vidio. Rađanje prirode, uživo - tako bi se mogao opisati spektakl koji se odvija na Islandu. Gejziri, vodopadi, vulkansko zemljište i plaže samo su dio senzacije koju Island pruža. Često pomenem prijateljima da ću svoju penziju provesti upravo na ovom ostrvu, da ću kupiti neku kućicu u prirodi od tridesetak kvadrata s pogledom na netaknutu prirodu. To su prizori koji odmaraju dušu”, ispričao je Bjeković koji ne krije da je Kambodža ostavila poseban utisak segmentom spiritualnosti, ali i zbog svoje ne baš prijatne istorije.
”Režim Pol Pota i Crvenih Kmera, koji su 70-ih godina prošlog vijeka počinili zločine u ovoj zemlji, ostavili su velikog traga na svijest ljudi. Tragovi ovog režima i dalje vladaju ovom zemljom, uvijeni u formu demokratskih postulata. Poseban trag ostavila je priča sa tog putovanja, životno iskustvo našeg vodiča. Priča počinje upravo u periodu masovnih ubistava koje su sprovodili vojnici Crvenih Kmera. Pogubljene su brojne porodice, neki od njih se ne sjećaju ni svojih roditelja. Takva je situacija bila i sa vodičem, koji je otvorio novu dimenziju tumačenja života i načina na koji živimo”, prisjetio se Bjeković te saznaje da je tada mnogo saznao o ratnim zločinima u periodu od 1975. do 1979. godine, u kojoj je stradalo skoro dva miliona ljudi.
”Jedna od žrtava tih masovnih ubistava bio je njegov otac. Sa tugom u očima je izgovorio da vojnici Pol Pota i dalje uživaju u čarima vladavine, ali je izgovorio i meni jednu vrlo tešku i poučnu misao: ‘Moj otac je stradao od njihove ruke, ja ga nikada nisam vidio, ali ne smijem sebi da dozvolim da mržnja ovlada mojom dušom i da svoj život zatrujem želeći drugome nesreću. Postoji viša sila koja vodi računa o balansu univerzuma i moj um nije sudija u tom okršaju. Imam djecu i ne želim da moja djeca odrastu u ambijentu mržnje, jer će oni sjutra postati ono što je nekad bio Pol Pot za našu zemlju. Želim da volim i da svoju porodicu ispunim ljubavlju, jer je to jedini ispravni put’”, riječi su vodiča kojih se Ivan dobro sjeća.
Kuba je jedna od dalekih destinacija koju nosi u srcu sa posebnom emocijom i iskustvom.
”Udaljena svega 150km od SAD, ova zemlja kao da je stala u vremenu. Vječno na udaru zainteresovanih sila, ali uvijek ponosna i autentična. Iako još u komunističkom sistemu, ova zemlja je visoko rangirana po stepenu zdravstvene zaštite i obrazovanja. Prije svega odiše ritmom tradicionalne kubanske muzike i šarenih plesnih ritmova - salsa, rumba, cha cha ali i sve popularniji regeton. Ne možete proći metar, a da se iz nekog ugla ne čuje muzika. Muzika je za Kubance život. Skromne finansijske mogućnosti ne omogućavaju život kakav je dostupan mnogima u ostatku svijeta, ali izobilje koje imaju Kubanci se nalazi u njihovoj ljubavi prema životu, muzici, zemlji, ali i velikom Fidelu Kastru. Naravno, neizostavan je lik i djelo čuvenog revolucionara Ernesta Če Gevare. Od autentičnih proizvoda svakako da kubanske cigare i tompusi, kao i rum se moraju probati. Bejzbol, kao jedan od najvažnijih sportova i autentični Ševroleti iz 60-ih godina prošlog vijeka koji i dalje rolaju ulicama Havane su dio turističke ponude po kojima ću pamtiti Kubu”, riječi su kojima opisuje Kubu.
”Još jedna zemlja koju bih posebno izdvojio zbog spiritualnosti jeste Peru. Tradicija Inka i dalje živi kroz populaciju koja je kao svoju obavezu ostavila očuvanje tekovina indijanskih predaka. Sklad između populacije i prirode je očigledan na svakom ćošku. Maču Pikču, kao jedno od svjetski poznatih lokaliteta, sveti grad Inka, predstavlja pravo čudo prirode. Bujna vegetacija i nevjerovatni prizori prirode ne mogu da vas ne ostave bez daha. Grad koji je bio skriven skoro šest vjekova od očiju javnosti ostao je kao trag u vremenu istorije civilizacije i sasvim je logično da predstavlja dio svjetske baštine Uneska. Posjeta ovom lokalitetu označila je jednu od velikih prekretnica u mom životu, kada su se otvorili novi vodici i spoznaje sopstvenog bića”, ispričao je on.
Bonus video:
