Džo Džonas: Neuspjeh solo albuma doveo me do napada panike

Muzičar, Džo Džonas, otvoreno je govorio o razočaranju koje je doživio nakon što njegov prvi solo album nije ostvario uspjeh kakvom se nadao.

Pjevač, poznat po hitu „Cake by the Ocean“, prisjetio se slabijeg prijema svog debitantskog solo albuma "Fastlife" iz 2011. godine tokom razgovora sa braćom u njihovom podkastu "Hey Jonas".

„Objavio sam solo album kada sam imao oko 21 ili 22 godine i nije prošao ni približno onako dobro kako sam očekivao“, priznao je Džonas.

„U to vrijeme, sve čega bi se Jonas Brothers dotakli pretvaralo se u zlato - bili smo na vrhu top-lista i rasprodavali turneje“, kazao je on i dodao da se nadao kako će i "Fastlife" doživjeti sličan uspjeh.

„Kada sam objavio nešto samostalno, imao sam velika očekivanja da ću uspjeti i bez vas. To mi je bilo važno. Negdje duboko u sebi mislio sam: ‘Ako uspijem sam, onda zaista vrijedim’“, ispričao je on.

Album je na kraju stigao do 15. mjesta američke Billboard 200 liste, dok je njegov prvi singl „See No More“ zauzeo tek 92. poziciju na Billboard Hot 100 listi.

Džonas je priznao da je taj neuspjeh ozbiljno uticao na njegovo mentalno zdravlje.

„Počeo sam da doživljavam napade panike i osjećam fizičke bolove. Često sam odlazio kod ljekara na detaljne preglede i analize krvi“, prisjetio se muzičar, otkrivajući da mu je na kraju jedna doktorka preporučila da potraži pomoć terapeuta.

„Bila je veoma ljubazna. Rekla mi je: ‘Fizički si potpuno zdrav. Mogu ti i treći put ovog mjeseca pokazati rezultate nalaza.’ Zatim je dodala: ‘Mislim da bi trebalo da razgovaraš s nekim.’ Pomislio sam: ‘Kako mislite, sa terapeutom? Ne treba mi terapeut. Zašto bi mi bio potreban?’“, prepričao je Džo Džonas.

Vremenom je, kako kaže, shvatio da je to bio pravi savjet.

„Počeo sam da povezujem stvari. Tada sam živio u Njujorku i jedino zbog čega bih se osjećao bolje bilo je da uzmem bicikl i vozim se cijeli dan. Tako nijesam mogao da budem na telefonu, da čitam komentare ili pratim šta ljudi pišu o albumu. Boravak napolju i odvlačenje pažnje pomagali su mi, ali sam zapravo samo bježao od problema“, pojasnio je on.

Džonas je rekao da mu je terapija pomogla da se izbori sa brojnim izazovima.

„Konačno sam razgovarao sa stručnom osobom i nakon što sam plakao gotovo sat vremena već na prvo pitanje, shvatio sam koliko mi to prija. Bilo je izuzetno korisno u tom periodu, ali i kasnije, kroz druge velike životne izazove“, kazao je on i dodao da razgovor sa terapeutom ne može da zamijeni ni porodica ni prijatelji.

„Prijatelji su sjajni, porodica je sjajna, ali veoma je važno imati nekoga ko će vas saslušati iz potpuno drugačije perspektive i postavljati pitanja bez lične uključenosti. Upravo to pravi veliku razliku“, istakao je on.