Timea Kalmar: Dobar orkestar se prepoznaje po boji - Vijesti.me
VIOLONČELISTKINJA

Timea Kalmar: Dobar orkestar se prepoznaje po boji

Timea Kalmar već 15 godina je članica gudačkog kvarteta TAJJ, kojeg čine članice koje su ujedno i vođe dionica u Festivalskom orkestru

Od kako je Festivalski orkestar KotorArta prvi put zasvirao, kroz njegovu strukturu odlazili su i dolazi mladi članovi, učeći klasična djela umjetničke muzike, savremene kompozicije, kako od svojih starijih kolega, tako i od različitih dirigenata, koji se svake godine smjenjuju.

Četiri puta godišnje Festivalski orkestar nastupi tokom KotorArta, a njihovi koncerti su uvijek veoma posjećeni. XI Don Brankove dane muzike obilježili su dirigenti s različitih strana svijeta – Volte Đong i Jang Čil Li iz Južne Koreje, Rajnhard Zehafer iz Njemačke i Hesus Medina iz Meksika.

O ovogodišnjem repertoaru i specifičnostima u radu „sezonskog orkestra“ govorila je violončelistkinja Timea Kalmar, intendantkinja orkestra. Docentkinja na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, Timea Kalmar već 15 godina je članica gudačkog kvarteta TAJJ, kojeg čine članice koje su ujedno i vođe dionica u Festivalskom orkestru – violinistkinja Aleksandra Krčmar Ćulibrk, kao koncert majstor, violinistkinja Jovanka Mazalica, kao vođa drugih violina i violistkinja Jelena Filipović, vođa viola.

Festivalski orkestar KotorArta ove godine predstavio se velikim brojem kompozicija savremenih autora, koji i na svjetskoj muzičkoj sceni ne pripadaju mejnstrimu.

"Do ove godine svirali smo uglavnom kapitalna djela za gudački kamerni orkestar, a ove godine smo program dominanto usmjerili na savremenu muziku i djela koja su nam bila nepoznata. Te nove kompozicije nas uvijek inspirišu, jer tako otkrivamo ne samo novu muziku u smislu stila i strukture, već i drugačija osjećanja i nove boje. Tako nam je velika čast bila da sarađujemo s flautistom Masimom Merčelijem, koji je drugi put u Kotor donio premijeru, čak na neki način svjetsku.

Dirigent Volte Đong je pak donio jednu tradicionalnu korejsku pjesmu, ali i kompoziciju Kima Su-Đina. Misim da se na ovim prostorim sve burno doživljava, a ta vrsta muzike u emocionalnom smislu je sasvim drugačija. Susret različitih kultura i mentaliteta, koji se otkrivaju kroz muziku, veoma su inspirativni. Zanimljivo je bilo svirati i španske kompozitore na drugom koncertu, kao i kompoziciju dirigenta Zehafera. Posebno nam je bilo drago što nam je maestro Zehafer rekao da još nije čuo da njegovo djelo neko tako dobro svira."

S obzirom na to da se okupljate jednom godišnje i da se članovi mijenjaju, kakve specifičnosti sa sobom nosi rad u Festivalskom orkestru?

"Jezgro orkestra čine isti ljudi, a svake godine pružamo prilku mladim muzičarima. Za te nove članove to je u stvari svojevrsna majstorska radionica, kroz koju oni prolaze veliki repertoar i stiču iskustvo za koje možda ubuduće neće imati priliku. Kvalitet, koji primjećuje i publika, nije moguće postići bez veoma napornih priprema. Mi ništa ne prepuštamo slučaju, svaki član mora maksimalno da bude spreman i da, kada dirigent dođe, sve bude na svom mjestu.

Međusobno se toliko dobro razumijemo da čak raspoloženje jednog člana utiče na raspoloženja ostalih članova orkestra. Imam osjećaj da dok sviramo komuniciramo bez riječi. Za sve to važna je disciplina koja postoji u našem ansamblu. Maestru Rajnhardu Zehaferu je, na primjer, bilo jako neobično jer, kako je rekao, nije navikao na takvu disciplinu."

Da li je moguće ponovo, kao što je to bilo jednom prije nekoliko godina, vidjeti orkestar da nastupi samostalno bez dirigenta, s obzirom na to da je veoma uobičajeno da gudački kamerni orkestri sviraju bez „palice“?

"Kada je riječ o našem festivalskom orkestru, proces rada bez dirigenta bi trajao znatno duže. Prema mom mišljenju orkestar je instrument, a dirigent izvođač. Tako, orkestar na četiri koncerta može da zvuči na četiri različita načina. Dirigent skraćuje muke. Održimo mnogo proba samostalno, i tada koristimo jedan veliki metronom, koji uključimo i stavimo na mjesto dirigenta i njemu se obraćamo sa „maestro“.

Međutim, kada bismo nastupali bez dirigenta, to bismo bili mi. Poznavajući svoje kolege, to bi bila izuzetno temperamentna muzike, ni malo laka, koja bi pružila zadovoljstvo i publici i nama. Sviđa mi se ideja, možda ćemo za godinu dana razmijeniti iskustva o takvom nekom koncertu."

Orkestar funkcioniše već šest godina, a do sada nema nijednog trajnog zvučnog zapisa o njegovom postojanju. Da li ste razmišljali o tome da svoje interpretacije zvučno zabilježite?

"Ko ne zna šta je to Festivalski orkestar, ne može ni da razumije kako on funkcioniše. Dobar orkestar se prepoznaje po boji. Duboko vjerujem da posjedujemo prepoznatljiv zvuk.

Imamo specifične vođe dionica i koncertmajstora, što dobro utiče na ostale članove. Ostaviti trajni zvučni zapis je odlična ideja i mislim da bi, u markentiškom smislu, to bio dobar potez".

U tom slučaju, koji biste repertoar izveli?

"Danas se stalno mora pružati nešto novo. Postoje ansambli, kao što su londonski „St. Martin in the Fields“ ili amsterdamski „Concertgebouw“, koji su snimili sva kapitalna djela.

Mislim njih je teško prevazići. Međutim, moguće je drugačije pristupiti i snimiti manje poznata djela, takođe manje poznatih kompozitora. To bi bilo interesantno i za izvođenje, ali i za publiku."

Šesti put boravite u Kotoru. Šta Vas iznova impresionira kada dođete na Festival?

"Stari grad ima poseban duh. Čovjek kada uđe na bilo koju kapiju osjeća se kao da je u nekoj bajci. To umjetnike strahovito inspiriše. Mene lično iznova iznenađuje visok nivo organizacije, jer se umjetnik Don Brankovih dana muzike zaista osjeća kao umjetnik.

Takođe, gostoprimstvo Kotorana je čudesno. Kada ste šesti put ovdje, srećete redom ljude koji vam se sa oduševljenjem obraduju. Publika je veoma draga i puna emocija, i na osnovu njihovih rekacija, znam da poštuju naše tonove."

Ljeti treba zadovoljiti potrebe izvođača i publike

Kada biste pak pravili jedan koncert koji bi prezentovao vaš ovogodišnji rad, koja djela biste uključili u program jedne večeri?

"Sigruno jedan od „Končerta grosa“ G. F. Hendla. Zatim Najmanov „Koncert za flautu“, Fincijeva kompozicija za klavir i orkestar, kao i djelo Suhona i Herasa, kompozitora koji donosi sasvim druge emocije, druge boje, mirise i ukuse.

Na ljetnjim festivalima treba zadovoljiti potrebu i izvođača, i publike. Jedna večera je interesantna onoliko koliko ima različitih jela. Mislim da se na ovogodišnjeg festivalu svako iz publike mogao pronaći bar u jednoj kompoziciji."


Najčitanije iz sekcije Zabava