U pravnoj državi neko bi ostao bez posla zbog slučaja Škerović

Ažurnost u istragama, kojom se tužilaštvo hvali, ide direktno na štetu kvalitetu dokaza, smatra advokat Predrag Đolević
160 pregleda 19 komentar(a)
Ažurirano: 11.03.2013. 21:16h

Kada je barska policija Rajku Škeroviću i njegovom sinu Paviću pronašla oružje i drogu i o tome obavijestila osnovnog državnog tužioca, saopšteno im je da sačekaju sa privođenjem 24 sata. Viši tužilac u Podgorici, prema informacijama “Vijesti”, o tome nije bio obaviješten, iako su po zakonu krivična djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga njegova nadležnost.

Šta se dešavalo u danu koji je barski tužilac poklonio osumnjičenima prije nego su privedeni, ne zna se. Činjenica je, ipak, da je to knjiški slučaj loše koordinacije i nezakonitog postupanja tužioca, zbog koje bi u pravno uređenoj državi on već bio suspendovan i razriješen.

Kakav će biti ishod istrage o propustima u ovom slučaju, o kojoj se razgovaralo na relacijii MUP-vrhovni državni tužilac- Ministarstvo pravde, kako su potvrdili ministri Raško Konjević i Duško Marković, još nije poznato.

VDT Ranka Čarapić smatra, kako je rekla, da je najvažnije da su Škerovići u Spužu. Tamo je, istina, i dobrovoljac Veljko Bulatović, koji je pronađenu drogu označio kao svoju, ali sve to tužilaštvo i barskog tužioca ne lišava odgovornosti.

Oružje pronađeno u kući Škerovića

Sagovornici „Vijesti“ tvrde da se ovdje radi o očiglednoj zloupotrebi službenog položaja, odnosno odustvu kontrole rada tužilaštva. Ista tema je aktuelna i kada je u pitanju izmjena Ustava u dijelu izbora VDT u Skupštini, ali i svaki put kada se javi dilema-kako to da za predmete visoke korupcije skoro nikada nema dokaza.

„Ne postoji nijedan državni organ koji bi mogao da kontroliše postupanje vrhovnog tužioca. To nijesu Ministarstvo pravde, Skupština, Vlada.. Da li je onda tužilac nedodirljiv?“ pita advokat Predrag Đolević, koji je u podgoričkom Osnovnom sudu dobio spor protiv VDT.

Tužilaštvo je naime, što je presedan u pravosudnoj praksi Crne Gore, optužilo advokata za lažno prijavljivanje tužioca Darka Đukića u predmetu gdje su bili stranke u sporu. Krivično djelo su pronašli u zahtjevu za izuzeće tužioca, ali ga, kako je rekao za “Vijesti” Đolević, postupajući tužilac Miroslav Šoškić nije obavijestio o tome kao “oštećenog” - što je po zakonu bio dužan.

Advokat nije jedini protiv koga je VDT ustao sa manjkom dokaza, jer njih obično pokušava da nadomesti, kako kaže i Đolević, zahtjevom za određivanje pritvora.

„Predlaganjem određivanja i produženja pritvora tužilaštvo posredno daje sudu do znanja da je dostavilo zakonitu optužnicu, odnosno da je osumnjiče ni kriv i da treba da razmišljaju u tom pravcu. To je za njih pola završenog posla,“ smatra advokat.

"Očigledno je da VDT nikome ne odgovara i zato se dešavaju ovakve i mnoge druge stvari"

Upravo zbog toga država daje godišnje milionske svote novca onima koji provode mjesece u pritvoru, a koje sud poslije oslobodi zbog manjka dokaza.

U posljednjih pet godina je po osnovu obeštećenja po sudskim presudama za neosnovano hapšenje plaćeno više od 3,7 miliona eura. U 2009. godini je to bilo 573.670 eura, 2010. - 1.100.400 eura, a prošle godine 1.091.633 eura.

Po Zakonu o obligacionim odnosima, kako ze “Vijesti” objašnjava advokat mr Nikola Bulatović, postoji mogućnost da država zbog velike štete koju trpi plaćanjem penala za neosnovani pritvor iskoristi regresne tužbe.

“Ministarstvo pravde može od tužilaca da traži naknadu štete. Koliko ja znam, ta mogućnost do sada nije iskorišćena,” kaže advokat.

Ovaj bivši sudija smatra da je događaj u Baru lakrdija crnogorskog pravosuđa i dokaz da ne postoji odgovornost za nesavjesno vršenje posla, iako je zakon jasan-niži tužilac odgovara višem, a ovaj vrhovnom.

“Ali očigledno je da VDT nikome ne odgovara i zato se dešavaju ovakve i mnoge druge stvari. Pitanje odgovornosti bi trebalo da pokrene Tužilački savjet u kome sjede niži tužioci, što se neće desiti. Takođe, Ranka Čarapić podnosi izvještaj Skupštini, koja je izabrala, ali nema odredbe koja definiše šta se dešava ako poslanici ne usvoje njen izvještaj,” kaže Bulatović, navodeći da je to sistemski problem i da je ista situacija bila i prije mandata sadašnjeg VDT.

Jedino je ministar pravde ovlašćen da inicira razrješenje vrhovnog tužioca, a u konkretnom slučaju Ranke Čarapić, a on je procijenio da nema osnova za to.

Advokati smatraju da je novi Zakonik o krivčnom postupku dodatno zakomplikovao stvari nakon što je tužilaštvo preuzelo istrage, koje su i u nekim teškim slučajevima završavali i za 21 dan.

“Ažurnost u istragama, kojom se tužilaštvo hvali, ide direktno na štetu kvalitetu do kaza koji oni prilažu a što je u direktnoj vezi sa institiranjem na određivanju i produženju pritvora, odnosno finansijske štete koju država trpi zbog toga,” smatra advokat Đolević.

Goran Rodić tvrdi da tužilaštvo nije tehnički i kadrovski osposobljeno za ovakvu ulogu, jer pored nezadovoljavajućih uslova rada nemaju ni adekvatne kadrove. Sve to rezultira padom optužbi ali i besmislenim pritvorima.

On navodi iskustvo u jednom predmetu kada mu tužilaštvo nije moglo dostaviti CD sa snimcima izjava stranaka u istrazi, braneći se da je to komplikovan posao.

“U mnogim predmetima se pokazuje i problem njihove nestručnosti, pa tužioci prave propuste u slučajevima koji su pravnička abeceda. U predmetu ratnih zločina “Morinj”, odbrana je ukazivala na nedostatak bitnih elemenata bića ovog krivičnog djela, što su Viši sud i tužilac ignorisali. Tek je Apelacioni sud, tri godine nakon pokretanja postupka i dvogodišnjeg pritvora, utvrdio da nije bilo elemenata krivičnog djela ratnih zločina. Šta onda reći o činjenici da nije bilo osnova ni za istragu, a kamoli za pritvor, desetak godina nakon događaja za koji su se teretili optuženi,” podsjeća advokat.

Do sada nije pokrenut disciplinski postupak ni protiv jednog tužioca zbog zloupotrebe službenog položaja, iako je primjera bilo sijaset

Predsjednica Apelacionog suda Svetlana Vujanović je nedavno izjavila da bi novim ZKP-om, koji se opet mijenja, trebalo predvidjeti uvođenje ročišta na kome bi se odlučivalo da li je optužnica potkrijepljena dokazima i da li uopšte treba suditi po njoj. Na tom pripremnom ročištvu svoj stav bi dalo sudsko vijeće, tužilac i advokati odbrane. Tako se ne bi dolazilo u stituaciju da se godinama sudi, a da se potom utvrdi da nema dokaza. Praksa je već ustanovljena u nekim evropskim zemljama i SAD.

Do sada nije pokrenut disciplinski postupak ni protiv jednog tužioca zbog zloupotrebe službenog položaja, iako je primjera bilo sijaset. Neki advokati su podnosili i krivične prijave protiv tužilaca, ali su one sve odbačene.

“Zbog ovakvih propusta i neznanja tužilaca smatram da prilikom promjene ustava treba da uđe odredba da se VDT bira dvotrećinskom većinom. Bolje je da o tome odlučuju poslanici, kakvi god da su, neko neki takozvani pravni stručnjaci koji se trude da se dodvore vlastima i više nego što treba, pa se i ne bave onim što je suština njihovog odlučivanja,” kaže Nikola Bulatović.

Rajko Škerović: Napadaju mene da bi narušili ugled DPS-a >>>

Galerija

Bonus video: