Vida Ognjenović: Za čitanje i knjigu nema bojazni

Književnica i rediteljka Vida Ognjenović promovisala je na Sajmu knjiga svoj roman “Maksimum”, a u razgovoru za “Vijesti” je najavila da priprema i zbirku priča
137 pregleda 2 komentar(a)
Vida Ognjenović, Podgorički sajam knjiga, Foto: Filip Roganović
Vida Ognjenović, Podgorički sajam knjiga, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 11.05.2018. 08:12h

Poznata srpska književnica i rediteljka Vida Ognjenović gostovala je u Podgorici trećeg dana 13. Međunarodnog sajma knjiga i obrazovanja. Na Sajmu je promovisala svoju knjigu “Maksimum” u izdanju izdavačke kuće “Arhipelag” iz Beograda. Razgovor sa njom je vodio pisac Gojko Božović. Prefinjena spisateljica je u razgovoru za “Vijesti” priznala da ima tremu uoči nastupa, ali i da planira da uskoro izda zbirku priča.

“Imam tremu. Prvi put sam na ovom Sajmu otkad je na ovoj lokaciji. Veoma mi se dopada što je osnovan u Podgorici zato što se tako knjiga nedjelju dana stavlja u fokus javnosti i interesovanja čitalaca. Čitalaca, istina, ima sve manje, ali ih zbog toga još više cijenim - jer istrajavaju. Dopada mi se kako je lijepo dizajniran ovaj Sajam. A lijep je i ovaj simbolični trg u njegovom središtu”, govori ona.

Ognjenović je prošle godine u ovo vrijeme otvorila Sajam knjiga u Sofiji, a na pitanje da li se može upoređivati čitalačka kultura, ističe da ona zavisi od države do države.

“U nekim zemljama se čita u metroima, u autobusima, u nekima slušaju muziku ili audio knjige i preturaju po svojim pametnim telefonima, a kod nas je drugačija situacija. Moram primijetiti i kazati da starija generacija stoji sa knjigom u ruci, a mlađa sa telefonom. Međutim, mislim da su to samo trenutne krize. Pametni telefoni i sve te fine tehnološke inovacije koje upotrebljavamo uvijek zauzmu mnogo pažnje i interesovanja. Oni su atraktivni po sebi, a ljudi hrle u susret da to upoznaju. Ipak, čitanje je drevni način komunikacije i preživjelo je tolike milenijume. Čitanje je i u usmenoj književnosti bilo čitanje, na neki način. Ljudi su čitali govornika koji im kazuje i ocjenjivali su ga da li govori i priča dovoljno dobro ili ne. I sami kada su ga prepričavali, poboljšavali bi njegovu priču ili joj nešto oduzimali. Mislim da za čitanje nema bojazni da će nestati, što katastrofičari predviđaju, a uz to, ja nikada nijesam bila za masovno čitalaštvo. Meni su i dva čitaoca veoma bitna i znak su mi da knjiga, moja knjiga, nailazi na interesovanje”, kazala je za “Vijesti” i dodala da ne strahuje ni za knjigu u papirnoj formi.

Knjiga, papiri između tvrdih korica, miris knjige, ali i pozorište, scena i teatar, stalno se karakterišu kao da su u krizi postojanja. Iskusna rediteljka i spisateljica tvrdi da ni jedno ni drugo ne mogu i neće nestati ili upasti u totalnu krizu.

“Navešću vam jedan primjer: kada se pojavio film, mnogi ljudi su rekli da je to kraj pozorišta i da niko više neće ići u pozorište već će sjedjeti kod kuće ili negdje drugdje i gledati filmove, a pozorište će biti zaboravljeno. To se nije desilo. Isto tako, kada se pojavila televizija, svi su rekli zbogom filmu i vjerovali da neće biti masovni medij, biće zamijenjen, ali ni to se nije dogodilo. Dogodilo se to da su se uporedo razvijali i film i televizija, a pozorište je ostalo gdje je i bilo i razvijalo se u svom pravcu. Isto to mislim i za knjigu. Iako se trenutno, možda, više čita sa ekrana, sa pametnog telefona, mislim da će se ljudi vratiti knjizi jer knjiga mnogo bolje miriše, taktilnija je, listanje knjige je neki lijepi doživljaj, lijepo je okretati stranice i vraćati se na neke od njih... Nemam nikakav strah da će papirna knjiga izumrijeti”, istakla je Ognjenović.

Ona je tokom večeri posvećenoj promociji knjige “Maksimum” istakla da je djelom pokušala da vrati polemički diskurs koji smatra retoričkim žanrom.

“Kad nema polemike, kad nema stanovišta u svakom javnom istupu, kad nema obrazloženja koja su vrijedna pažnje, već samo napada radi napada, to rađa ovaj diskurs smišljenih obrušavanja na ljude i gaženja svakog autoriteta koji nam je nepoćudan. To je vrlo često politički koncept. Sagovornik se poništava lažnim arugmentima, izmišljanjem njegovih aberacija, pretvarajući ga u ruševinu. Čovjek je nemoćan pred takvom vrstom koncepta, bilo političkih, bilo konkurentskih. Ja sam pokušala da vratim polemički diskurs koji smatram retoričkim žanrom”, kazala je Ognjenović.

S obzirom na to da pisci nadahnuće za život često pronalaze u pisanju, iako je nekada i obrnuto, Ognjenović govori da je pisanju za nju preispitivanje svijeta i pibližavanje stvarima do kojih se ne može doći svakidašnjim radom. Ona je “Vijestima” otkrila i da očekuje da će uskoro završiti zbirku priča koje povremeno piše, samo je potrebno da napravi odabir.Kultura u Crnoj Gori je na dobrom nivou

Na pitanje kako vidi stanje u kulturi u Crnoj Gori i angažovanost u umjetnosti, Vida Ognjenović je istakla da je ono na dobrom nivou i da odlično komunicira sa svijetom.

“Koliko ja znam i kultura i umjetnost u Crnoj Gori imaju neki nivo, aktivnost, agens. Mislim da kultura Crne Gore i lijepo komuicira sa svijetom, otvorena je i sve više se prevodi i objavljuje prevođenih djela. Prošle godine je crnogorska predstava “Čuvari tvog poštenja” Borisa Liješevića u produkciji Gradskog pozorištadobila nagradu za najbolju predstavu na festivalu “Novi tvrđava teatar” čiji sam umjetnički direktor. Želim da kažem da je komunikacija u kulturi veoma dobra, ali naravno, trebalo bi da bude bolja i da se konačno oslobodimo nekih nacionalističkih gluposti i konačno postanemo svjesni da je umjetnost svevremena i da svako umjetničko djelo teži širokoj publici, a ne traži da ga gledaju dvoje ili troje ljudi, samo po izuzetku traži da se smanjuje publika, a logično je da traži široko gledalište, široko slušalište i široko čitalište”.

Bonus video: