Černobilske babuške: Ne plaši ih radijacija, plaši ih glad

"I razmišljala sam ko bi mogao da živi ovdje? Mislim nakon svega, zemlja, vazduh i voda u Černobilu su visoko zagađeni. Pa samim tim ni jedno živo biće ne bi trebalo da živi ni blizu te mrtve zone." objašnjava Moris i dodaje "Ali oni su tu."
608 pregleda 0 komentar(a)
Černobilske babuške, Foto: Facebook.com
Černobilske babuške, Foto: Facebook.com
Ažurirano: 26.04.2016. 11:26h

Černobil - napuštene zgrade, zarasle ulice i jedan zarđali, veliki, žuti, panoramski točak.

Sada, 30 godina kasnije nakon jedne od najvećih prirodnih katastrofa, koja se dogodila 26. avgusta 1986. godine, Černobil je i dalje trenutak kada je čovječanstvo stalo.

Slika Černobila kao post-apokaliptične ljuske, je nešto što je očekivala i Holi Moris kada ga je posjetila na 25 godišnjicu od katastrofe. Željela je uraditi par snimaka i pobjeći, međutim ono što joj je priovuklo pažnju je dim koji se izdizao iznad jedne farme.

"I razmišljala sam ko bi mogao da živi ovdje? Mislim nakon svega, zemlja, vazduh i voda u Černobilu su visoko zagađeni. Pa samim tim ni jedno živo biće ne bi trebalo da živi ni blizu te mrtve zone." objašnjava Moris i dodaje "Ali oni su tu."

Moris je tada otkrila da oko 200 do 300 ljudi i dalje živi oko Černobila, što je ostatak od nekadašnjih 120.000. Sada ih navodno živi i više od toga.

U njenom dokumentarcu "Černobilske Babuške" Moris se fokusirala na sestrinstvo starijih žena koje se uprkos katastrofi, širenju divljine, ostale da brane svoju kuću za koju su jedino i znale.

"Mrtva zona nije zatvor" kaže Valentina Ivanivna 75 starica, koja u filmu brani divljinu oko sebe.

"Ja bih u Kijevu umrla davno. Jer toliki broj automobila ispušta sve te gasove u vazduh, što mi kasnije uvlačimo u svoja pluća." objašnjava starica.

Ivanivna izjava je izokrenula određena mišljenja, i pokazala da je smrtnost veća kod ljudi koji su otišli iz Černobila, piše Moris u svojoj priči za CNN.

"Da li je moguće da ta povezanost sa precima može uticati na dugovječnost? Da li je moguće da otadžbina, dom i zajednica mogu biti jače čak i od radijacije?" pita se Moris.

Babuške i pored katastrofe žive potpuno normalno na ovom zemljištu, uzgajaju domaće životinje, i kada im slobodno vrijeme dozvoli okupljaju se i uživaju uz bocu domaće rakije od kukuruza.

"Radijacija me ne plaši. Izgladnjivanje sa druge strane da," kaže jedna od bakica u filmu.

I nakon tri decenije od katastrofe, i dalje postoji veliki broj stvari koje se mogu naučiti o tome kako Černobil utiče na okolinu.

Iako se smatralo da će nesreća uticati na broj divljih životinja i da će do doći do njihovog istrebljenja, naučnici sada smatraju da da je imala pozitivan efekat i da na osnovu istraživanja iz 2015. godine imamo dramatičan porast broja jelena, srna, divljih svinja i vukova.

Međutim sadašnji broj stanovnika Černobila polako gubi bitku sa vremenom i vrlo brzo neće ostati niko. A onog trenutka kada nestane i poslednji stanovnik tog zemljišta, vlasti će se pobrinuti da više niko ne može da se naseli na njihovo mjesto.

"U narednoj deceniji ljudsko stanište će nestati, divljina će se proširiti a ovo napušteno radioaktivno mjesto će samo povremeno posjetiti neki smjeli naučnik" dodaje Moris.

Bonus video: