Kako nikada nijesam upoznala svoje rođene đedove, ti mi spadaš u najbližu familiju već 40 i kusur ljeta. Pišem ti redovno krajem svakog decembra ali evo dobih šansu da to bude i objavljeno u novini, wow!? Možda me sada jasnije čuješ pa učiniš da u 2016. budem bolja prema sebi, ukupno ili makar jednako onoliko dobra koliko sam to prema drugima, poznatim i nepoznatim, na poslu, privatno...
Đede mili, želim da se ljudi u Podgorici više međusobno vole, poštuju, uvažavaju, druže. Da imaju više para, ne zbog luksuza nego zbog većeg meraka, sevdaha, zujanja, krpica, putovanja ... i da im politika u svakodnevnom životu ne bude na prvom mjestu!
Želim da Podgorica bude još voljeniji grad! Želim da dobije svoje Gradsko pozorište, napokon, ali i Dječije pozorište, Lutkarsko, takođe, još centara kulture, knjižara i biblioteka, muzeja i galerija, šetališta, ljetnjih scena, jedan art – inkubator, više razumijevanja (novca) za poslenike kulture i umjetnosti. Želim kulturi kulturu i Crnoj Gori Crnu Goru!
Želim da Evropa, ukoliko nije znala, 2016. prihvati da Crna Gora oduvijek zna da jeste njen prirodni dio!
I samo još jedna želja dragi Đede Mraze - i najvažnija - da svi mi u Crnoj Gori shvatimo da smo jedni drugima najvažniji, najbliži i najbolji!
Snežana Burzan, direktorica KIC-a "Budo Tomović"
Bonus video:
