U SUSRET KANU

Kanski festival: Kako je nastala čuvena "Zlatna palma"

Palmina grana, sa 19 zlatnih listova, izrađena je od 118 grama 18-karatnog zlata. Položena je na kilogram teško kristalno postolje u obliku brušenog dijamanta
90 pregleda 0 komentar(a)
Kanski festival, Foto: Reuters
Kanski festival, Foto: Reuters
Ažurirano: 11.05.2015. 18:18h

Za filmadžije širom svijeta, osvajanje Zlatne palme, glavne nagrade Filmskog festivala u Kanu, predstavlja važno međunarodno priznanje.

Ove godine, čuveni trofej - zlatna palmina grana na kristalnom postolju, slavi 60 godina.

Prvu Zlatnu palmu osvojio je 1955. američki film "Marty" u režiji Delberta Mana, sa Ernestom Borgninom u glavnoj ulozi.

Od tada je uručena 54 puta, od kojih su je u pet navrata dijelila dva ostvarenja. Zlatnu palmu je žena podigla samo jedanput: 1993. godine kada je Novozelanđanka Džejn Kempion pobijedila s filmom "Klavir".

Kanski festival je osnovan 1946, ali se u prvih nekoliko godina pobjednicima dodjeljivala samo povelja "Gran pri Međunarodnog filmskog festivala" uz rad nekog savremenog umjetnika.

Godine 1954, organizatori festivala pozvali su juvelirske dizajnere da osmisle trofej, inspirišući se palminom granom sa kanskog gradskog grba.

Na tenderu je pobijedio predlog dizajnerke Lisijen Lazon.

Trofej - palmina grana u obliku srca na glinenom postolju, nije se svima dopadala, pa je 1963. godine povučen. Narednih deset godina, laureati su ponovo primali samo povelju.

Godine 1974, Zlatna palma je vraćena, a 1977. je dobila sadašnji izgled za koji je zaslužna švajcarska dizajnerka Karolina Šojfele, ko-predsjednica čuvene juvelirske kompanije "Šopar".

U skladu sa ekskluzivnim ugovorom koji ga vezuje za festival, "Šopar" svake godine besplatno isporučuje 20.000 eura vrijedni trofej.

Palmina grana, sa 19 zlatnih listova, izrađena je od 118 grama 18-karatnog zlata. Položena je na kilogram teško kristalno postolje u obliku brušenog dijamanta.

Od 2013, švajcarska juvelirnica garantuje etničku "ispravnost" zlatnih komponenti nagrade, tj. da se prema radnicima - čileanskim kooperantima iz pustinje Atakama, i prirodnoj okolini postupa s poštovanjem. Kristal se doprema iz Njemačke.

Na izradi trofeja radi sedam radnika i juvelira tokom 40 sati.

Šta se, međutim, dešava kada Zlatnu palmu moraju da podijele dva filma? Kako bi preduprijedili takvu mogućnost, ali i eventualnu nezgodu, naručuje se rezervna Zlatna palma bez ugraviranog datuma.

Do trenutka njene predaje, Zlatna palma se čuva u sefu juvelirnice, a organizatorima festivala se doprema u posljednjem trenutku, uz velike mjere bezbjednosti i u strogoj tajnosti.

Od 2000, mini Zlatne palme uručuju se najboljem glumcu i glumici na festivalu.

Dosad je svega šest reditelja dva puta osvajalo Zlatnu palmu: Frensis Ford Kopola "Prisluškivanje" (1974) i "Apokalipsa" (1979); Šoei Imamura "Balada o Narajami" (1983) i "Jegulja" (1997); Bil August "Pele osvajač" (1988) i "Najbolje namjere" (1992); Emir Kusturica "Otac na službenom putu" (1985) i "Podzemlje" (1995); braća Žan-Pjer i Lik Darden "Rozeta" (1999) i "Dete" (2005); i Mihael Haneke "Bijela traka" (2009) i "Ljubav" (2012).