Sestra i brat, Vladica i Miloš Adžić iz Nikšića evropski su prvaci u džajvu. Na prvenstvu u latino-američkim plesovima u Moskvi, pored zlatne medalje u džajvu, okitili su se srebrom u ča-ča-ča plesu, a u finalu su plesali sambu i latino plesove. Vladica je briljirala i u katergoriji odraslih solo plesača i osvojila zlato u sambi, salsi, rumbi i ča-ča-ča.
"Rusija je divna zemlja. Osvojili smo zlato, a posebno su nam prijali komplimenti sudija koji su bili oduševljeni da iz jedne male zemlje kakva je Crna Gora dođe tako spreman par koji nema stalnog trenera“, kaže za „Vijesti“ šesnaestogodišnja Vladica, učenica II razreda nikšićke Gimnazije.
Oboje se plesom bave od šeste godine i nakon promjene nekoliko partnera od 2012. nastupaju zajedno.
„Kada ste mlađi razlika u godinama je vidljivija zato ranije nijesmo mogli da nastupamo zajedno. Ja sam promijenio četiri partnerke, Vladica dva partnera. Dosadi ta promjena, plesač traži nešto što je stabilno. Za zajednički nastup trebala nam je zrelost i mislim da smo našli prave godine da počnemo zajedno da plešemo i takmičimo se“, kaže Miloš, student II godine prehrambene tehnologije u Podgorici.
Vladicu je ples privukao zbog kostima, takmičenja i putovanja, ali i činjenice da je četiri godine stariji brat već uveliko bio u tome. Zajedno imaju oko stotinu medalja i šezdesetak pehara i sve to stoji u dnevnoj sobi porodične kuće u Nikšiću.
Miloš priznaje da su ga prvih nekoliko godina drugovi zadirkivali što se bavi plesom, dok su kasnije svi bili ponosni na njegov uspjeh i podržavali ga.
Vladici je zlatna medalja iz Makedonije, osvojena sa Filipom Živkovićem, najdraža, a Milošu je to bronza od prije četiri godine kada se takmičio u Krškom jer mu je uvijek bio izazov da se sa Slovencima, koji su i tada a i danas predstavljali jaku konkurenciju u regionu, okuša na plesnom podijumu.
Zimi uglavnom idu na pripreme u Zagreb ili Beograd.
Od 2012. do takmičenja u Moskvi, održanog prije dvadesetak dana, Adžići su osvajali plesne podijume po Crnoj Gori, Hrvatskoj, Srbiji, Albaniji, Češkoj, Bugarskoj, Grčkoj. Voljeli bi da odu na takmičenje na neki drugi kontinent i nadaju se da će im se i ta želja ostvariti.
Uspjeh je nezamisliv bez pada, važno je samo graciozno ustati
Ples je nezamisliv, kažu Adžići, bez uspjeha i padova. Tako je i sa njima.
"Vladici se desilo da joj se pocijepa haljina i odmah se po njenom licu zna da joj se nešto desilo. Oboje smo znali da padnemo, ali onda graciozno ustanemo i nastavimo“, kaže Miloš.
Oboje bi voljeli da se više djece bavi plesom jer se sjećaju da je kada su oni počinjali podijum bio mali za sve zainteresovane.
"Kada sam polagala bilo je mnogo djece dok je sada ples u Crnoj Gori nekako potisnut. Zato bih voljela da se sada ples proširi, ko jednom počne da pleše neće odustati”, kaže Vladica.
Miloš se prisjetio da je prije petnaestak godina ples u paru „cvjetao“.
„Na prvim državnim prvenstvima bilo je po 100 do 200 parova. Sada više vlada moderni ples, pa je više djevojčica“, kaže Miloš.
Roditelji sami finansiraju tehnologa i apotekarku
Roditelji su uglavnom zaduženi za finansiranje plesnih pohoda Vladice i Miloša i dok je majka ta koja ih prati kada su takmičenja u pitanju, otac je najčešće zadužen za vožnju. Zbog plesnih uspjeha škola nikako nije smjela da trpi.
Adžići su uspjeli da usklade sve obaveze, pa su tako u Vladičinoj knjižici i svjedočanstvu sve petice, kao što je to bio slučaj i sa Milošem koji sada sa istim uspjehom daje ispite.
Vladica se dvoumi da nakon Gimnazije upiše farmaciju ili arhitekturu i vjeruje da će se i kao studentkinja baviti plesom.
Miloš se nada da će za sedam-osam godina raditi kao prehrambeni tehnolog, biti gostujući trener u nekom klubu i plesni sudija.
Galerija
Bonus video:
