BUDUĆI SPORTSKI NOVINAR I TATTO MAJSTOR IZ NIKŠIĆA

Tetovaže nisu must have & do

“Za prve dvije godine uradio sam samo 50 tetovaža, a to danas uradim za mjesec-dva. Trebalo mi je tri do četiri godine da unaprijedim tehniku i dođem na nivo na kome sam sada, da radim portrete i stvari koji se vezuju za realizam"
451 pregleda 5 komentar(a)
Ažurirano: 15.02.2019. 18:19h

Damir, dvadesetosmogodišnji Nikšićanin, već šest godina bavi se tetovažama. Kao i mnogi tattoo majstori u Crnoj Gori studio još  nije registrovao jer čeka bolja vremena da se od toga može živjeti. Sada se nekako preživljava, ali ne namjerava da odustane.

Prvu tetovažu uradio je na ramenu sa drugovima, priznaje da mu u početku nije bilo jasno zašto, ali da ga je, kada je vidio, to privuklo. 

I tako je krenulo. Nakon dvadesetak dana kupio je tattoo magazin, zatim naručio opremu iz inostranstva, obrijao butinu i počeo da “uči”.

“Desna butina u suštini ne liči ni na šta, mada ima zanimljivih momenata koji su dobro ispali. Nju nikada neću prepraviti iz prostog razloga što po njoj znam gdje sam bio, a gdje sam sada”, kaže budući sportski novinar.

U početku je birao jednostavnije motive poput slova ili zvjezdica, kako bi mogao kasnije da ih prepravi, doradi. Priznaje da je današnjim tattoo majstorima lakše da napreduju jer su tetovaže postale mejnstrim, a kada je on počinjao manje je bilo onih koji su se odlučivali za “crteže po tijelu”.

“Za prve dvije godine uradio sam samo 50 tetovaža, a to danas uradim za mjesec-dva. Trebalo mi je tri do četiri godine da unaprijedim tehniku i  dođem na nivo na kome sam sada, da radim portrete i stvari koji se vezuju za realizam. Jedno slovo završim za 15-ak minuta, a najsloženije tetovaže, poput horor portreta gdje ima dosta teksture, radim duže od pet sati, često i iz par termina”, kaže Damir.

U početku je tetoviranje bilo “puko štampanje” slova ili stihova, dok je danas sve veći broj ljudi koji “sklapaju priče” i tetovažama žele da predstave dio života. Ali, ima i onih, kaže Damir koji ne znaju šta žele. Znaju samo da hoće da budu u trendu.

“Tetovaža je za mene ispričana životna priča, ali i neki bunt. Nekome je to životni stil.  Neki dođu sa spremljenom slikom, neki nemaju predstavu šta žele, a ima i onih koji me pitaju šta je sada moderno”, kaže Damir i pokazuje svoje tetovaže koje su mu radili tattoo majstori iz Crne Gore,  i  Beograda.

Njegova klijentela su uglavnom mladi ljudi iz cijele Crne Gore, raznih profesija, a sve manji je broj ljudi koji zbog posla ne smiju da se tetoviraju. I poslodavci, kaže, počinju slobodnije da gledaju na tetovaže. 

“Iako još ima ljudi koji tetovaže vezuju za kriminal, ipak su postale mejnstrim. Zagolicale su maštu ljudima, pa o njima razmišlja i onaj kome to nikada ranije nije padalo na pamet”, smatra Damir koji opremu i boje naručuje direktno od poznatih evropskih proizvođača, jer je kvalitet je ono što tattoo majstora “drži u životu”.

“Nema neke zarade, preživljava se, ali valjda će se i to promijeniti. Namjeravam da se tetovažama bavim i dalje i čini mi se da od ovoga nikada neću odustati. Ako ovdje ne budem mogao od ovoga da živim, ići ću vani. Za sada namjeravam da ostanem uporan i da se potrudim da ovdje uspijem”, kaže nikšićki tattoo majstor.

Na ledenom čovjeku bilo je 57 crteža

U nekim kulturama tetovaže su bile znak robova, u drugima statusni simbol visokog društvenog položaja.  

Tetoviranje je na početku  imalo terapeutsku svrhu, a najstariji dokazi tetovaže pronađeni su na tzv. “ledenom čovjeku”, čije je zamrznuto tijelo staro 5.200 godina pronađeno 1991. godine, u planinama na italijansko-austrijskoj granici. Na njegovom tijelu pronađeno je čak 57 tetovaža, a mjesta na kojima se nalaze sugerišu da je “ledeni čovjek” vjerovatno bolovao od artritisa, pa je tetoviran iz terapeutskih razloga. 

Tetovaže su imali kralj Aleksandar, car Nikola II, princ Albert, ali i navodno kraljica Viktorija.

Kroz vjekove tetovaže su rađene u najrazličitijim motivima, najrazličitijim materijalima, neizbrisive su, mogu se preraditi ili prekriti drugim crtežom, ali je činjenica da u ovom vijeku doživljavaju za sad najveću slobodu.

Po slovo za svako unuče

Iako većina roditelja ne gleda blagonaklono na tetovaže njihove djece kod Damira je bilo slučajeva da dođu zajedno da se tetoviraju otac i kćerka ili majka i sin.

Njegov najstariji klijent imao je 64 godine.

“To je bila njegova prva tetovaža. Rekao je da je oduvijek imao želju da to uradi, ali da  u mladosti to nije tako dobro izgledalo, i boljelo je. Došao je da vidi kako ja to radim, i kazao da će doći čim primi penziju da uradi po slovo za svako unuče. I uradio je”.

Galerija