Odakle potiče jo-jo?

Prvi istorijski dokumenti koji prikazuju napravu sličnu ovom predmetu otkriveni su u Grčkoj i datiraju iz 500. godine prije naše ere
340 pregleda 0 komentar(a)
jo jo, Foto: Shutterstock
jo jo, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 13.01.2015. 16:54h

Iako je jo-jo bez sumnje drevna igračka, ne postoji dokaz o njenoj starosti, niti o tačnoj lokaciji gdje je nastala.

Samo nekoliko zapisa o njegovom porijeklu je opstalo, usljed činjenice da ljudi u prošlosti nijesu smatrali da je jo-jo nešto o čemu vrijedi pisati.

Poreklo jo-joa je još uvijek pod znakom pitanja, ali za sada na osnovu dostupnih dokumenata postoji uvjerenje da potiče iz Grčke. Navodno je korišćen kao oružje za lov, mada sam izgled ukazuje na to da bi jo-jo kao oružje za lov bio veoma neefikasan. Sama ideja da možete da vratite predmet koji ste bacili je izuzetna, a ljudi su i danas ubijeđeni da je jo-jo korišćen kao oružje.

Neki istoričari vjeruju da je jo-jo nastao u Kini oko 1000. godine prije naše ere. Iako ne postoje zvanični dokumenti o jo-jou, postoji dokaz da je diabolo - igračka koja veoma nalikuje jo-jou - razvijen u Kini. Tvrdi se, takođe, da reč "jo-jo" (yo-yo) potiče od riječi "doći" u drevnoj verziji tagalog jezika na Filipinima.

Prvi istorijski dokumenti koji prikazuju napravu sličnu ovom predmetu otkriveni su u Grčkoj i datiraju iz 500. godine prije naše ere, zbog čega istoričari smatraju da su Grci izumeli jo-jo. Neki stručnjaci smatraju da su korišćeni za namotavanje niti ili kačenje zastora, pošto su diskovi bili keramički i samim tim lako lomljivi. Međutim, na jednom crtežu na grčkoj vazi nalazi se scena koja liči na dječaka koji se igra sa jo-joom, što podupire tezu da su jo-joi ipak korišćeni za igru.

U Evropi je jo-jo postao veoma popularan krajem XVIII vijeka, a najvjerovatnije je stigao iz Indije. Uživao je veliku popularnost među francuskim plemstvom, gdje su ga mnogi poznati ljudi koristili. Treba pomenuti i to da su jo-jo koristili uglavnom odrasle osobe koje su ga nazivale "bandalor" ili "kviz".

U 1791. švedski prosvetiteljski pisac Johan Henrik Kelgren pominje jo-jo kaojoujou de Normandie u svojoj pjesmi Dumboms leverne. Kelgren koristi francusku riječ joujou (žu-žu), koja vjerovatno potiče od reči joeur (fr. igrati), i javlja se u Evropi skoro 170 godina prije nego što je navodno uvezena sa Filipina.

Bonus video: