Ono si šta jedeš - ali i kako jedeš i sa kim jedeš. Hrana može da utiče na raspoloženje ali i način posmatranja svijeta, navode Viktorija Klark i Melisa Skot, autorke knjige o prehrambenim navikama diktatora "Dictator's Dinners: A Bad Taste Guide to Entertaining Tyrants".
Knjiga, kako piše BBC, podvrgava neke od najgorih tirana 20. vijeka "kulinarskoj kritici" i, iako, ne mogu da tvrde da postoji veza između činjenja zla i navika u ishrani, autorke su ipak pronašle neke šablone koji se mogu primijeniti na većinu diktatora.
Na primjer, sa godinama, diktatori su sve opsesivniji po pitanju "čistoće" hrane koju jedu pa je takom sjevernokorejski lider Kim Il Sung zahtjevao da mu se svako zrnce pirinča pojedinačno izabere i stvorio je institut čija je jedina misija bila da ga što duže održi u životu.
Rumunski lider Nikolae Čaučesku iritirao je strane lidere time što je sa sobom nosio svoju hranu. Tito, piše BBC, je bio šokiran njegovim insistiranjem da pije sok od povrća na slamčicu i izbjegava čvrstu hranu.
Budući da je većina diktatora porijeklo vodila iz seoskih sredina, to se odražavalo i u njihovom jelovniku. I pored toga što je volio da se druži sa plemstvom i filmskih zvijezdama, Tito je najviše volio da jede slaninu i to "sapunjaru".
Čaučesku je najviše volio paprikaš napravljen od cijelog pileta, uključujući nožice, leđa i kožuricu. Pobožni katolik, Portugalac Antonio Salazar, obožavao je sardine koje su ga podsjećale na siromašno djetinjstvo kada je jednu sardinu dijelio sa bratom ili sestrom.
Neki od najozloglašenijih ditkatora - Adolf Hitler, Mao Cedung ili Benito Musolini su zbog velikog stresa imali problema sa digestivnim sistemom. Moguće je da se zbog konstantnog nadimanja Hitler prešao u vegetarijance i dnevno uzimao 28 ljekova, uključujući i preparat napravljen od fekalija bugarskih seljaka.
Sa druge strane, Moamera Gadafija izgleda da nadimanje nije preterano brinulo.
Tokom Drugog svjetskog rata jedan ljekar upozorio je Musolinija da pati od ozbiljne konstipacije. Mao Cedung, strastveni ljubitelj mesa, cijeli život je patio od "lijenjih crijeva" a ostalo je zabilježeno da je prilikom posjete Staljinu bio bijesan što ne može da se olakša jer čučavci, koje je koristio, nisu postojali u Moskvi.
Staljin je, pišu autorke, imao čeličnu konstituciju budući da su njegove daće sa gruzijskim specijalitetima trajale pet-šest sati i bile prepune igara ispijanja alkohola, pjevanja i igranja.
Preterano opijanje, parališući strah i okrutno zadirkivanje su, navode one, jednom prilikom potpuno "unakazili" Nikitu Hruščeva, dok je Tito takvu večeru, koja je trajala od 23 do 5 sti ujutru preživio tako što je povraćao u rukave sakoa.
Ferdinand i Imelda Markos bili su nešto manji "mučitelji". Imelda je tako jednom prilikom zatražila od trubačkog vojnog benda da se obuku u žensku odjeću i sviraju na rođendanskoj zabavi njenog muža.
Vegetarijanac Hitler je uživao da muči one koji su večerali sa njim pričama o ukrajinskim klanicama zbog kojih je rijetko ko uspijevao da završi večeru. Jedini koji bi možda mirno dovršili svoj ručak su, pišu autorke, Žan Bedel Bokasa iz Centralne Afričke Republike, Idi Amin iz Ugande ili Fransisko Nguema iz Ekvatorijalne Gvineje za koje se tvrdi da su bili ljudožderi.
Logično je da su takvim ljudima bili neophodni "zamorčići", odnosno oni koji bi probali njihovu hranu. Hitler je imao tim od 15 žena - probačica hrane. Hrana bi na njegov sto stigla tek ako bi djevojke preživjele 45 minuta pošto su probale hranu.
Sin Sadama Huseina Udaj pretučen je i poslat u zatvor jer je ubio jednog od očevih saradnika zaduženih za probanje hrane. Čaučesku nikada nije putovao bez visokog zvaničnika Sekuritatea koji je takođe bio i hemičar i sa sobom nosio pokretnu laboratoriju za testiranje hrane.
Ipak, i pored svih testera i pažljivo sastavljenih jelovnika, svi oni su umrli a većina nasilno, zaključuje BBC.
Bonus video:
