gradovi duhova

Deset gradova u kojima nema živih

Neki napušteni gradovi su danas turistička atrakcija, dok su drugi opasni ili zabranjeni za posjetioce
123 pregleda 12 komentar(a)
Ažurirano: 15.03.2014. 12:17h

Grad duhova. Zvuči veoma jezivo pomsiliti da postoji grad koji je nekad bio pun života, dječije graje i ljudskog smijeha, a koji danas nema nijednog stanovnika.

Kako biste onda nazvali na desetine takvih gradova?

Neki napušteni gradovi su danas turistička atrakcija, dok su drugi opasni ili zabranjeni za posjetioce.

[GALERIJA] Gradovi duhova >>>

1. Kolmanskop (Namibija): Zakopan u pijesku

Kolmanskop je grad duhova u južnom dijelu Namibije, nekoliko kilometara udaljen od luke Ljuderic. Godine 1908. Ljuderic je bio zahvaćen dijamantskom groznicom i ljudi su pohrlili u pustinju Namib u nadi da će se lako obogatiti. Za dvije godine, grad, sa sve kockarnicom, školom, bolnicom i ekskluzivnim apartmanima, osnovan je u sred pješčane pustinje.

Međutim, nedugo pošto je cijena dijamanta pala nakon Prvog svjetskog rata, počeo je kraj ovog mjesta. Tokom 1950-ih grad je napušten i pješčane dine su počele da osvajaju ono što je oduvijek bilo njihovo.

Ubrzo metalne ploče su se srušile, a lijepe bašte i sređene ulice zakopane su pod pijeskom. Vrata i prozori su pukli na svojim šarkama, a odvaljena prozorska stakla su besciljno zurila u pustinju. Novi grad duhova je rođen.

Nekoliko starih zgrada još uvijek stoji i među njima ima onih čija je unutrašnjost (poput pozorišta) u veoma dobrom stanju, ali se ostatak pretvorio u gomilu ruševina.

2. Pripjat (Ukrajina): Dom radnika u Černobilju

Pripjat je napušteni grad u „zoni otuđenja” na sjeveru Ukrajine. Bio je dom radnicima u nuklearnoj elektrani Černobilj, napušten 1986. godine nakon Černobiljske katastrofe. Broj stanovnika prije nesreće bio je oko 50.000.

Do nedavno, lokalitet je praktično bio muzej, dokumentujući kasnu sovjetsku eru. Stambene zgrade (među kojima su četiri tek završene, dakle bez useljenih ljudi), bazeni, bolnice i druge zgrade su napuštene i sve u njima je ostavljeno uključujući ploče, novine, televizore, igračke, namještaj, dragocjenosti, odjeću i ostalo što bi svaka normalna porodica ponijela sa sobom. Stanovnicima je bilo dozvoljeno da ponesu samo kofer pun dokumenata, knjiga i odjeće koja nije kontaminirana.

Međutim, mnoge zgrade su opljačkane krajem XX i početkom XXI vijeka. Ništa od vrijednosti nije ostavljeno, pa čak ni klozetske šolje. Neke zgrade su ostale netaknute, a u mnogima je unutrašnjost vandalizovana i ogoljena tokom proteklih godina. Zbog toga što se ne održavaju, krovovi na zgradama propuštaju pa su sobe i stanovi tokom proljeća puni vode. Nije neobično naći drveće koje raste na i u nekim zgradama. Uslijed svega toga jedna četvorospratna škola se djelimično urušila u julu 2005. godine.

3. Sanži (Tajvan): Futurističko odmaralište

Na sjeveru Tajvana postoji futurističko selo koje je prvobitno izgrađeno kao luksuzno odmaralište za bogate. Međutim, nakon bezbrojnih fatalnih nesreća tokom izgradnje, sve je obustavljeno. Kombinacija nedostatka novca i nedostatka volje značila je da se rad obustavlja momentalno i da vanzemaljske građevine ostaju u znak sjećanja na one izgubljene. Zaista, glasine u okolnim područjima govore da je grad sada zaposednut od strane duhova onih koji su umrli.

Nakon svega toga cijeli projekat je bio zataškan. Vlada, koja je naručila izgradnju pokušala je da se distancira od svih bizarnih događaja. Zahvaljujući tome, nemamo imena arhitekata. Projekat možda nikada neće biti ponovo pokrenut zahvaljujući brojnim legendama, a ne bi vrijedjelo ponovo razviti oblast u druge svrhe. Možda jednostavno zbog toga što je loše uništiti kuće usamljenih duhova

4. Krako (Italija): Fascinantan srednjovjekovni grad

Krako se nalazi u regionu Bazilikata i provinciji Matera. Ovaj sredenjovjekovni grad je tipičan za to područje, izgrađen sa dugim talasastim brdima širom grada, koja omogućavaju uzgoj pšenice i drugih usjeva. Krako datira još iz 1060. godine kada je zemlju držao arhiepiskop Arnaldo, arhiepiskopije Trikariko. Ova dugogodišnja veza sa crkvom je imala veliki uticaj na stanovnike.

Godine 1891. broj stanovnika Krakoa je bio iznad 2.000. Međutim, postojali su mnogobrojni problemi poput slabih poljoprivrednih uslova. Između 1892. i 1922. preko 1.300 ljudi se odselilo u Sjevernu Ameriku. Slabim usjevima doprinekli su i zemljotresi, klizišta, kao i rat – a svemu tome dodata je i masovna migracija. Između 1959. i 1972. godine Krako je bio pogođen zemljotresima i klizištima. Godine 1963. ostalih 1.800 stanovnika je premješteno u obližnje selo pod imenom Krako Pesčera, a prvobitni Krako je ostao napušten do današnjih dana.

5. Oradur-sur-Glan (Francuska): Užas Drugog svjetskog rata

Malo selo Oradur-sur-Glan u Francuskoj je mjesto gdje se dogodio neviđen užas. Tokom Drugog svetskog rata, 642 lokalnih ljudi je masakrirano od strane nemačkih vojnika, kao odmazda za francuski pokret otpora. Njemci su prvobitno namjeravali da napadnu obližnji Oradur-sur-Vajre i greškom su okupirali Oradur-sur-Glan 10. juna 1944.

Prema svjedočenjima preživjelih, muškarci su bili satjerani u štale, gdje im je pucano u noge kako bi što sporije umirali. Žene i djeca, koji su držani u crkvi, su satrti prilikom pokušaja bježanja kada ih je dočekala mitraljeska vatra. Nakon toga selo su Njemci sravnili, a ruševine danas i dalje stoje u znak sjećanja na umrle.

6. Gunkandžima (Japan): Zabranjeno ostrvo

Hašima ostrvo je jedno od 505 nenaseljenih ostrva u prefekturi Nagasaki u Japanu, oko 15 kilometara udaljeno od samog Nagasakija. Poznato je i kao „Gunkan-jima” ili Ostrvo oklopnjača zahvaljujući svojim visokim zidovima. Sve je počelo 1890. godine kada je kompanija Micubiši kupila ostrvo i započela projekat vađenja uglja sa morskog dna. To je privuklo veliku pažnju, pa su 1916. bili primorani da izgrade prvi veliki betonski zid na ovom japanskom ostrvu. Predstavljao je blok sa stanovima za radnike, kao i zaštitu od uragana.

Godine 1959. populacija je narasla i dostigla gustinu naseljenosti od 835 ljudi po hektaru – što je jedna od najvećih gustina ikada zabilježenih na svijetu. Kako je nafta zamenila ugalj u Japanu tokom 1960-ih, rudnici uglja su se gasili širom zemlje, a rudnici Hašime nisu bili izuzetak. Godine 1974. Micubiši je zvanično objavio zatvaranje rudnika i danas je prazan i ogoljen i zabranjen za posjetioce.

7. Kađikčan (Rusija): Uspomene Sovjetskog Saveza

Kađikčan je jedan od mnogih ruskih gradića koji su postali ruševine nakon raspada Sovjetskog Saveza. Stanovnici su bili prisiljeni da se isele kako bi dobili pristup kanalizaciji, školama i medicinskoj njezi. Država ih je iselila u roku od dvije nedjelje i premjestila u druge gradove gdje su dobili nov smještaj. Nekada grad sa rudnikom kalaja od 12.000 ljudi, danas je napušten. U žurbi, stanovnici su za sobom ostavili svoje stvari u kućama, tako da se mogu pronaći zastarele igračke, odeća i drugi predmeti širom ovog napuštenog grada.

8. Koulun (Kina): Grad bez zakona

Koulun, „grad ograđen zidom” se nalazio nedaleko od Hong Konga u Kini, tokom britanske vladavine. Nekadašnje vojno utvrđenje koje je štitilo okolinu od pirata bilo je okupirano od strane Japana u Drugom svjetskom ratu i vremenom preuzeto od strane skvotera nakon japanske predaje. Ni Britanija ni Kina nisu želele odgovornost za Koulun, tako da je postao grad bez zakona.

Njegova populacija je cvjetala decenijama, sa stambenim zgradama poređanim u vidu lavirinta iznad nivoa ulica, koje su bile zatrpane smećem. Zgrade su postale tako visoke da sunčeva svjetlost nije mogla da stigne do najnižih nivoa, tako da je cijeli grad morao da bude osvijetljen fluorescentnim svjetlima. To je bilo mjesto gdje su bordeli, kockarnice, jazbine opijuma i kokaina, restorani u kojima je služeno pseće meso i tajne fabrike radili bez uznemiravanja od strane vlasti. Konačno je srušen 1993. nakon zajedničke odluke britanskih i kineskih vlasti, koje su konačno bile zainteresovane da reše pitanje nehigijenskog, anarhističkog grada i njegovih nekontrolisanih stanovnika.

9. Famagusta (Kipar): Nekada omiljena turistička destinacija

Varoša je naselje u nepriznatoj Republici Sjeverni Kipar. Pre turske invazije na Kipar 1974. godine bilo je moderno turističko mjesto u okviru grada Famagusta. Posljednje tri decenije, ostavljeno je kao grad duhova. U 1970-im, grad je bio turistička destinacija broj jedan na Kipru. Kako bi se izborili sa povećanim brojem turista, mnogi luksuzni hoteli su bili izgrađeni.

Kada je turska vojska zavladala regionom tokom rata, ogradili su je i od tada ne dopuštaju nikome da uđe osim turskim vojnicima i osoblju Ujedinjenih nacija. Ananov plan je u sebi sadržao ideju povratka Varoše pod grčku, tj. kiparsku kontrolu, ali se to nikada nije dogodili, pošto je plan odbačen od strane kiparskih glasača u grčkom delu. Budući da nije bilo nikakvih popravki u protekle 34 godine, sve zgrade se polako raspadaju. Priroda preuzima područje, kako metal rđa, prozori se lome i biljke niču iz pukotina u zidovima i pločnicima. Morske kornjače su viđenje kako ležu jaja na napuštenim plažama.

10. Agdam (Azerbejdžan): Nekada grad od 150.000 stanovnika

Jezivi grad Agdam u Azerbejdžanu je nekada bio grad od 150.000 stanovnika. Izgubljen je 1993. godine tokom Rata za Nagorno-Karabah. Iako grad nikada nije bio mjesto borbe, bio je žrtva vandalizma tokom okupacije od strane Jermenije. Zgrade su opustošene i prazne, a jedino je džamija ižvrljana grafitima ostala netaknuta. Stanovnici Agdama su se preselili u druge djelove Azerbejdžana, kao i u Iran.

Galerija