Brodolomac Hoze Ivan Alvarenga premotava svojih trinaest mjeseci žestokog preživljavanja na otvorenom moru koje ga je i hranilo kornjačama, pticama i golim rukama uhvaćenim ajkulama.
Unezvjerenog lica je dočekao riječi svojih spasilaca da se nalazi na Maršalskim ostrvima - zemlji za koju nije nikad čuo. Prve riječi tridesetsedmogodišnjeg ribara koji se u decembru 2012. otisnuo sa obala Meksika bile su "O, bože!"
"Upravo sam bio ubio pticu i ispilao neko drveće kako bih objedovao", kazao je Alvarenga u bolnici u Mahuru, glavnom gradu Maršalskih ostrva.
"Plakao sam, o Bože. Kada sam stigao na kopno samo sam zaspao. Ujutro kada sam se probudio čuo sam žamor i ugledao kokoške koje su se vrtjele oko male kućice. Ugledao sam dvije lokalne žene koje su odmah počele da viču i plaču. Nisam imao odjeću na sebi - imao sam samo veš koji je bio pocijepan".
Uprkos svemu što je prošao, Alvarenga se pojavio u prilično dobrom fizičkom stanju kada je stigao u bolnicu u Mahuri, piše britanski Telegraf.
Alverenga po silasku sa spasilačkof broda (FOTO:worldnews.nbcnews.com)
Kada je zakoračio na kopno sa spasilačkog broda imao je koščato lice, njegova kosa je bila raščerupana i skoro narandžaste boje, a članci su mu bili prilično natečeni. Prva želja po dolasku na kopno bila je hljeb. Njegovi roditelji su, inače, pekari u El Salvadoru.
Alverenga se prije kobnog odlaska bavio ribarstvom u Meksiku cijelih 15 godina. On je otac desetogodišnej djevojčice u El Salvadoru.
"Četiri dana sam želio da ubijem sebe. Ali ne dovoljno očigledno - nisam želio da osjetim bol, nisam mogao to uraditi sebi."
Na iznenađenje mnogih, on se pojavio prilično uhranjen i dobrog raspoloženja, uprkos tome što je izgubio dugogodišnjeg prijatelja Ezekiela koji je umro četiri mjeseca ranije nakon što je odbio da se hrani.
Iako su mnogi detalji cjelog događaja u magli i često su kontradiktorni, Alvarenga kaže da se kobnog 21. decembra otisnuo na pučinu a Ezekielom kako bi lovili ajkule. Ubrzo im je sa radom prestao motor pa su prvi dan proveli u blizini obale. Na nesreću, niko ih nije primijetio, pa su već sljedećeg dana strujom nošeni plovili ka Pacifiku
Alverenga je za razliku od prijatelja bio odlučan u preživljavanju pa je naoružan samo nožem prikupljao hranu koju je nudilo more.
"Nisam znao ni koji je sat, ni dan, ni datum", kazao je, "Znao sam samo kada je sunce, a kada je noć...Nisam nikad vidio kopno. Čisti okean, čisti okean...Bilo je prilično mirno..."
On kaže da je preživio jedući ptice, kornjače i male ajkule koje je hvatao tako što ih je mamio jednom, a hvatao drugom rukom. Redovno je pio svoj urin, pogotovo u dugim periodima bez padavina.
Sa sobom je, kaže, počeo pričati četiri dana pošto je preminuo njegov prijatelj.
"Četiri dana sam želio da ubijem sebe. Ali ne dovoljno očigledno - nisam želio da osjetim bol, nisam mogao to uraditi sebi."
Iako nije vjernik neke konkretne crkve, niti vjeruje u nekog boga posebno, on kaže da se konstantno molio.
"Moje misli su išle ka bogu", kazao je, "Ako sam već trebao da umrem, želio sam da to uradim sa bogom, tako da nisam bio uplašen".
Policijski organi i dalje istražuju detalje Alverengine navode.
"Uz pomoć američke ambasade pokušavamo da dođemo do dodatnih informacija i da Hozea spojimo sa njegovom porodicom."
Galerija
Bonus video:
