priznanja sad vlade

Ove teorije zavjere su se pokazale istinitima

Business Insider donosi listu devet zavjera za koje sada postoje dokazi da su bile dio programa američke vlade
94 pregleda 17 komentar(a)
Ažurirano: 27.12.2013. 20:10h

Svi znamo za teorije zavjere. Ali ljudi koji šire te ideje obično ne mogu da ih dokažu. Kako godine prolaze, međutim, neke tajne izašle su na površinu i s vladinih dokumenata skinute su oznake tajnosti. Business Insider donosi listu devet zavjera za koje sada postoje dokazi da su bile dio programa američke vlade.

1. Američko ministarstvo finansija otrovalo je alkohol tokom prohibicije – zbog čega su ljudi umrli.

Osamnaesti amandman koji je stupio na snagu u januaru 1920, zabranio je proizvodnju, prodaju i transport alkohola - ali ne i njegovu konzumaciju. Uprkos naporima vlade, problem alkoholizma zapravo je porastao u tom periodu. Do sredine 1927, vlada SAD-a stavljala je smrtonosne hemikalije u alkohol. Prije je koristila metil alkohol, ali poslije su odlučili da stavljaju kerozin, kloroform i aceton zbog čega je konzumacija alkohola postala još teža.

Iako je glavni patolog u Njujorku Čarls Noris pokušao je da upozori javnost, 1926. otrovni alkohol ubio je 400 ljudi u Njujorku. Sljedeće godine ih je umrlo sedamsto.

2. Američka služba za javno zdravlje lagala je o liječenju crnaca zaraženih sifilisom više od 40 godina.

Služba je sarađivala sa Tuskegee Instituteom koji je bilježio istoriju sifilisa unutar crnačke muške zajednice, nadajući se da će time opravdati program liječenja.

U istraživanje je bilo uključeno 600 muškaraca; 399 oboljelih i 201 zdravih. Bilo im je rečeno da će primiti terapiju, međutim naučnici im nikada nisu pružili odgovarajući tretman; čak ni kada je penicilin postao dostupan i za liječenje sifilisa.

Iako je prvobitno planirano da traje samo šest mjeseci, eksperiment je potrajao čak 40 godina. Konačno je 1972. Associated Press otkrio slučaj i zatražio naknadnu istragu. Vlada je studiju proglasila 'etički neodgovornom', i istraživanje je odmah obustavljeno. Postignuta je vansudska nagodba od 10 miliona dolara i doživotno zdravstveno osiguranje za sve učesnike, od kojih je posljednji umro 2004. godine.

3. Više od 100 miliona Amerikanaca primilo je vakcinu protiv dječje paralize koja je bila kontaminirana potencijalno kancerogenim virusom.

Od 1954. do 1961, virus Simian 40 (SV40) nekako se pojavio u vakcini protiv dječje paralize. Istraživači procjenjuju da je 98 miliona ljudi u SAD-u i još više u svijetu primilo kontaminiranu vakcinu.

Iako naučnici znaju da SV40 uzrokuje rak kod životinja, mišljenja o direktnoj vezi između virusa i raka kod ljudi se razlikuju. Nezavisne studije, međutim, identifikovale su virus SV40 u tumoru na mozgu i plućima kod djece i odraslih.

4. Neki događaji koji su u vezi sa incidentom u zalivu Tonkin, koji je doveo do američke intervencije u Vijetnamu, nikada se nisu dogodili, piše Business Insider.

Nakon nekoliko decenija američka Agencija za nacionalnu sigurnost napokon je otkrila dokument 2005. u kojem stoji priznanje da se određeni incidenti nikada nisu dogodili.

5. Američki vojni vođe planirali su teroristički napad u SAD-u kako bi dobili podršku za napad na Kubu.

Godine 1962, odobrena je vojna operacija kodnog imena 'Northwoods' koja je sadržala plan napada na Kubu i svrgavanje Fidela Kastra. Vladina dokumenta s kojih je skinuta oznaka tajnosti pokazuju da je u planu bila 'sahrana lažnih žrtava', 'pokretanje glasina', 'napad na američki brod u Gvantanamu i svaljivanje krivice na Kubu'. Predsjednik Kenedi odbio je taj plan uz obrazloženje da SAD nikada neće koristiti otvorenu silu kako bi zauzeo Kubu.

6. Američka vlada testirala je učinak LSD-a na američkim i kanadskim državljanima.

Pod kodnim imenom 'MKULTRA', američka vlada vodila je ljudsko-istraživačku operaciju unutar CIA-ina Odjela za naučna istraživanja. Istraživači su testirali učinke hipnoze, senzorne deprivacije, izolacije, mučenja te ponajviše LSD-a, na američkim i kanadskim državljanima. Većina ih nije imala pojma o tome.

Za obavljanje ovih eksperimenata, CIA je platila zatvorima, bolnicama i drugim institucijama da ćute. Odjel je čak zavisnicima od heroina nudio heroin u zamjenu za učešće, stoji u dokumentima iz zajedničke rasprave na pododboru Kongresa, gdje je govorio predsjednik Kenedi. Takođe, više od 30 sveučilišta bilo je uključeno u razne studije. Mnoga od njih nisu imala nadzor nad medicinskim ili naučnim stručnjacima.

U januaru 1973, direktor CIA-e Ričard Helms je naredio uništenje svih dokumenata koji se odnose na 'MKULTRA-u'. Ovaj događaj inspirisao je istraživačkog novinara Džona Ronsona da napiše knjigu koja je ubrzo postala bestseler 'Muškarci koji bulje u koze', a po kojoj je kasnije snimljen i film sa Džordžom Klunijem.

7. Godine 1974, CIA je potajno sa dna Tihog okeana na površinu izvukla potonulu sovjetsku podmornicu naoružanu sa tri nuklearna projektila.

Cilj 'Projekta Azorian' bio je skinuti balističke projektile sa podmornice. Svaki je nosio jednu bojevu glavu od jednog megatona.

8. Američka vlada prodavala je oružje Iranu kršeći embargo, i tim je novcem finansirala militante u Nikaragvi.

Godine 1985, viši zvaničnici Reganove administracije olakšali su prodaju oružja Iranu, koji je bio pod embargom. Američka vlada kasnije je tu dobit koristila za finansiranje Kontre, antikomunističkih pobunjenika u Nikaragvi.

Business Insider piše kako je Reganov angažman, pa čak i poznavanje situacije, ostao nejasan.

9. Kompanija za odnose sa javnošću organizovala je svjedočenje pred Kongresom kako bi se ubrzala američka umiješanost u Zalvski rat.

Godine 1990, 15-godišnja Kuvajćanka nazvana samo 'Nayirah', svjedočila je pred Kongresom da je vidjela kako irački vojnici izvlače djecu iz inkubatora u bolnici te ih bacaju na pod.

Kasnije je istraga pokazala da je PR div Hill & Knowlton organizovao ovo svjedočanstvo za klijenta 'Građani za slobodni Kuvajt', koji je sponzorisao Kuvajt te da je Nayirah kćerka kuvajtskog ambasadora u SAD-u, pisao je The New York Times.

U početku je Amnesty International potvrdio djevojčin iskaz. Ali nakon ponovne istrage, grupe i druge organizacije za ljudska prava promijenile su svoj stav.