Omer Okanović (34) iz Kozarske Dubice došao je u Ameriku sa 20 godina u potrazi za boljim životom. Nakon što je za vrijeme rata izbjegao iz BiH i sa porodicom otišao u Njemačku, gdje je završio ugostiteljsku školu, nije htio da se vrati u domovinu jer, kaže, tamo nije imao prespektivu.
Roditelji su otišli, a on je odlučio da prihvati poziv svoje rođake koja je živjela u Hjustonu i počne novi život u Americi. Prvih nekoliko godina radio je sve. Bio je konobar, šanker, pomoćni kuvar po hotelima i restoranima.
"Uvijek sam imao cilj, a to je bio otvoriti svoj restoran. I znao sam da će se to jednoga dana i dogoditi. U glavi sam stvarao jelovnik, obilazio sam lokacije po Hjustonu i kad sam našao idelano mjesto trebao mi je partner. I pronašao ga u Slobodanu Mijiću iz Ilijaša sa kojim sam prije radio po nekim restoranima", priča nam Omer.
U januaru 2007. otvorili su restoran sa bosanskim specijalitetima pod nazivom Cafe Pita. I nisu požalili. Restoran je odmah postao hit.
Amerikanci obožavaju njegove ćevape i pljeskavice u lepinji, a pite (burek, sirnica, zeljanica i krompiruša) kaže, prodaju se 'kao lude'. Subotom kao specijalitet nudi jagnjetinu s ražnja koju posebno vole Azijati
"Proglasili su Cafe Pitu među top deset restorana u Hjustonu. A u gradu u kojem živi šest miliona stanovnika postoji sedam i po hiljada restorana. To je grad s najviše restorana po broju stanovnika. Nalazimo se u brojnim gradskim turističkim prospektima. A kako Amerikanci obožavaju cheese cake sjetio sam se da bi mogao povezati istok i zapad i izmislio 'cheese cake baklava'. Donji dio kolača je sir, a gornji baklava. I upravo je taj kolač proglašen najboljim cheese cakeom u Hjustonu", ponosan je Omer koji živi sa suprugom Zumrom, koja je inače iz Bugojna. Imaju sina Adema (10).
Amerikanci obožavaju njegove ćevape i pljeskavice u lepinji, a pite (burek, sirnica, zeljanica i krompiruša) kaže, prodaju se 'kao lude'. Subotom kao specijalitet nudi jagnjetinu s ražnja koju posebno vole Azijati.
Restoran na čijim zidovima vise slike Mostara, Sarajeva, Dubrovnika, stalno je pun. Svaki dan samo za ručak, koji traje od 11 do 14 sati, kroz Cafe Pitu prođe 150 ljudi. Omer je stoga otvorio još jedan manji restoran s istom ponudom. Njegovo osoblje je multinacionalno.
"Latinosi, Pakistanci, Srbijanci, Albanka koja je zadužena za pite, nekoliko Bosanaca. Svakog ljeta dolaze nam mladi Hrvati koji onda tu rade tri do četiri mjeseca", ističe Omer, te dodaje da je ključ njegovog uspjeha jednostavan dobra hrana i ljubazno osoblje.
Bonus video:
