Milinko Isaković je naš Djeda Mraz: Sreća je kad nekoga usrećiš

"Bojažljiva su djeca, ne vjeruju da im neko nešto poklanja. Pitaju kada da vrate knjigu. Nakon što je uzmu, pitaju je li zaista njihova"
148 pregleda 3 komentar(a)
Milinko Isaković, Rožaje, Foto: Privatna arhiva
Milinko Isaković, Rožaje, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 09.02.2013. 21:58h

Početkom decembra prošle godine čovjek, kojeg su mediji u Srbiji prozvali Djeda Mrazom, ostavljao je skoro u svakom gradu poklon namijenjen prvom slučajnom prolazniku.

U kesi koju bi ostavio pored spomenika, na vratima crkve ili kapiji škole, ljudi su nalazili garderobu ili obuću, ali bez izuzetka svako je dobio Egziperijevu knjigu “Mali princ” i pismo. Nakon što bi ostavio poklon, on bi fotografiju mjesta objavio na svojoj Facebook grupi i zamolio pronalazača da se javi ispod slike.

Milinko Isaković, koji je svoj identitet otkrio na Facebook strani “Milinko vam poklanja”, posjetio je tokom prošlog mjeseca i gradove Crne Gore i u toku noći ostavio darove našim sugrađanima.

“Decembar je mjesec kojim se završava godina i ja sam svojim aktivnostima želio da novu počnem sa novim stvarima, koje će usrećiti prije svega mene, ne materijalno, već emotivno”, objašnjava on i dodaje da smo u strogom svijetu naučeni da se novcem sve može kupiti, te su ljudi zbog zarade spremni učiniti sve.

Njegov pogled na svijet je drugačiji, pa je realizovao svoju ideju kako bi pokazao da čovjeka materijalne stvari ne čine srećnim.

“Da li je neko upoznao srećnog biznismena, koji je i dalje u poslu? Ta trka koju prihvate orijentiše ih isključivo na materijalne stvari i izaziva vječitu potrebu da se stvori više, ali i nezadovoljstvo u poređenju sa bogatijima”, priča on.

“Osrednji biznismen žali zbog toga što ima mercedes, a ne bentli. Ko ima bentli želi i avion i tako u nedogled”, daje primjer Isaković, koji smatra da duhovna nadgradnja povećava stepen sreće i zadovoljstva.

“Ovom akcijom sam želio ukazati da čovjek može darovati, a za uzvrat dobija činjenicu da je nekoga obradovao, ma koje vjere, nacije, imovinskog stanja bio... I uopšte ne mora da zna o kome se radi”, pojasnio je on i istakao da danas ljudi često i kada poklanjaju, očekuju nešto za uzvrat, a po njegovom mišljenju to je trgovina.

“Ostavljao sam poklone kraj spomen-obilježja heroja različitih epoha i ideologija, skrećući pažnju na taj način na ljude, koji su za naše danas, i nas kao njihove nasljednike davali i živote. A mi smo eto pustili da ti heroji i njihova spomen-obilježja izgledaju tako kako izgledaju”, kazao je Isaković.

“Neko mi je jednom rekao da se narod najbolje upozna kada pogledamo kakva su mu groblja. Mogu da kažem da sva naša groblja, svih naroda sa ovog prostora izgledaju jednako loše. Možda, ako sa ponosom budemo gledali na svoju prošlost, zajednički možemo izgraditi bolju budućnost”, pojasnio je Djeda Mraz, koji je želio da ujedno oda počast i oduži dug prema onima kojih danas nema.

Na pitanje koliko mu je trebalo da obiđe Srbiju, Kosovo i Crnu Goru i ostavi poklone, on je rekao:

“Srbiju (sa Kosovom i Metohijom i Vojvodinom) i Crnu Goru sam obišao za nepunih mjesec dana. Nemojte ni u pitanju razdvajati Kosovo i Metohiju od Srbije, jer čak i da nikada u suštinskoj formi ne budu sastavni dio moje zemlje, ja ću ih doživljavati svojim jednako kao što doživljavam, svojim Beograd, Loznicu, Valjevo i Kraljevo”, kaže Milinko Isaković.

On objašnjava da je rođen u drugom vremenu i da mu Jugoslavija, koju je volio i danas nedostaje i pored toga što je imao svega 12 godina kada je prestajala da postoji.

“Mogu reći da jednako svojima doživljavam i Podgoricu, Sarajevo, Zagreb i Ljubljanu... To vrijeme je bilo sinonim za neke druge vrijednosti”, istakao je on.

Isaković nastavlja sa dobrim djelima. Već nekoliko dana prvacima u osnovnim školama daruje knjige “Mali princ”. Do sada ih je obradovao dvije hiljade, a planira da pokloni 75.000 knjiga.

“Bojažljiva su djeca, ne vjeruju da im neko nešto poklanja. Pitaju kada da vrate knjigu. Nakon što je uzmu, pitaju je li zaista njihova. Na kraju se smiju. Radosna su. Meni nedostaje riječi da iskažem i svoje vlastito osjećanje, a kamoli njihovo pri tim susretima”, rekao je on.

Isaković je iskoristio priliku da svima preporuči Malog princa, knjigu koja će, kaže, bolje od njega odgovoriti na to, zašto baš nju poklanja.

“Ne bih sebi dao pravo da govorim o toj knjizi, jer bi to bilo isto kao da patuljak (pozitivno ili negativno) kritikuje diva...”, zaključio je on.

Isaković je, prema pisanju srpskih medija, poznat i kao haker. On je 2006. godine i uhapšen, ali je oslobođen bez podizanja optužnice. Nakon toga je priznao da je krajem '90-ih prošlog vijeka bio član hakerske grupe koja je zakupljivala domene poznatih ličnosti, a potom ih prodavala, ali je istakao da su novac uvijek davali u dobrotvorne svrhe.

Kesa u Bijelom Polju čekala sat vremena

Milinko Isaković ostavio je poklone u svim gradovima Crne Gore, od Plava, Rožaja i Bijelog Polja, preko Mojkovca i Podgorice, do svih primorskih gradova, a nije zaobišao ni Golubovce. Hadija Avdić iz Bijelog Polja, koja je za stranicu i Milinka saznala prije mjesec dana nije mogla ni da pretpostavi da će Djeda Mraz dijeliti poklone i u Crnoj Gori.

“Prijateljica koja je pratila njegovu stranicu dojavila mi je da je kod nas. Prošlo je sat vremena od tad, nisam se nadala da ću poklon pronaći, ali očito malo ljudi u mom gradu je znalo za to”, kazala je ona. Poklon u Baru pronašla je majka Danka Bubanje, nakon dojave rođaka iz Danilovgrada, koji su pratili Isakovićev put na Facebooku. “Ideja je veoma humana i pokazala je da još postoji dobrih ljudi i da u ovoj krizi treba da imamo srca, da poklanjamo i pomažemo”, prokomentarisao je Danko. Katarina Adžić, koja je u Nikšiću pronašla svoj poklon, čula je za Milinka u Beogradu i kako kaže, tada je razmišljala kako bi voljela da i ona pronađe poklon.

“Krenula sam na kafu sa bratom i ugledala kesu ispred spomenika kralju Nikoli na gradskom trgu i u trenutku sam znala da je to dar od Milinka. Tek kasnije kada sam došla kući, naišla sam na sliku spomenika sa poklonom koju je okačio na svojoj stranici. Čista sreća da radost bude veća”, kazala je ona.

Patike za djeda

“Dobila sam muške patike i knjigu za koju nisam znala da poklanja svima, što me je dodatno obradovalo. Pored toga, našla sam i pismo od Milinka u kom objašnjava svrhu svoje akcije”, ispričala je Katarina, koja je patike poklonila djedu, a namjerava da proslijedi i knjigu, jer tako piše u pismu.

“Dobila sam muški džemper, koji sam poklonila sestrinom sinu, a knjigu koju sam pročitala ću takođe pokloniti, jer na njoj piše 'na tebi je da je pročitaš i daruješ, tako što onog kome je daruješ obavežeš da nakon čitanja i on dar proslijedi dalje'”, otkrila je Hadija, dodajući da se “obradovala kao malo dijete”.

“Knjigu smo pročitali i proslijedili dalje i njih zamolili da i oni to urade, jer je u knjizi pisalo da treba da pokažemo da ima još dobrih ljudi. Tako bi i sa patikama, nego su odgovarale tati, pa su ostale kod nas”, objasnio je Danko.

“Predivno je to što radi, jer se radi o mladiću koji vrlo mlad pokušava da vrati ljude ljudima, kao i bliskost i humanost. Druga je stvar što ljudi možda nikada neće shvatiti njegov motiv (ni ja ga ne shvatam, ali iskreno ga i ne tražim) i što će praviti bezbroj teorija na račun njegove ideje. Nekada bliski ljudi ne mogu da te usreće, a ponekad potpuni stranac može”, zaključila je Katarina.

Bonus video: