Nema dječaka koji barem jednom nije poželio da bude nindža. Ipak, u XXI vijeku to i nije naročito zahvalan poziv, ako je vjerovati posljednjem nindži u Japanu.
Kao 21. čelnik klana Ban koji postoji već 500 godina, 63-godišnji Jiniši Kavakami se smatra posljednjim živim japanskim tajnim špijunom.
On ni najmanje ne podsjeća na kostimirane heroje iz akcionih filmova, ali posjeduje vještine od kojih zastaje dah.
"Mislim da me zovu posljednjim nindžom zato što vjerovatno nijedna druga osoba nema sposobnosti koje su moji učitelji prenijeli meni”, kaže on.
Prvi put se susreo sa tajnim svijetom nindži kada je imao samo šest godina, pa se jedva i sjeća svog prvog učitelja
“Postoje neki crteži na njihovom oružju, ali nikad nismo pronašli detalje. Možda su ih namjerno prikrili”, kaže Kavakami i dodaje: “Mnoge tradicije prenošene su usmeno, pa ne znamo koliko su tehnike mijenjane i na koji način”.
U XXI vijeku teško je primijeniti i ono malo što je od drevnih špijuna ostalo.
“Mi ne možemo da isprobamo neke načine ubijanja niti otrove. Čak i kad bismo pratili instrukcije kako da napravimo otrov, ne možemo provjeriti da li radi”, kaže on.
Prvi put se susreo sa tajnim svijetom nindži kada je imao samo šest godina, pa se jedva i sjeća svog prvog učitelja – Masaza Išide, čovjeka obučenog u odore budističkih monaha.
“Vježbao sam, a da nisam ni znao šta zapravo radim. Mnogo kasnije sam shvatio da je to nindžucu”, prisjeća se on.
Iako svakodnevno demonstrira vještine koje bi vas zasigurno zapanjile, neće imati nasljednika – on je posljednji čovjek na čelu klana Ban
“Nindžucu je za mene skup superiornih tehnika za preživljavanje, iako je potekao iz ratnih vještina poput špijunaže i gerilskih napada”, kaže on.
“Za koncentraciju, gledam u vrh svijeće, sve dok ne steknem osjećaj da se nalazim unutar nje. Takođe, često vježbam tako što osluškujem zvuk koji proizvodi igla kada padne na pod”, kaže on.
Ovaj vitalni 63-godišnjak penje se uz zidove, skače s velikih visina i zna kako da pomiješa hemikalije i izazove dim ili eksploziju.
“Tradicija od nas zahtijeva da trpimo vrelinu i hladnoću, kao i glad i bol. Treninzi su teški i bolni – u njima nema ničeg zabavnog, ali ne razmišljam mnogo o tome dok vježbam. Sada je to dio mog života”, kaže Kavakami.
On tvrdi da je ranije važio za “čudnog dječaka”, ali su njegova interesovanja privlačila malo pažnje u vrijeme kad se Japan borio da “skrpi kraj s krajem” poslije Drugog svjetskog rata.
Umjetnost nindže nije u primjeni brutalne sile, već u tome da iznenenadi protivnika
On vrlo oprezno izbjegava da potvrdi da je baš on “posljednji nindža”, budući da tajni svijet nindžucua sigurno nije spreman da otkriva svima.
Kavakami je nedavno počeo da se bavi istraživačkim poslom na Univerzitetu Mie gdje proučava istoriju nindži.
Iako svakodnevno demonstrira vještine koje bi vas zasigurno zapanjile, neće imati nasljednika – on je posljednji čovjek na čelu klana Ban.
Prosto, neće uzimati više učenika.
“Nindže se ne uklapaju u moderno doba”, kaže Kavakami.
Iza trepavica protivnika
On naglašava da umjetnost nindže nije u primjeni brutalne sile, već u tome da iznenenadi protivnika.
“Ljudi nisu uvijek na oprezu. Uvijek postoji trenutak kada su opušteni i kad ih možete uhvatiti”, otkriva on.
Sve je u tome da iskoristite slabosti protivnika, odvratite mu pažnju i obezbijedite za sebe brzo bjekstvo. Moguće je sakriti se i iza najmanjih stvari, kaže Kavakami.
“Ako bacite čačkalicu, ljudi će pogledati u tom pravcu, a vi ćete dobiti priliku da se izvučete”. “Često kažemo da je moguće izbjeći smrt tako što ćete se sakriti iza trepavica protivnika – to znači da mu možete biti toliko blizu da vas on ne primjećuje”.
Bonus video:
