Nacionalne himne su pjesme o ponosu i patriotizmu koje se izvode na svakom međunarodnom takmičenju i dodjeli medalja. Međutim, iza nekih himni stoje čudne i iznenađujuće priče, koje je sakupio Klix.ba.
Marseljeza širom svijeta
Zbog svog živahnog ritma francuska himna je jedna od najpoznatijih na svijetu.
Od 1792. godine, kada je napisana, francuska himna je inspirisala revolucionare od Grčke do Rusije. Ova himna je pjevana i za vrijeme protesta na Tjenanmen trgu u Kini.
Iako je autor himne Klod Žozef Ruže de Lil himnu napisao za samo nekoliko sati, i to da bi inspirisao francusku za rat sa Austrijom, nikad ništa više nije značajno iskomponovao.
Ista pjesma, različite verzije
Engleska himna "God Save the Queen" prvi put je objavljena 1745. godine. Melodiju se počeli povezivati sa patriotizmom u tolikoj mjeri da su je počele koristiti i druge zemlje, uz druge riječi.
Lihtenštajn i danas koristi istu melodiju za svoju himnu Oben am jungen Rhein. I autorima himni Omana i Zimbabvea Marseljeza je bila inspiracija.
Pisanje himni se finansijski ne isplati
Mnogi kompozitori nacionalnih himni za svoj trud dobiju malo ili nimalo novca.
Džordž Kakoma, kompozitor nacionalne himne Ugande, je malo prije svoje smrti tužio tamošnju vladu jer su mu 1962. godine za komponovanje himne platili samo pola dolara.
Dušan Šestić, autor bosanskohercegovačke himne, prošao je malo bolje, jer je dobio 6.000 konvertibilnih maraka.
Mido Samuel, autor najnovije himne na svijetu, himne Južnog Sudana, za svoj trud je dobio samo ponos.
"Prisilno utišane" himne
Španska himna, koja je u početku predstavljala najavu dolaska kraljevske porodice poznata je po tome što nema teksta.
Kosovo za svoju nacionalnu kompoziciju takođee nema tekst, jer se kosovska vlada plaši da bi pjevanje na albanskom jeziku moglo uvrijediti Srbe koji žive na Kosovu.
To znači da većina ljudi ignoriše ovu himnu i pjeva albansku ili srbijansku.
Himna Nepala, iako zvuči kao nježna narodna melodija, je jedna od najviše politizovanih himni na svijetu. Napisana je 2006. godine nakon desetogodišnjeg rata u kojem su Maoisti podigli glas protiv kralja.
Izbačeni stihovi
Većina originalnih nacionalnih pjesama su imale šest ili više strofa, ali je većina strofa izbačena iz upotrebe. Ipak, strofe koje nedostaju često najviše govore o istoriji zemlje.
Ukoliko posmatramo zemlje Južne Amerike, može se vidjeti koliko su ljudi tada bili srećni što su se oslobodili španske vladavine.
U tekstu argentinske himne Španci su nazivani raznim pogrdnim imenima. 1900. godine su te strofe izbačene iz upotrebe, kako bi se izbjeglo vrijeđanje.
Malo se zna o autoru himne Barbadosa, Lordu Burgesu, koji je napisao neke od najpoznatijih pjesama Harija Belafontea. Himnu Barbadosa napisao je slučajno kada je bio na odmoru u toj zemlji i upoznao neke ljude koji su ga pitali da je iskomponuje.
Skraćivanje himni
Kako bi himne uključivale što više naroda postoji bojazan da bi mogle biti duže.
Tako se, naprimjer, Izrael susreće sa pritiscima da promjeni svoju himnu Hatikvah kako bi tekstom obuhvatila i arapsku populaciju.
Bonus video:
