Džon Lidon: U paklu se dobro snalazim

!Ne mogu da pišem za Pistolse, emotivno bih se ponavljao. Ne želim to, jednostavno poštujem prošlost i to je to"
61 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 29.06.2012. 12:10h

Džon Lidon, nekadašnji član Sex Pistolsa, sada ima bend Public Image Ltd. i više nije stanovnik Velike Britanije.

O sadašnjem životu, ali i o anarhiji, nekadašnjim danima slave, fudbalu i drugim temama ovaj veteran panka pričao je za Guardian.

Kakav je pogled odatle? (Lidon živi u Los Anđelesu)

Gledam preko krovova ka okeanu. Sviđa mi se raznolikost krajolika u Americi. Još nemaju Sautend ili Blekpul, ali rade na tome. Što je dobro. Sviđa mi se Blekpulska radnička kasa, "briga me za sve" senzibilitet. Teško je opstati kada imaš ženu alkoholičarku. Imali smo svirku (Sex Pistols) tamo prošle godine. Sila Blek (pjevačica i glumica) ima tamo svoju rezidenciju koju smo iskoristili za svirku i koristili smo njenu svlačionicu. Uzeo sam njene gaće koje sam pronašao i navukao ih preko mikrofona, cijelo vrijeme sam pjevao tako. Ako želi reprizu, tu sam.

Pjevali ste dosta o Engleskoj na novom albumu Public Image Ltd. (PIL), i pored toga što živite u SAD posljednje tri decenije. Da li vas Britanske prodavnice podsjećaju na mjesto koje ste napustili?

Nadam se da ne, jer je to užasno mjesto. Bio sam zabranjen svuda (1977. Pistolsi su morali da sviraju pod pseudonimom Spots - Sex Pistols On Tour). Napustio sam Englesku zbog policijskog maltretiranja. Ali više nemam taj osjećaj da će isto stanje opstati zauvijek. Recimo, pabovi su vrhunski društveni centri, ali su zamijenjeni vinskim barovima koji su hladni i skupi. Bio sam u Finsberi parku (mjesto gdje je Lidon odrastao) prije dvije sedmice.

Na silu se uvode neke vrijednosti srednje klase, koje nikako ne funkcionišu u radničkoj klasi. Žao mi je, ali mi psujemo i pušimo i motamo duvan. Svi ti navodno opasni krajevi kao Jorkšir i Glazgov su uvijek bili prijateljski nastrojeni ka meni. Oni su moji ljudi i razumiju moj humor. Dobro mi je bilo svuda gdje su mi rekli da me čeka pakao. U paklu se dobro snalazim.

Da li vam život u Americi pruža anonimnost koju ste izgubili u Velikoj Britaniji?

Pa, barem ljudi ne stoje ispred tebe i viču kao u Engleskoj. Daju ti slobodu. U Engleskoj sam često, tako da je zapravo nisam u potpunosti napustio, ali Amerikanci uopšte nisu onakvi kakvim ih smatramo zbog političara. Evanđelisti republikanci misle da si siromašan jer te Bog ne voli. Zadovoljan sam Obamom, jer kako da očekuješ da se u četiri godine ispravi sve što je Džordž Buš sjebao za osam? Od britanskih političara niko me ne impresionira. Nikad ne bih mogao da budem član neke partije. Jedina dobra stvar među političkim pokretima koju sam vidio u posljednje vrijeme je "Occupy Wall Street". Nemaju lidera, što je genijalno. Ali nažalost uvijek se završi sa nekim hipi likom koji svira flautu.

Da li je "Occupy" nešto slično "anarhiji u Velikoj Britaniji" (Anarchy in the UK) koju ste predvidjeli 1976?

Gledao sam proteste u Britaniji i čini mi se da su se i protestanti i policajci zamislili jedni zbog drugih. Evo sad policajci protestvuju zbog smanjenja plata. Treba shvatiti da su i oni ljudi, tako da nemoj da se raduješ kad razbiješ policajcu glavu ciglom. To nije prava meta. Ne vjerujem u anarhiju, jer bi se na kraju završila nasiljem. Gandi je moja inspiracija, pasivni otpor. Ne želim da živim kao Pobješnjeli Maks.

Niste uhapšeni na famoznoj proslavi kraljičinog jubiljeja kada ste promovisali "God Save the Queen", kako to?

Tako što su me glupi policajci pitali ko je Džoni Roten. Uperio sam prst u Ričarda Bransona.

Ne mogu da pišem za Pistolse, emotivno bih se ponavljao. Ne želim to, jednostavno poštujem prošlost i to je to

Poznat je vaš opis seksa kao "dva minuta i 52 sekunde buke". Da li je postalo bolje kada ste ostarjeli?

Otelo mi se, naučio sam neke nove tehnike u međuvremenu. Kada ste mladi, stidljivi ste i nervozni. I vjerovatno pogađate pogrešnu polovinu rupe cijelo vrijeme.

Prije nekoliko godina ste bili na turneji sa Pistolsima, ali niste pravili nove pjesme?

Ne mogu da pišem za Pistolse, emotivno bih se ponavljao. Ne želim to, jednostavno poštujem prošlost i to je to. PIL je izraz slobode, ne možeš se vratiti na ono što si već uradio. Sve nove ideje idu za PIL. Moja inspiracija je sve što ljudsko biće može da percipira. Ne slušam puno muzike kada radim za PIL, jer te uticaji mogu otrovati. Inače, slušam bilo što. Jedno vrijeme sam volio Kajli Minog dok Džejson Donovan nije rekao da se zabavljao s njom.

Da li i dalje volite da čitate?

Da, mada ne toliko u posljednje vrijeme. Imam problema sa vidom. I to toliko da ne vidim svoje nokte jasno. Nadam se da je to zbog starosti. Uvijek postoji strah da je to od gledanja pornića, što bi bacilo sjenku na moj život.

Kad ste posljednji put imali muke sa organima reda?

Držali su me na oku kad sam išao da gledam Arsenal - Birmingem. Nikad ne ide u VIP djelove, a Arsenal je moj tim i želim da navijam za njega. Rekli su mi da sjednem i da im treba dobar razlog da me ne izbace napolje. Ja sam im rekao da svi imamo hemoroide, tako da ćemo ostati na nogama dok nam ne donesu jastuke.

Da li ste oduvijek voljeli i pratili fudbal?

Promjenili su igru. Sada gledamo 22 milionera koji šutiraju loptu okolo. Nije čak ni smiješno, dosadno je. Nema strasti, novi Arsenal nije moj Arsenal. Nisam bio na novom stadionu uopšte, ne sviđa mi se da sjedim.

U pjesmi "One Drop" stih je "dolazimo iz haosa". Postoji li balans, da li su naši životi suviše uređeni?

Struktura koju Vlada pokušava da uvede definitivno će pokvariti kreativno razmišljanje i to vodi ka raznim glupostima, kao npr. priči o tome kako se tinejdžeri opijaju. Za mene ispijanje alkohola je društvena aktivnost. Piti dok ne padneš s nogu i počneš da povraćaš okolo baš i nije neki uspjeh, ali gajim empatiju ka njima. To je forma pobune. Možeš da prihvatiš gluposti koje ti se nameću ili da odbiješ. Ja odbijam! Bio sam u zatvoru par puta. Sasvim slučajno, vjerujte mi.

Galerija

Bonus video: