Zastajkivali su prolaznici u Starom gradu u Budvi kako bi se divili akrobatskim vještinama petorice mladića iz Srbije, koji su nakon svake „igre“ pričali zainteresovanima o kapueri (capoeira) – borilačkoj vještini sa elementima plesa, akrobacija i magijskog rituala.
Pomalo čudna kombinacija igre, muzike, padanja i udaraca nogama, kako kažu mladići iz Kapuera asocijacije Srbije, ima sve više poklonika širom svijeta.
Prema riječima instruktora kapuere Aleksandra Tanića, glavna ideja sporta je ples, sa partnerom simulirati borbu i istovremeno izvoditi ritmične pokrete koji se ne moraju završiti fizičkim kontaktom.
Ovaj gotovo nepoznat sport u Crnoj Gori nastao je u Brazilu u 16. vijeku, a razvili su ga robovi porijeklom iz Afrike koji su na taj način željeli da iskažu svoju želju za slobodom
Ovaj gotovo nepoznat sport u Crnoj Gori nastao je u Brazilu u 16. vijeku, a razvili su ga robovi porijeklom iz Afrike koji su na taj način željeli da iskažu svoju želju za slobodom.
"To je bio jedan vid borbe, a karakteristike su sačuvane do danas. Predstavlja mješavinu odbrana i napada velikih mogućnosti zbog upotrebe fizičke snage, fleksibilnosti tijela i izuzetne brzine pokreta kojom se odlikuje. U početku je ovaj vid “zabave” među robovima bio zabranjen, pa se kapuera igrala u džunglama", priča Tanić.
Kapuerista uči da kontroliše svoje udarce i da ne povrijedi slabijeg ili manje iskusnog kapueristu, jer kako kaže Aleksandar, “lako je povrijediti”. Pokrete, otkrivaju kapueristi iz Srbije, prati muzika koja, na neki način, opisuje šta se to dešava na podijumu.
Mnogo je stvari u kapueri koje su nesvakidašnje i zanimljive. Svaki kapuerista poslije izvjesnog vremena dobija svoje kapuera ime, koje je obično povezano sa nekom njegovom karakternom osobinom, fizičkim izgledom ili duhom koji je pokazao igrajući kapueru, ali takođe i zbog kontradiktornosti njegovog karaktera "koji mu aludira na potrebe prilagođavanja sredini u kojoj živi i refleksiju u stvarnosti kakav bi možda trebalo da bude".
Tako da su okupljeni u Starom gradu imali priliku da vide Lokutora (Spikera), Aranja (Pauka), Sombru (Sjenka), Estrelju (Zvijezda), dok peti član ekipe još uvijek nije dobio svoje kapuera ime.
Instruktor Tanić otkriva da ime koje kapuerista dobije, svidjelo mu se ili ne, vremenom prihvati i nosi ga sa sobom kroz svoj kapuera život.
U Crnoj Gori nema kapuera klubova
Grupa koju smo zatekli kaže da u Crnoj Gori zvanično nema kapuera klubova, ali da postoji interesovanje za aktivnosti beogradskih kapuerista.
"U Kapuera asocijaciji Srbije su okupljeni, ugavnom, mladići iz Beograda, Novog Sada, Nove Pazove, ali ima i ljudi iz Bosne koji su raspoloženi da praktikuju kapueru sa nama", kažu kapueristi.
Smatraju da kapuera može biti vrlo korisna u ličnom usavršavanju i razvijanju komunikacije, jer univerzalnim jezikom muzike i pokreta ona podstiče razvoj fizičkih i mentalnih vještina: opažanje, reflekse, samopouzdanje, poštovanje drugoga, samokontrolu, snagu, ravnotežu...
Kapueristi napominju da se ovim sportom mogu baviti svi, bez obzira na pol i godine, te da su najbolji kapueristi na svijetu obično u 60-70-im godinama.
Galerija
Bonus video:
