Prema jednom novom naučnom istraživanju, ljudi skloni rasizmu, predrasudama, pa i konzervativnim političkim opcijama jednostavno su u prosjeku - glupi.
Nema sumnje da će rezultati nove studije, koja povezuje tri vruće teme – rasizam, političku ideologiju i inteligenciju - u javnosti izazvati velike polemike i kritike.
Međutim, vođa istraživanja Gordon Hodson sa Univerziteta Brok u Ontariju kaže da ova činjenica proizlazi iz analize dvije opsežne studije.
Prema izvještaju koje je predstavljeno u novom broju časopisa "Psychological Science", djeca s nižim koeficijentom inteligencije u zrelijoj dobi češće razvijaju predrasude.
"Manje inteligentni odrasli ljudi, s druge strane, gravitiraju društveno konzervativnim ideologijama koje ističu važnost hijerarhije i otpor prema promjenama, što na posljetku doprinosi jačanju predrasuda", tvrdi Hodson.
"Predrasude su izuzetno složene i višeznačne, pa je vrlo važno razotkriti i razumjeti sve činioce koji im doprinose", objasnio je kanadski psihijatar.
Mozak i pristranost
Politikološka istraživanja izbornih rezultata već su ranije utvrdila da su predrasude svojstvenije desnom biračkom tijelu, a neke naučne studije našle su jasnu vezu između nižih nivoa obrazovanja i snažnijeg rasizma.
Politikološka istraživanja izbornih rezultata su utvrdila da su predrasude svojstvenije desnom biračkom tijelu
Hodson je zaključio da je sljedeći logičan korak pokušaj da se utvrdi postoji li povezanost između inteligencije i predrasuda.
Njegov tim je analizirao dvije duge studije Britanaca – jednu koja je pratila djecu rođenu u martu 1958. i drugu koja je učinila isto s decom rođenom u aprilu 1970. godine.
Sva djeca prošla su testiranje inteligencije u uzrastu od 10 i 11 godina i ponovo sa 30 i 33 godine, a istovremeno su mjereni i njihovi nivoi društvenog konzervativizma i rasizma.
Društveni konzervativci definisani su kao ljudi koji su se slagali s izjavama tipa: "Škole treba da uče djecu da poštuju autoritete"
U prvoj studiji mjerena je verbalna i neverbalna inteligencija testovima u kojima ljudi moraju pronaći sličnosti i razlike među riječima, oblicima i simbolima.
U drugoj su kognitivne sposobnosti istražene na četiri načina koji su, između ostalog, uključivali zadatke kao što je crtanje oblika, definisanje riječi, prisjećanje brojeva i otkrivanje sličnosti među riječima.
Društveni konzervativci definisani su kao ljudi koji su se slagali s izjavama kao što su na primjer: "Porodični život strada kada majka radi puno radno vrijeme" ili "Škole treba da uče djecu da poštuju autoritete".
Autori studije ističu da većina ljudi, koliko god bili egalitaristi, ima određene nesvjesne rasne predrasude
Odnos prema drugim rasama mjeren je reakcijama na tvrdnje kao što je: "Nemam ništa protiv toga da radim s ljudima druge rase".
Autori studije ističu da su procjenjivali samo snažno izražen rasizam jer većina ljudi, koliko god bili egalitaristi, ima određene nesvjesne rasne predrasude.
Rezultati su potvrdili očekivanja tima - da djeca niske inteligencije u zrelosti pokazuju sklonost rasizmu. Međutim, činilac koji je objasnio vezu između ove dvije varijable bio je politički.
Pokazalo se da je društveni konzervativizam odgovoran za dobar dio sprege između inteligencije i pristranosti - ljudi manjih kognitivnih sposobnosti su imali manje kontakta s drugim rasama
Naime, kada su istraživači u analizu uključili društveni konzervativizam, pokazalo se da je ova ideologija odgovorna za dobar dio sprege između inteligencije i pristranosti – ljudi manjih kognitivnih sposobnosti takođe su imali manje kontakta s drugim rasama.
"Ovo otkriće u skladu je s ranijim koje je pokazalo da je kontakt među različitim grupama mentalni izazov i da kognitivno iscrpljuje, kao i s rezultatima koji pokazuju da kontakti smanjuju predrasude.
Moguće je da postoje kognitivna ograničenja koja ljudima otežavaju da svijet vide iz perspektive neke druge grupe.
"Društveno konzervativne ideologije uglavnom nude strukturu i red, pa mogu biti privlačne ljudima niže inteligencije", smatra Hodson
Društveno konzervativne ideologije uglavnom nude strukturu i red, pa mogu biti privlačne ljudima niže inteligencije. Na nesreću, one istovremeno često jačaju predrasude", smatra Hodson.
Međutim, kanadski naučnik ističe da bi bilo pogrešno na osnovu ovih rezultata zaključiti da su svi liberali pametni, a konzervativci glupi jer oni pokazuju prosjeke u velikim grupama.
"Postoje mnogi primjeri vrlo inteligentnih konzervativaca, kao i ne baš bistrih liberala, a takođe i konzervativaca s visokim principima kao i vrlo netolerantnih liberala", istakao je Hodson.
"Postoje primjeri vrlo inteligentnih konzervativaca, kao i ne baš bistrih liberala, takođe i konzervativaca s visokim principima i vrlo netolerantnih liberala", ističe Hodson
Neki stručnjaci upozoravaju da ova studija ipak ima određenih nedostataka. Tako društveni i kognitivni psiholog Brajan Nosek sa Univerziteta u Virdžiniji smatra da postoje i druga moguća tumačenja utvrđenih korelacija.
Naime, prema Noseku, istraživanje ljevičarskih liberala s tipičnim naivnim idejama kao što je na primjer: "Sva djeca su geniji, samo svako na svoj način", mogla bi pokazati da su ljudi s ovakvim idejama takođe glupi.
"Mislim da niži kognitivni kapacitet može dovesti do pojednostavnjenih poimanja, a jedan od njih se može otjelotvoriti u desničarskoj ideologiji prema kojoj nepoznati ljudi predstavljaju prijetnju, a svijet je opasno mjesto.
Prema drugom pojednostavljenju, svi su ljudi divni", rekao je Nosek.
Galerija
Bonus video:
