Pećina u Italiji čuva najstarije tragove o životu homosapiensa u Evropi

U novom broju naučnog časopisa Nature objavljena su dva članka koji se, svaki na svoj način, bave najstarijim tragovima homo sapiensa na evropskom tlu
148 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 13.11.2011. 08:38h

Ovi tekstovi predstavljaju rezultate nezavisnih istraživanja, prvog, kojim je rukovodio britanski stručnjak Tomas Hajem sa Oksforda, i drugog, koje je sproveo italijanski naučnik Stefano Benaci sa Univerziteta u Beču.

Najstariji homo sapiensi su živjeli u Evropi prije više od 40 milenijuma

Britanski naučni tim ponudio je dokaze da su prvi moderni ljudi (Homo sapiens sapiens) živjeli u Evropi u periodu između 44,200-41,500 godina, što je, kako se navodi, najstariji materijalni dokaz ikada nađen na Starom kontinentu. Otkriće pokazuje da su pripadnici naše vrste bili prisutni u Evropi čak 5.000 godina ranije nego što se smatralo, - što znači da su izvjesno vrijeme dijelili teritoriju sa neandertalcima.

"Oni su u principu isti kao mi", opisuje prve savremene ljude u Evropi profesor Tomas Hajem (Higham) sa Univerziteta u Oksfordu, koji je proučavao kost vilice pronađene u Velikoj Britaniji 1927. godine kod Torkvaja, prenosi CNN.

Ovi praevropljani su imali malo tamniju kožu od nas, čak im je i tonus kože bio bliži današnjim Afrikancima.

Da bi odredili starost vilice, Hajem i njegove kolege su koristili tehniku poznatu kao ultrafiltriranje.

Prema prethodnim testiranjima vilična kost iz Torkvaja bila je stara oko 35.000 godina, dok su novi dokazi pokazali da je starija najmanje šest i po hiljada godina. Ljudski fosili koji su pronađeni ranije u Rumuniji stari su najmanje 40 hiljada godina.

Član istraľživačkog tima, antropolog Erik Trinkhaus, kaže da novi datum ukazuje na to da su se moderni ljudi veoma brzo proširili kada su jednom prešli u Evropu.

Hajem je dodao da su kod drevnih Evropljana prvi put pronađeni tragovi pirsinga i to na zubima.

Takođe je pronađeno mnogo predmeta napravljenih od životinjskih kostiju.

Stefano Benasi pomjera granicu za 5.000 godina

Istovremeno sa člankom o istraživanju Tomasa Hajema, časopis Nature je objavio i izvještaj istraživanja Stefana Benasija, antropologa sa Univerziteta u Beču, koji je prenio Discovery News.

Benasi je analizirao dva fosilizovana dječja zuba, otkrivena 1964. godine u praistorijskoj pećini Grota del Kavalo u regiji Pulja na jugu Italije. Rezultati su pokazali da su prvi moderni ljudi boravili u Evropi prije oko 45.000 godina.

Fosilizovani dječiji zub iz pećine Grota del Kavalo

Ranije se smatralo da su zubi pripadali neandertalcima, ali je upotrebom moderne tehnologije utvrđeno da po unutarnjim i spoljašnjim karakteristikama pripadaju modernom čovjeku i da su zapravo najstariji poznati primjerci modernog čovjeka u Evropi.

Budući da se ranije smatralo da su prvi moderni ljudi u Evropi boravili na tlu Rumunije prije oko 40.000 godina, dok su prvi raniji pripadnici paleolitske kulture zabilježeni na istoku prije 45.000 godina, javljala se vremenska praznina od 5.000 godina.

„Nova otkrića popunjavaju upravo ovu rupu u vremenu. Sa našim saznanjima, jaz je ispunjen“, rekao je Benasi.

Po njemu je “vrlo moguće da je tokom tog perioda došlo do određenog kontakta sa neandertalcima, ali da i dalje nema konkretnih otkrića koja bi to potvrdila“.

Na osnovu ovih rezultata izvedena je pretpostavka da su prvi ljudi u Evropu došli najvjerovatnije duž Dunava.

Italijanski antropolog Stefano Benasi je pomoću moderne tehnologije analizirao dva fosilizovana dječja zuba, otkrivena 1964. godine u praistorijskoj pećini Grota del Kavalo u regiji Pulja na jugu Italije, za koje se ranije smatralo da pripadaju neandertalcima - rezultati su pokazali da su prvi moderni ljudi boravili u Evropi prije oko 45.000 godina

Nosimo i neandertalske i denisovanske gene

Na talasu brojnih istraživanja o prošlosti modernog čovjeka, sa švedskog Univerziteta u Upsali stigla je vijest o istraživanju kojim je potvrđeno da su se naši preci tokom evolucije više puta ukrštali sa neandertalcima i denisovancima. Skandinavski istraživači utvrdili su da ljudi u istočnoj Aziji posjeduju genetski materijal koji potiče od denisovanaca, izumrle ljudske vrste, koja je ime dobila po pećini u Sibiru gdje su prije nekoliko godina otkriveni fosili. Nova studija pokriva znatno veći prostor nego ranija istraživanja i pokazuje da je istorija ljudske evolucije mnogo složenija.

Ulaz u pećinu Denisova u Sibiru

Profesor sa Univerziteta u Upsali, Matijas Jakobson je zajedno sa studentom Pontusom Skoglundom utvrdio je da se ukrštanje ljudskih vrsta desilo nekoliko puta.

"Prethodna istraživanja su zabilježila dvije hibridizacije kod takozvanih 'arhaičnih ljudi', koji su drugačiji od današnjeg čovjeka i po genetici i po morfologiji. Bilo je miješanja između neandertalaca i predaka ljudi iz Afrike i denisovanaca i predaka iz predjela Okeanije", rekao je profesor Jakobson, prenosi Telegraph. Nedavna istraživanja na Maks Plank institutu za evolucionu antropologiju u Lajpcigu, koja je sproveo Svante Pabo, pokazala su da današnji Evropljani i Azijati u svom genomu imaju između dva i sedam odsto genetskog materijala koji potiče od neandertalaca i denisovanaca.

Na osnovu rezultata istraživanja Pitera Perama sa Stenforda proizilazi da je moderni čovjek napustio Afriku prije 65.000 godina, te da je u Aziji i Evropi sreo svoje starije rođake koji su tamo boravili već 200.000 godina. Oni su bili mnogo bolje adaptirani na uslove života, pa je ukrštanje sa neandertalcem i denisovancima doprinijelo održanju ljudi.

Ostaci denisovanaca

Naši ljudski prarođaci su odavno izumrli, ali njihovi geni i danas žive i prenose se u genomu današnjih ljudi sa generacije na generaciju. Švedski istraživači Jakobson i Skoglund koristili su napredne kompjuterske simulacije da bi odredili i klasifikovali genetski materijal koji je bio mješavina već postojećih genetskih materijala. Njihovo otkriće objavljeno je u onlajn izdanju žurnala PNAS.

Bonus video: