Crna Gora je pravi raj za motocikliste svih kategorija. Jedino što vam je potrebno za beskrajno uživanje, jeste da ste zaljubljenik prirode...Trasa ovog moto-izleta vodi put Kolašina, pa kroz šume, preko pašnjaka, pored planinskih jezera, nazad ka početnoj destinaciji.
Bez obzira da li nastavljate magistralom, Kolašin nikako ne smijete zaobići. Nekih 75km vožnje dođe i prava mjera da se napravi pauza. Svježa jutra i prijatna popodneva, ukusna hrana i ljubazni domaćini učiniće da se odmorite na pravi način.
Volimo da malo popričamo sa mještanima, pa tako poslije »konsultacija« i krećemo prema Mateševu, 10-ak km udaljenom od Kolašina. Put je odličan, pa uz temperaturu od 23°c, vožnja nam prestavlja pravo uživanje. Nismo ni trepnuli, kad evo nas u Mateševo pred tablom koja nas jasno usmjerava. Jedan krak vodi ka Andrijevici a drugi, naš, ka Veruši.
Put nas dalje vodi kroz područje nevjerovatnog bogastva biljnim vrstama. Zelenilo nam prosto udara u glavu. Ova područja poznata su beračima ljekovitog bilja, a pečurke su na posebnom glasu. Na našu veliku žalost, još nema plodova borovnica i jagoda ali upisujemo u naše podsjetnike da se treba vratiti. Na 22-om km od Kolašina zatičemo putokaz za Opasanicu, jedno od najljepših sela ovog kraja.
No, još uvijek smo orni pa nas put i ne zamara. Za par kilometara dolažimo do Mokre
Veruša nekad i sad
Par kilometara dalje (26km), stižemo u centar Veruše. Vikendice razbacane na sve stane, a vikendaša tu i tamo. Nakad je ovaj kraj bio veoma popularan brojnim izletnicima, i ne samo onim porijeklom iz ovih krajeva. Danas, sa malom kafanicom i nekom zatvorenim objektom, koji podsjeća na trafiku i ne obećava. U centru se nalazi i dječiji dom, koji mene vraća nekih 25 godina u nazad, evocirajući uspomene na dane provedene u ovom kampu.
Nastavljamo putem kroz Verušu, dok iz daljine izviru još uvijek snijegom pokriveni vrhovi Komova. Brzo nailazimo na makadam i, mogao bih reći, da ovdje počinje naša avantura. Veruša je bogata vodom, pa nam put češto presječe naka voda ili nam se nasmiješi neka lokvica. No, još uvijek smo orni pa nas put i ne zamara. Za par kilometara dolažimo do Mokre.
Vrhovi Prokletija kao stražari
Mi krećemo lijevo, uz oštar nagib paninskog vrha. Makadam postaje krupniji, a nagib sve veći, tako da vozimo maksimalno oprezno i lagano. Prijalo bi nam da imamo neke »enduro«, ili još bilje »cross«. I onda nesto fascinantno. Baš kad smo počeli da se mrštimo od makadama koji pršti pod nama, otvara se panorama Bukumirskog jezera.
Sreća da postoji fotografija, jer ovo bi zaista teško bilo opisati. Vrhovi Prokletijskog masiva, kao stražari, čuvaju malo planinsko oko.
Čeka nas još par kolometara puta do jezera. Vozimo lagano, kao zamađijani pogledom na jezero. Na 40-om kilometru od Kolašina nalazi se Bukumirko jezera.
Jezero nije veliko, ali je prilično duboko i sto je još interesantnije prepuno ribe.
Dok gledate u mističnu boju jezera, povremeno vas prene skok neke pastrmke. Voda je, kao i u svakom drugom ledničkom jezeru, u ovo doba godine hladna, pa preskaćemo eventualno kupanje (a i legende o Bukumirskom daždevnjaku...).
Nismo zaboravili prostirke a ni sendviče, pa pored jezera provodimo prijatna dva sata. Asfaltirnje puta od Podgorice učinilo je da se dalje čuje za ovaj lijepi kutak Crne Gore i da danas nerijetko možete sresti grupe planinara, izletnika ili stranaca koji zele da vide nešto više od turističkog aranžmana.
Vraćamo se prema Kučima pa za Ubli (70km od Kolašina). Kučki kamenjar i porast temperature nas je pomalo izmorio, pa stajemo da nadoknadimo izgubljenu tečnost, ispred male piljare u centru.
Počinje razgovor sa domaćinom koji završava otvaranjem karte na glavni pult radnje i detaljnim komentarima o pređenoj i mogućim trasama. Domaćin nam prepuručuje i neke nove ture, ali o tome nekom drugom prilikom...
goran.monte@gmail.com
Galerija
Bonus video:
