Sigurno ste znali da zahvaljujući šećernoj trski, svakodnevno konzumiramo omiljeni bijeli ili smeđi zaslađivač.
Jeste li se nekad pitali kako se odvija ili koliko je dug proces dobivanje šećera iz šećerne trske?
U dalekim krajevima svijeta počelo je prikupljanjem šećerne trske koja se gnječi između teških metalnih valjaka.
Ostaci koji se nazivaju "bagase" ostavljaju se da se suše kako bi kasnije poslužili kao gorivo za zagrijavanje pri procesu dobivanja šećera ili za dobivanje električne energije u termoelektranama.
Iscijeđeni sok zagrijava se na temperaturi od 60 do 85°C kako bi se pomoću vapnenog mlijeka i plina sumporovog oksida SO2 koji mu se dodaju, odstranili iz soka ostaci bjelančevina, kiselina i ostalih nepoželjnih tvari.
Nakon odvajanja taloga, koji kasnije služi kao gnojivo, tako prvi put sumporisani sok zagrijava se u posebnim vakuum aparatima na 102°C kako bi se koncentrisao jer čisti sok sadrži 70% vode.
Tako dobiveni tamnosmeđi gusti sok ponovno se čisti sumporom kako bi se otklonili posljednji ostaci vapna i drugih nečistoća.
Daljim ukuhavanjem dobija se punjevina, smjesa kristala i sumpora, a centrifugiranjem se dobija prvi proizvod - šećer I.
Kako sok još uvijek sadrži dosta šećera, daljnjim ukuhavanjem vadi se iz njega šećer II.
Nakon druge kristalizacije preostali sirup naziva se melasa.
Dvije vrste šećera koje se najčešće prodaju jesu svijetli i tamni smeđi šećer.
Svijetli smeđi šećer sadrži 3,5 posto melase, dok ga tamni sadrži 6,5 posto. Svjetliji šećer je nježnijeg, a tamni šećer intenzivnijeg ukusa i mirisa.
Sve vrste smeđeg šećera proizvode se iz šećerne trske jer je melasa iz trske prihvatljivog okusa i mirisa za ljude, dok melasa iz šećerne repe to nije.
Galerija
Bonus video:
