Oskar Ramos, djetinjstvo je proveo berući salatu i paprike i skupljajući orahe.
Od Portesvilea do Visalije, od Visalije do Delana, od Delana do Bejkersfilda, od Bejkersfilda do Gilroja, piše Njujork Tajms.
Danas, od njegove životne priče učenici u odjeljenju prave biografski poster "Sve o meni".
Njegov otac došao je u SAD šestdesetih godina preko ''Bracero'' programa za poljoprivredne radnike iz Meksika.
Njegova majka Evelija i danas radi na transportne trake za paradajz, ali je zato postavila visoke ciljeve svoju djecu.
"Uvijek bi pitala nadzornika da smo tačno ispoštovali vrijeme koje je predviđeno za rad i jesmo li do kraja ispunili obaveze'', prisjeća se Oskar, "isplanirala bi neke dnevne ciljeve i oni su se morali ostvariti.''
Engleski je naučio od sina nadzornika jednog od kampova u kome su radili, a njegov jedini susret sa koledžom bio je preko kacige fudbalera o kome je čitao u novinama.
Ipak njegov savjetnik za profesionalnu orjentaciju vidio je u njemu potencijal i zaprijetio mu da će ostati u sobi sve dok ne odluči da se prijavi na koledž.
"Zadrži ga!'', rekao je njegovoj majci.
Oskar Ramos, izabrao je kasnije rad u osnovnoj školi jer mu je to najbolja šansa da utiče na mlade ljude. Svojim učenicima prikazuje slajdove iz najudaljenijih mjesta na svijetu.
Strahuje da će smanjenjem budžeta za okrug u kome živi i radi, smanjiti i veličina razreda i broj zaposlenih.
Nakon radnog vremena u školi, stavi zviždaljku oko vrata-trenira dječake fudbal, a djevojčice odbojku. I bez budžeta za sportske aktivnosti, Oskar Ramos, kupuje mrežu za golove, dresove, palice i obezbjedio je prevoz za djecu čiji roditelji nemaju auto.
Njegov način rada je i poslije 15 godina i dalje miran i optimističan.
''Oni, na žalost očekuju nasilje jer nasilje je svuda oko nas. Onakav kakav si, takvi će i tvoji učenici biti'', završava svoju životnu priču učitelj Oskar Ramos.
Bonus video:
