Arheolozi u Egiptu otkrili su početkom godine najstarije groblje kućnih ljubimaca u istoriji. Gotovo 2.000 godina staro groblje čuvalo je ostatke mačaka, pasa i majmuna sa ogrlicama od školjki, stakla i kamenih kuglica.
Zooarheološkinja sa Univerziteta u Varšavi Marta Osipinska, kazala je za “Live science” kako su stari Egipćani poznati po mumificiranju velikog broja životinja, ali da ovo otkriće nije kao dosadašnja.
„Za razliku od nekih mumificiranih životinja koje su sahranjene na drugim mjestima gdje smo imali tragove smrti nastale od strane čovjeka, niti jedno stvorenje na ovom groblju – smještenom na periferiji luke Berenika u Crvenom moru – nije pokazalo znakove da je umrlo od ruku ljudi“.
„Umjesto toga, imamo stare, bolesne i deformisane životinje koje je neko morao da hrani i pazi“.
„Imamo životinje koje su vrlo pažljivo sahranjene. Životinje su stavljene u položaj za spavanje – ponekad zamotane u ćebe, ponekad prekrivene posuđem“.
Ospinska ističe i poseban slučaj jednog majmuna.
„On je sahranjen sa tri mačića, korpom za travu, tkaninama, posudama i dvije vrlo lijepe školjke koje su naslonjene na njegovu glavu. Zbog toga vjerujemo da životinje u Berenici nijesu bile žrtve bogovima, već samo kućni ljubimci“.
Arheolozi su slučajno otkrili groblje koje datira iz prvog i drugog vijeka i obuhvata rano Rimsko doba. Godinama su istraživači iskopavali periferiju Berenike jer se na njoj nalazi drevno smetlište napunjeno smećem egipatskog društva. Arheolozi su 2011. počeli da pronalaze ostatke malih životinja na jednom području, pa su se konsultovali sa Osipinskom zbog njene stručnosti u zooarheologiji.
„Otkrili smo na desetine kostura mačaka”, rekla je. “Zapravo, od 585 životinja koje smo iskopali, 536 su mačke, 32 psa, 15 majmuna, jedna lisica i jedan soko. Nijedna životinja nije mumificirana, ali neke su stavljene u improvizirane kovčege”.
„Na primjer, jedan veliki pas “bio je zamotan u prostirku palminog lišća i neko mu je pažljivo stavio dvije polovine velike posude (amfore), baš poput sarkofaga”, rekla je Osipinska.
Životinje držali za rad, ali i iz ljubavi
Baš kao i neki kućni ljubimci danas, i ove su životinje možda radile za svoje vlasnike, rekla je Osipinska.
„Na primjer, mačke su možda bile tu da hvataju miševe, a psi su mogli pomoći u čuvanju i lovu. No, nekoliko je životinja bilo deformisano, što znači da vjerojatno nijesu mogle da trče”.
„Neko je hranio i držao takvu “beskorisnu” mačku”, dodaje Osipinska.
Drugi tragovi koji ukazuju na to da su ove životinje kućni ljubimci uključuju činjenicu da su mnoge mačke nosile ogrlice izrađene od željeza ili ogrlice od perli.
„Ponekad su to vrlo dragocjene i možemo reći eksluzivne ogrlice”, ističe Osipinska.
„Ostrakon, komad keramike sa tekstom – poput “starinske tekstualne poruke” – pronađen na tom mjestu, imao je natpis iz vremena dok su neke mačke još uvijek bile žive, govoreći vlasniku da se ne brine zbog mačaka, jer se neko drugi brine o njima”, dodala je Osipinska.
Drugari za duga putovanja
Osipinska zaključuje da, uprkos činjenici da mnogi naučnici tvrde da drevni svijet nije poznavao koncept kućnih ljubimaca, ovo otkriće pokazuje da su ljudi i ranije imali potrebu das e druže sa životinjama.
„Prije oko 2000 godina, luka Berenika bila je na kraju svijeta. To je bio prazan, neprijateljski komad svijeta. Trgovci su ovdje dolazili kako bi carstvu donijeli robu. Bila su to duga putovanja, a na njima su im vjerujem društvo pravile i životinje”, zaključuje Osipinska.
Bonus video:
