Broj ljudi koji se hrane na biljnoj bazi sve je veći. Pritom čak ni poljoprivredni lobi više ne strahuje od tog trenda, već pokušava da vodu usmjeri na svoju vodenicu. I u tome uspijeva…
Ko se boji kobasice bez mesa? Među onima koji skeptično gledaju na sve veći broj prehrambenih proizvoda koji zamjenjuju meso su i poljoprivrednici. Ali i među njima se nakon desetak godina probilo saznanje da od tog trenda mogu i da profitiraju.
"Šta mislite odakle dolaze sastojci koji su potrebni da bi se proizvela veganska kobasica ili bezmesno mljeveno meso? Od poljoprivrednika, naravno“, kaže predsjednik Udruženja njemačkih poljoprivrednika Joahim Rukvid.
Šansa za poljoprivrednike
U međuvremenu su se mnogi njemački poljoprivrednici preorijentisali na uzgoj biljaka koje se koriste u veganskoj industriji: leblebije, soja ili zob.
"Mi isporučujemo kvalitetne lokalne sirovine koje se prerađuju u namirnice koje su u trendu“, kaže Rukvid.
On doduše ne kaže da li veganski "bum“ smatra trenutnom modom ili trajnom promjenom načina života.
Neke njegove kolege, poput ljudi u Ministarstvu poljoprivrede pokrajine Baden-Virtemberg još uvijek se bore za stočarski lobi. Tako su nedavno žestoko kritikovali namjeru grada Frajburga da u trpezarije u vrtićima i školama uvedu isključivo vegetarijansku hranu.
Grad je doduše tvrdio da to ne radi iz "ideoloških“ razloga, već jednostavno zbog troškova i činjenice da je dobro meso mnogo skuplje nego dobro povrće.
Više veganskih nego "pravih“ kobasica
Iako ne može zaista da se govori o trendu, ako se uzme podatak da je u Njemačkoj od 83 miliona stanovnika oko 1,3 miliona veganaca, prehrambena industrije već odavno je otkrila potencijal tih mušterija.
Jedna od najpoznatijih njemačkih firmi za suvomesnate proizvode, "Rigenvalder Mile“ još 2014. započela je s proizvodnjom bezmesnih viršli i pašteta.
"U početku su nam se naravno smijali, ali danas više niko ne ignoriše taj segment tržišta“, kaže predstavnica tog preduzeća sa sjevera Njemačke Klaudija Haušild.
Prošle godine je ta firma po prvi put prodala više veganskih nego mesnih kobasica, salama i pašteta, dok je 2018. udio veganskih proizvoda još uvijek iznosio samo 27 odsto.
Haušild smatra da je to "suštinski i dugoročan razvoj“.
Miješana ishrana
Iako je, kako je nedavno pokazala jedna studija fondacije Hajnrih Bel, prosječan njemački vegan mlađi od 30 i živi u gradu, veganski proizvodi našli su svoj put do samoposluga i u najudaljenijim krajevima Njemačke.
U velikim gradskim sredinama, recimo u Berlinu ili u Kelnu, veganski restorani donedavno su bili izuzetak. Sada na novotvorene restorane veliki dio otpada na one koji nude isključivo jela bez namirnica životinjskog porijekla.
I industrija užurbano traga za novim proizvodima i često baca oko na Daleki istok ili Kaliforniju, gdje je veganska tradicija mnogo duža: jela od algi, burgeri od pasulja ili sir od oraščića. Mnogi od tih proizvoda ukusom zaista neodoljivo podsjećaju na "original".
Nutricionisti ujedno procjenjuju da je sve više onih koji ne razmišljaju crno-bijelo, već da dio svoje ishrane zamjenjuju veganskim namirnicama.
"Dobar je korak ako tu i tamo mljeveno meso za bolonjeze zamijenimo sojom ili ako u sendvič stavimo humus i paradajz umjesto salame“, savjetuje nutricionistkinja Ana-Lena Klap.
Poručuje da je sve stvar privikavanja.
Bonus video:
