Kuber Pidi je rudarski gradić u Australiji, u kome stanovnici zbog tropskih temperatura od 50 stepena Celzijusa žive ispod nivoa zemlje stvarajući čitav podzemni grad. Pogledajte kako izgleda i zašto je jedinstven.
Slike koje ilustruju gradić na jugu Australije tačnije 846 kilometara sjeverno od Adelajda su skrenule pažnju posebno sada, u jeku tropskog talasa koji je pogodio skoro cijeli svijet, prenosi N1.
Kuber Pidi osnovali su Aboridžini 1915. godine, a njegovo ime u prevodu znači "rupa bijelog čovjeka".
Na prvi pogled moglo bi da se pomiješa sa „običnim naseljem“ – ulice su prašnjave od pijeska, a tu su restorani, barovi, supermarketi i benzinske pumpe. Na grebenu sa kojeg se pruža pogled nalazi se jedino drvo i skulptura od metala, prenosi BBC.
Međutim, ispod zemlje se odvija pravi život. Podzemne zgrade moraju da budu duboke najmanje četiri metara, kako bi se spriječilo urušavanje njihovih krovova. Temperatura je uvijek prijatnih 23 stepena, čak i kada spoljna sa 50 padne na 2-3 stepena Celzijusa.
Osim udobnosti, jedna velika prednost podzemnog života je ušteda novca. Kuber Pidi proizvodi svu sopstvenu električnu energiju – od čega se 70 odsto napaja vjetrom i solarnom energijom. Ostale prednosti su što nema, vjerovali ili ne, uopšte insekata. Čudno, ali istinito podzemni način života takođe može da pruži određenu zaštitu od zemljotresa, što su potvrdili i stanovnici koji svjedoče da dva jaka zemljotresa „nisu ni osjetili“.
U ovoj podzemnoj zajednici smješteni su i muzej opala i srpska pravoslavna crkva posvećena Svetom Iliji. Izgrađena je 1993. godine, kada su u ovaj australijski grad došli Srbi da se bave rudarstvom. Nalazi se na dubini od 17 metara i dugačka je 30, široka 5,3 i visoka sedam metara.
U okviru crkvenog kompleksa se nalaze crkveni dvor, parohijski dom i crkvena škola. Ikonostas podzemne pravoslavne crkve čini vitraž kroz koji dopire svjetlost koja obasjava u zidovima uklesane freske i statue svetaca.
Pored srpske, pod zemljom se nalaze i anglikanska i katolička crkva.
Pitanje je da li bi podzemne kuće mogle da pomognu ljudima da se izbore sa klimatskim promjenama i da li je moguće napraviti ovakav „podzemni gradić“ bilo gdje na svijetu?
Postoji nekoliko razloga zašto zemunice u Kuber Pidiju nije moguće svuda napraviti. Prvi je kamen – veoma je mekan, može se guliti džepnim nožem, pa čak i samo noktima.
Iako se danas koristi posebna industrijska opreme za širenje gradića, i dalje je moguće kopati ručno – pa kada stanovnicima treba više prostora, jednostavno to mogu sami da urade.
Mnogi lokalni mještani žive u složenim, luksuznim stanovima, sa podzemnim bazenima, igraonicama, prostranim kupatilima.
Drugi razlog zbog čega podzemni grad nije moguće bilo gdje napraviti jeste vlaga.
Izgradnja podzemlja u vlažnim područjima je jako nezgodno. Najbolji primjer za to je londonski podzemni tunale koji su izgrađeni u devetnaestom vijeku. I pored jake zaštite od vlage i uz određene mjere predustrožnosti i dalje postoje redovni izvještaji o crnoj buđi. Isti problem muče i mnogi podrumi, bunkeri, parkinzi u oblastima sa velikim padavinama širom svijeta.
Dva su glavna „krivca“ za to – nedostatak ventilacije i podzemne vode.
Međutim u Kuber Pidiju, koji se nalazi na 50 metara čiste pustinje, uslovi su sušni čak i pod zemljom. Ventilacione šahte se dodaju kako bi se obezbijedila adekvatno snabdijevanje kiseonikom.
Iako je ovaj gradić jedinstveno mjesto na svijetu, možda će ove neobične pješčane piramide početi da se pojavljuju i na drugim mjestima ukoliko temperature počnu i dalje da rastu.
Bonus video:
