Na nedavno održanom proljećnom izdanju crnogorske Nedjelje mode, svoju novu kolekciju pod nazivom “Concrete Utopia” predstavila je i Ana Vasiljević Čelar. O utiscima sa Montenegro Fashion Weeka, svojoj kolekciji i inspiraciji, ali i studentima UDG fakulteta sa smjera Modni dizajn, kojima je profesorica, a koji su se takođe predstavili na ovoj manifestaciji Vasiljević Čelar je pričala za “Vijesti”.
Nedavno ste na crnogorskoj Nedjelji mode predstavili kolekciju “Concrete Utopia”. Kakvi su Vaši utisci i kako ste zadovoljni komentarima publike i modnih kritičara?
Što se tiče nedavno završene crnogorske Nedjelje mode, ovo je moje treće predstavljanje kao dizajnera, s obzirom na to da sam redovno bila prisutna sa studentima, i utisci su mi veoma pozitivni. Prijatno sam iznenađena na neki način i komentarima, i publike i medija, s obzirom na to da se kolekcija definitivno izdvojila i estetikom, ali i stajlingom, muzikom i uopšte pričom koja je malo van okvira uobičajnih tema, jer se bavi arhitekturom i futirističkim da tako kažem, pogledom na arhitekturu. Generalno sam veoma zadovoljna i organizacijom, imam veoma lijepu saradnju sa tom manifestacijom i mislim da je to manifestacija koja napreduje, zbog čega sam i odlučila da se predstavim upravo tu, odnosno da za ovu godinu prezentujem svoju kolekciju u okviru Montenegro Fashion Weeka.
Inspiraciju za rad na kolekeciji pronašli ste u arhitekturi. Možete li nam reći više o tome?
Kada je u pitanju sama inspiracija za kolekciju i ovoga puta, djelimično je tema vezana za kulturno nasljeđe, samo što je ovoga puta malo neuobičajen način pristupa toj temi, s obzirom na to da je tema vezana za Brutalizam, odnosno arhitekturu Brutalizma i to što se desilo neposredno nakon Drugog svjetskog rata na prostorima bivše Jugoslavije. Ona je tada bila na raskoraku između toga da se okrene Zapadu i zapadnoj kulturi, a opet dosta toga je i dalje kao nasljeđe ostalo iz istočno-evropskog modela uređenja, a samim tim i pristupa određenim temama koje su bile vezane recimo za Drugi svjetski rat i te neraskidive veze, u to vrijeme, sa Rusijom. Tako da je moj odgovor na to bio inspiracija upravo arhitekturom koja je u potpunosti pratila zapadne trendove u arhitekturi, odnosno pravca brutalizam. I dan danas je taj pravac arhitekture sa ovih ex-YU prostora itekako priznat i prepoznat u svijetu. Tako da se moje istraživanje negdje kretalo ka tome da skrenem priču ka vrijednosti tog kulturnog nasljeđa na jedan moj specifičan i već prepoznatljiv način, koji je okrenut ka futurizmu odnosno pogledu u budućnost i naravno sa vrednostima održivosti i korišćenja tehnika iz održive mode kao i samih ekološko prihvatljivih materijala.
Naziv kolekcije je “Concrete Utopia” (Betonska utopija), može li se to protumačiti i tako da beton možda i nije toliko loš, ako se koristi na pravi način?
Iako je upravo tekstura betona i uopšte beton negdje prvobitna asocijacija na arhitekturu brutalizma, ali i na samu teksturu materijala koja je dosta hladan i možda na prvi pogled odbojan, ja sam je ovdje smjestila u kontekst i boje, i određenih tekstura samih materijala u kolekciji koji daju neki, da kažemo pozitivan ton, i strukturu samim modelima u kolekciji tako da mislim da je ovdje definitivno tekstura betona stavljena u pozitivan kontekst same kolekcije.
Može se zaključiti na osnovu boja modela da ste upravo i željeli da prenesete duh arhitekture i građevina. Koje još simbolike ima u odabiru boja materijala?
Za samu kolekciju bilo je važno zadržati taj monohromatski pristup bojama. Osnovu kolekcije, mislim da je očigledno, čine crna i bijela boja, i siva koja je sticajem okolnosti sada u trendu, ali za mene to nije bilo od presudne važnosti, već da ona predstavi i teksturu i boju upravo betona i kako ne bi sve ostalo u tom hladnom spektru boja. Unijela sam i jednu neobičnu nijansu plave boje kao organski pristup boji kojim negdje oživljava strukturalnost samih formi i daje živost tom duhu i arhitektonskom pristupu toj odjeći. Tako da u tom smislu se siva možda i izdvaja kao boja koja u ovom kontekstu kolekcije ima najviše simbolike i plava koja je akcenat boja i koja oživljava te skulpture.
Na istoj manifestaciji kreacije su predstavili i Vaši studenti sa Smjera modni dizajn. Kako ste zadovoljni njihovim kreacijama? Možete li nam, kao njihov mentor reći više o njihovom radu?
Na Montenegro Fashion Weeku predstavila se treća godina sa projektom Minimalizam. To je projekat koji je zapravo obavezan na predmetu Modni dizajn na trećoj godini i na prethodnom Fashion Weeku prošle godine se tadašnja treća godina predstavila sa istim projektom, to je prosto sticaj okolnosti. Mi radimo veliki broj projekata tokom njihovog trogodišnjeg školovanja, na tim fundamentalnim predmetima, prema tome uvijek se trudimo da ispitujemo neke teme koje možda izlaze iz okvira nečeg što je uobičajno, klasično i što pruža mogućnost studentima da istraže neke nove teme, svoju kreativnost, ali i proizvedu inovativna rješenja koja su uglavnom za tržište Balkana vrlo avangardna i neobična, ali su u potpunosti u skladu sa njihovim godinama i sa trenutnom fazom u kojoj se oni nalaze, prevashodno taj kreativno-istraživački rad. U tom smislu ja sam vrlo zadovoljna takvom vrstom projekata i mi često mijenjamo tematike u okviru pravaca koje istražujemo. Jeste da je ovdje bio minimalizam u pitanju, ali svaki student je imao svoju temu u okviru tog pravca koji su oni istraživali, a takođe sticajem okolnosti desio se konkurs “1664 Blanc inspires art and fashion” za mlade dizajnere gdje su takođe učestvovali neki moji studenti i eto našli se u samom finalu. Tako da su oni dali odgovor na svojom kreativnošću na samu flašu Blanca i kreativno pokušali da je prikažu na jedan i umjetnički i dizajnerski način.
Kako generalno teče odabir među studentima koji će se predstaviti na Nedjelji mode? Koliko je taj zadatak težak za Vas?
Što se tiče odabira među studentima od prilike mi već od prve godine počinjeno da radimo projekte koji konkurišu za ovakve vrste revijskih ili izložbenih prikaza i generalno u tom izboru vodimo se isključivo kvalitetom konačnih rješenja i realizacijom. Moram da kažem da se ne pojave uvijek svi studenti na reviji, koji su radili na samom zadatku. Postoji jedna vrsta selekcije i postoje kriterijumi sa kojima su studenti upoznati. Oni projekte ne rade zbog revija, jer mi imamo mnogo veći broj projekata na samom predmetu Modni dizajn nego što je mogućnost za prikaze. Tako da selektujemo nešto što je generalno može cijelu klasu da predstavi na najbolji mogući način kvalitetom rada, realizacijom, kreativnošću, adekvatnom prezentacijom i sa time su studenti upoznati od početka. Da kažemo da je jednostavno, pa... za mene i nije tako teško, ja sam profesor više od deceniju tako da sam imala mnogo ovakvih vrsta selekcija i u tom smislu sam vrlo transparenta i otvorena u komunikaciji sa studentima, gdje su u startu upoznati sa prevashodno kriterijumima ocjenjivanja za svoj projekat, a naravno nakon toga ide logičan slijed da oni koji su najbolji konkretno u tom projektu imaju mogućnost i da prikažu te radove. To ne znači da su po automatizmu uvijek isti studenti konkurenti za prezentacije, to se mijenja, jer svaki student na projekat odgovari na neki svojstven i drugačiji način, tako da u skladu sa njihovim trenutnim prikazom se i radi selekcija.
Da li će kolekcija biti prikazana još negdje nakon Montenegro Fashion Weeka?
Nije planiran prikaz kolekcije nakon Montenegro Fashion Weeka, a kolekcija je već zaživjela, nalazi se u Barseloni i već je u prodaji, tako da to nije plan. Prevashodno zato što je većinski dio kolekcije unikatan, ali nikad se ne zna zaista, jer ako bude iskrsla neka prilika za nekim eventima koji su okrenuti ka održivoj modi, sigurno da ću se odazvati. Inače nisam trenutno u fazi gdje jurim po svaku cijenu da se prikazujem na revijama, a mislim i da to nije jedini način na koji dizajner trenutno može da prezentuje svoju kolekciju. Živimo u eri socijalnih mreža tako da paralelno sa revijom koju sam imala meni je već izašao i editorijal koji prati upravo tu kolekciju i koji je proširio broj modela u odnosu na ono što je prikazano na Nedjelji modi.
Bonus video:
