Theodorus u borbi protiv ravnodušnosti, nemara i uništavanja

Prije više od deset godina, glavni grad Crne Gore čuvali su transformersi raspoređeni širom Podgorice. Autoboti i deseptikoni, nastali od auto-otpada, imali su jasnu poruku - opominjali su ne samo stanovnike, već i posjetioce da vode računa o zaštiti životne sredine. Upravo zahvaljujući skulpturama Danila Baletića, o Podgorici su tada pisali i brojni inostrani mediji, prepoznajući njihov umjetnički i ekološki značaj.

Od tada do danas, Baletić je stvorio veliki broj novih skulptura od auto-otpada, a većina njegovih transformersa danas putuje svijetom i čuva druge gradove i destinacije. Ipak, Podgorica je prije nekoliko dana dobila svog stalnog čuvara Theodorusa, koji je već privukao pažnju javnosti i prolaznika.

“Theodorus je simbol novog vremena i novog izazova. Nije samo skulptura, nego čuvar ideje da grad mora da čuva sebe - svoju kulturu, prirodu i identitet. Mislim da nijedan heroj ne može sam da zaštiti grad, ali može da podsjeti ljude da svi imamo odgovornost prema prostoru u kojem živimo. Theodorus je više opomena nego ratnik”, poručio je u razgovoru za “Vijesti” Danilo Baletić.

Transformers je prikazan u klečećem položaju, te na pitanje da li je poklekao pred ljepotom glavnog grada ili ga je ono što je zatekao ipak snažno pogodilo, Baletić objašnjava:

“Klečanje nije znak poraza. To je trenutak razmišljanja i poštovanja. Može se tumačiti i kao naklon Podgorici, njenoj energiji i ljudima, ali i kao suočavanje sa realnošću koju je zatekao. Htio sam da ostavim prostor ljudima da sami pronađu značenje, jer umjetnost je najjača kada svako u njoj vidi svoju priču”, naglašava sagovornik “Vijesti”.

No, jedan transformers nije dovoljan da zaštiti glavni grad Crne Gore. Iako djeluje moćno i nezaustavljivo, njegova borba ima jasne prioritete. Kao simbol snage on ne predstavlja samo zaštitnika, već i podsjetnik da se i iz onoga što djeluje izgubljeno može stvoriti nešto vrijedno i snažno.

“Jedan transformers nije dovoljan, kao što ni jedan čovjek nije dovoljan da promijeni društvo. Ali svaki simbol može pokrenuti svijest. Njegova najveća borba nije protiv nekog neprijatelja iz filma, nego protiv ravnodušnosti, nemara i uništavanja prostora u kojem živimo” poručuje Baletić.

Theodorus na svom štitu nosi grb grada kao znak pripadnosti, odanosti i posebne povezanosti sa mjestom koje čuva. Za razliku od ostalih transformersa, koji su zamišljeni kao putnici i ratnici bez stalnog utočišta, on neće odlaziti po svijetu niti mijenjati destinacije.

“Theodorus ostaje vječna postavka glavnog grada i upravo zato na sebi nosi obilježje Podgorice. Za razliku od nekih ranijih skulptura koje su putovale svijetom, on je napravljen da trajno pripada ovom prostoru i ljudima koji ovdje žive. Želio sam da grad dobije svog stalnog čuvara i simbol”, naglašava Baletić čija poruka o zaštiti životne sredine, koju godinama šalje kroz skulpture nastale od auto-otpada, nažalost, još nije urodila plodom.

Smeće se i dalje baca na mjestima koja nisu predviđena za to, gume se pale bez razmišljanja o posljedicama, okolina se svakodnevno zagađuje, dok teški metalni otpad završava u rijekama i prirodi. Zato ovakvih metalnih čuvara trebalo bi da bude mnogo više, na skoro svakom kritičnom mjestu kako bi stalno podsjećali na odgovornost prema prostoru u kojem živimo.

“Možda bi opomena bila kad bi se skulpture našle na tim kritičnim mjestima. Umjetnost nekad treba direktno da izađe pred problem da bi ljudi zastali i razmislili. Ali vjerujem da nijedna skulptura sama po sebi ne može promijeniti svijest ako ne postoji kolektivna odgovornost. Ipak, ako makar jedno dijete zbog ovih radova drugačije pogleda otpad ili prirodu, onda poruka ima smisla”, smatra on.

Za izradu ovakve skulpture potrebno je mnogo različitih djelova, ali i mjeseci strpljivog i posvećenog rada. Svaki segment se pažljivo pronalazi, bira i uklapa u cjelinu, a danas mu je mnogo lakše da svoju ideju realizuje kroz ovakvu skulpturu.

“Proces je trajao nekoliko mjeseci, od ideje do završne forme. Skulptura je sastavljena od velikog broja metalnog otpada i svaki dio je pažljivo biran da ima svoju funkciju i karakter. Danas imam više iskustva i viziju brže pretvorim u konkretno rješenje, ali svaka nova statua nosi novi izazov. I dalje postoji mnogo improvizacije i traženja tokom procesa. Upravo je to ljepota stvaranja”, tvrdi Baletić.

Skulptura je postavljena kod visećeg mosta, odakle gleda u pravcu stare Vlade, čime dobija dodatnu simboličku dimenziju u odnosu na prostor grada.

“Lokacija nikada nije slučajna. Viseći most je mjesto koje povezuje dvije strane grada, a Theodorus je zamišljen kao posmatrač vremena i promjena. Pogled prema staroj Vladi može se tumačiti kao dijalog između prošlosti i budućnosti, između institucija i naroda, između sistema i umjetnosti. Htio sam da skulptura ne bude samo objekat, nego prisustvo koje provocira pitanje i razmišljanje”, zaključuje Baletić.