Da se od prodaje stvari pronađenih u kontejneru, bilo da je riječ o “starini” ili o sekundarnim sirovinama, može i zaraditi potvrđuje sve oštrija konkurencija za to “radno mjesto”, koja je istovremeno, prema ocjeni sociologa, pokazuje da danas nije lako naći posao.
Sakupljanje sekundarnih sirovina u Srbiji je jedini izvor prihoda za oko 30.000 do 50.000 građana, dok procjene o broju onih koji zarađuju prodajom bačene garderobe, ćilima ili svećanjaka - nema.
Beograđanka, koja je po struci trgovac, sa završenom srednjom školom, prije nekoliko godina je počela da “istražuje” po kantama, jer je više desetina razgovora za posao bilo bez uspjeha.
Ona priznaje da ima sve više “kolega”, koji se praktično utrkuju, a nerijetko i svađaju oko toga ko je prvi stigao do kontejnera.
Zbog porodice, sakrivena iza inicijala I.V, podijelila je svoju životnu priču - ostala je trudna, a po povratku sa porodiljskog odsustva sačekao ju je otkaz, i tada je počela njena bezuspješna potraga za poslom.
Posao, za poslom...
Uslijedilo je po nekoliko mjeseci rada u butiku, trafici, pekari… ali joj, kako tvrdi, niko nije ponudio ugovor, a ni njen suprug nije zarađivao dovoljno, pa je odlučila da počne da sakuplja sekundarne sirovine.
Taj “poziv” je, kaže, ranije bio rezervisan isključivo za ljude “sa margine”, ali se situacija, uslijed loših ekonomskih prilika, promijenila.
I.V. se svog posla ne stidi, a suprug, koji trenutno radi u trafici, je njen izbor podržao i umije, kada ima slobodan dan, i da je odmijeni.
Ona strahuje samo da je ne vide školski drugovi njene kćerke, koji misle da radi kao prodavačica.
"Riječ je o djeci koja tek ulaze u pubertet i ne želim da joj se podsmijevaju", kaže I.V.
Na “posao” odlazi uredna i čista, pešice ili biciklom, a njene “kolege” često kontejnere obilaze i kolima - izađu, uzmu šta im je potrebno i nestanu… da ih malo ko ih i primeti
A nekad za ljude "sa margine"
Taj “poziv” je, kaže, ranije bio rezervisan isključivo za ljude “sa margine”, ali se situacija, uslijed loših ekonomskih prilika, promijenila.
Vremenom je, navodi, “ušla u štos” i sada tačno zna šta treba da ponudi onima koji sakupljaju antikvitete, a šta da “iznese” na pijacu.
Ona je, ipak, otkrila da mesingane avane i svećnjake prodaje po hiljadu dinara, starinska ogledala su nešto skuplja, a za sliku Stojana Trumića, za koju su joj rekli da vrijedi 1.400 eura, na crnom tržištu je uspjela da dobije tek 400.
Sreća ju je poslužila i kada je iz starih farmerki, koje je izvukla iz kontejnera, ispalo 30 eura.
Jedan od njenih “kolega” je, kako je dodala, pronašao je njemači šljem iz Drugog svetskog rata sa rupom od metka, koju je, na prvi pogled bilo nemogućeprimetiti. Za taj dio nemačke uniforme dobio “debelu lovu”, dodala je I.V. uz osmijeh.
Tajne biznisa
Vremenom je, navodi, “ušla u štos” i sada tačno zna šta treba da ponudi onima koji sakupljaju antikvitete, a šta da “iznese” na pijacu.
I.V. ne krije da je jedna od onih koji “Gradskim pijacama” prave probleme, jer prodaju na tezgi gdje to nije dozvoljeno - kada kontrole nema u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima.
Polovne stvari u tom periodu mogu se naći na mnogim pijacama.
Bonus video:
