Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Rio de Žaneiro - Kompromis je pronađen. Brazil je doživio debakl kod kuće, ali ni Argentina nije osvojila titulu na terenu ljutog rivala. „Pomirila” ih je Njemačka. Nakon potopa koji je iznenada zahvatio i Rio de Žaneiro i domaću fudbalsku reprezentaciju, iznad Cidade Maravilhosa granulo je sunce. Cristo Redentor, prethodnih dana povučen u oblake iznad Korkovada, opet je „na svom mjestu”, valjda da, kao i prilikom dobrodošlice, isprati i posljednjeg gosta.
U proteklom mjesecu u zemlji kafe, sambe i fudbala bilo je svega. Ponajviše fudbala i sambe. Ludilo koje je vladalo u Brazilu, prepričavaće se danima i godinama, ko god je imao sreću da bude dio spektakla, bar neko vrijeme moći će da živi od uspomena. Šteta što je nama Južna Amerika tako daleko...
Doduše, Južna Amerika bila je daleko i Englezu Hjuu Tompsonu, pa je došao - biciklom! Prošao je 25 zemalja i prešao 25.000 kilometara da bi vidio Marakanu. Uspio je da hram fudbala vidi iznutra, ali kaže da bi se njegov ogroman trud isplatio i da je vidio samo iz daleka.
- Kada sam bio mali, sanjao sam da odem u Brazil - kazao je Tompson.
Nešto mi je poznat taj san...
Poseban razlog da dugo pamte Južnu Ameriku, Brazil, Rio, Marakanu i 2014. godinu, imaće Njemci. I njima su se snovi ostvarili. Dres Elfa od juče krasi i četvrta zvjezdica koja označava broj titula svjetskog šampiona. Joakim Lev više nije vječiti drugi ili treći, njegova košulja plava vjerovatno će se naći u pjesmi nekih njemačkih Novih fosila. Tomas Miler će slaviti i žaliti za onim što mu je surovo oteto - za titulom najboljeg igrača Mundijala, ali vjerovatno bi se i Mesi, kad bi mogao da bira, zamijenio za nagrade. Ona koju je dobio od svog sponzora Adidasa po ko zna kojem kriterijumu (mada je više nego očigledno), ne može ga utješiti. Imao je priliku da postane besmrtan, da stane uz rame Dijegu Maradoni, ali... Teško je dodirnuti Boga.
Kompromis će vjerovatno pokušati da pronađe i predsjednica Brazila Dilma Rusef, koja se pojavila na Marakani u društvu ruskog predsjednika Vladimira Putina i predala mu „štafetu” Mundijala. Ako je suditi po reakciji publike, džaba će se truditi da pridobije simpatije pred izbore koji uskoro slijede. Od nje su manje zvižduka dobile i „komšije”, kamerman je brže-bolje promijenio kadar iz svečane lože. Narod u Brazilu kao da je predosjetio šta će se desiti - Mundijal mu je nametnut, debakl je bio neminovan. Neminovne nisu bile jedino žrtve koje su pale na protestima uoči početka Svjetskog prvenstva, a to se ne zaboravlja.
Valjda će biti drugačije za dvije godine. Tada će Brazil ugostiti najbolje sportiste svijeta. Izbor domaćina nije mogao biti bolji. Olimpijske igre dobiće novi sjaj, u punom svjetlu prikazaće se i objekti koji se uveliko grade da Predivni grad bude još ljepši. Za Brazilce to neće biti ista dimenzija kao što je ona fudbalska, koja je učinila da Šakira poslije finala pjeva pred nikad manjim brojem ljudi. Ali, za Crnu Goru biće to posebna dimenzija. Sambu će zaigrati i djevojke i mladići u crvenoj opremi. A to je ipak nešto drugo...
ADEUS RIO...
Bonus video:
