Kako srpski trener u Čikagu i NHL šampion stvaraju tim superklinaca

Raković u Ilionisu, zajedno sa saradnicima među kojima je i Brent Sopel, nekadašnji igrač NHL šampiona Čikago Blekhouksa, stvara međunarodni dečiji tim snova u hokeju na ledu

7915 pregleda 0 komentar(a)
Nenad Raković i Brent Sopel (drugi i treći slijeva), Foto: Nenad Rakovic
Nenad Raković i Brent Sopel (drugi i treći slijeva), Foto: Nenad Rakovic

Legendarni kanadski hokejaš Vejn Grecki jednom je rekao: „Promašićeš svaki šut koji ni ne pokušaš da uputiš ka golu".

Tako jednostavna ideja, koja lako postaje metafora za život - posebno ako ste hokejaš.

Nenadu Rakovića, nekadašnjem hokejašu Partizana i Srbije, jedna takva velika šansa ukazala se pre dve godine kada je ledenu halu Pionir u Beogradu zamenio Čikagom.

Raković u Ilionisu, zajedno sa saradnicima među kojima je i Brent Sopel, nekadašnji igrač NHL šampiona Čikago Blekhouksa, stvara međunarodni dečiji tim snova u hokeju na ledu.

„Ukazala mi se šansa koju dobijaš možda jednom u životu - da radim sa ljudima koji imaju NHL iskustvo, napredujem i pomognem klincima sa Balkana da napreduju", kaže Raković u razgovoru za BBC na srpskom.

Raković je trener Kjub razvojnog tima koji je, pre početka pandemije korona virusa, okupljao decu iz Amerike, Kanade, Srbije i Slovačke u programu koji liči na razmenu studenata, samo sa mladim hokejašima.

Kako je sve počelo?

Po završetku igračke karijere u Partizanu, Raković je neko vreme radio u klubu kao trener mlađih kategorija, zatim kao sportski direktor Crvene zvezde, da bi se potom preselio u Kanadu.

„U Kanadi se amo o hokeju priča, kao u Brazilu o fudbalu. Na juniorskom utakmicama bude po 6.000 gledalaca", kaže on.

Zahvaljujući poznanstvu sa američkim trenerom koji je svojevremeno radio u Srbiji, Raković se kasnije obreo u Čikagu.

„Želja nam je da napravimo program koji će da traje, da oformimo međunarodni dečiji hokejaški tim.

„Imamo kategorije do 10, 12 i 14 godina, pravili smo do sada nekoliko turneja u različitim zemljama. To su pravi hokejaški klinci Harlemovci", ističe ponosno Raković.

Harlem Globtrotersi ili Harlemovci su košarkaša ekipa poznata po akrobacijama i atraktivnim potezima na terenu.

Decenijama unazad, Harlemovci gostuju u svim delovima sveta, a svojevremeno je jedan od članova ekipe bio i legendarni američki košarkaš Vilt Čemberlen.

Zanimljivo je i da u mlađim hokejaškim kategorijama zajedno treniraju i devojčice i dečaci.

„Imali smo devojčicu iz Slovačke, jedina je bila u toj ekipi i izuzetno je talentovana.

„Oduševio sam se - uz nju je bilo 12 dečaka, ali je zavodila red i svi su je veoma poštovali", kaže Raković

Za prekaljenog čuvara mreže Brenta Sopela, šansa da se deca takmiče sa vršnjacima iz inostranstva je veoma važna i žali što kao dečak nije imao tu priliku, već je evropski led osetio tek pred kraj karijere u ruskoj ligi.

„Ovaj program je dobar jer, ne samo što smo otkrili nove talente, već i deca proširuju vidike".

Nenad Rakovic

A šta kažu deca?

Kanađanin Džek Armstrong za BBC na srpskom kaže da mu se svideo Beograd i to što su, pored klizališta, obišli nekoliko škola i videli kako rade đaci u Srbiji.

Ipak, najjači utisak mu je bila utakmica u Subotici pod vedrim nebom.

„Trenutak kada smo izašli na otvoreno klizalište ću zauvek da pamtim, a bila je i magla pa se pola leda nije ni videlo", kaže Armstrong.

Detalj koji takođe pamti je i to što su organizatori podigli zastavu zemlje iz koje dolazi.

„Na poluvremenu smo dobili čaj da se zagrejemo, a posle su nas vodili na pica žurku - jer mi smo protivnici na ledu, ali van njega smo drugari", navodi Armstrong koji jedva čeka priliku da opet dođe u Srbiju.

Marko Smakić, dvanaestogodišnjak iz Beograda prvi put je bio „preko bare".

„Drago mi je što smo videli gradove u Americi i Kanadi i što sam upoznao mnogo vršnjaka koji baš mnogo vole hokej kao i ja".

Dečak iz Beograda ističe da su mladi hokejaši iz Srbije pokazali da mogu da se takmiče sa vršnjacima iz zemalja gde je ovaj sport znatno razvijeniji.

Amerikancu Kejlebu Krilu dolazak u Srbiji predstavljao je prvi susret sa Evropom.

„Zajedno smo trenirali i igrali utakmice, obišli nekoliko škola, a najbolje od svega je što sam stekao nove prijatelje", kaže ovaj dvanaestogodišnjak.

Nenad Rakovic

Brent Sopel - NHL šampion i borac protiv disleksije

U ovom projektu učestvuje i Brent Sopel koji je pre deset godina sa Čikago Blekhoksima osvojio Stenli kup, trofej namenjen pobedniku američko-kanadske NHL lige, najjačeg takmičenja na svetu.

„Sopel je uključen u program, izlazi na led, a ideja je da ispriča klincima sopstvenu životnu priču", objašnjava Raković.

Sopel je osnovao Fondaciju za decu koja pate od disleksije, problema koji i njega muči.

Kanadski as kaže za BBC na srpskom da se ranije nije dovoljno pričalo o tome i zato sad hoće da pomaže drugima.

„Važno je da svako dete dobije pravu šansu da ima kvalitetan život.

„Imao sam dosta problema zbog disleksije, tek posle 30. godine sam shvatio da sam to zaista ja i uhvatio se potpuno u koštac sa problemom", ističe Sopel.

Objasnio je da, ne samo što se u detinjstvu mučio sa čitanjem, već je kasnije imao i problem kada su mu treneri objašnjavali taktiku.

Sopel kaže da mu je cilj da proširi rad fondacije i na druge krajeve sveta, baš kao što želi da nastavi da traga i za novim hokejaškim talentima.


Šta je disleksija?

Prema međunarodnoj definiciji Udruženja za disleksiju to je specifična nesposobnost učenja koja je neurološkog porekla.

Odlikuje se smetnjama u tačnom ili tečnom prepoznavanju reči, lošim pravopisom i sposobnostima dekodiranja, a obično su rezultat deficita fonološke komponente jezika.

Britansko Udruženje za disleksiju definiše je kao kombinaciju sposobnosti i smetnji koje utiču na proces učenja čitanja, pravopisa i pisanja.

Prateće slabosti mogu da budu prisutne u oblasti brzine obrade informacija, kratkoročnog pamćenja, slušne ili vizuelne percepcije, razvoja govora i jezika i motoričkih sposobnosti.

Ovo je naročito povezano sa ovladavanjem i korišćenjem pisanog jezika koji ima različite sisteme beleženja - slova, brojevi i muzičke note.

Slavica Golubović sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu kaže da se disleksija ne leči.

„Neko ko se rodi disleksičan on će tu disleksiju imati celog života s tim što će sa rastom, različitim radom, tretmanima, tehnikama moći da ne neki način rediguje te svoje simptome i kompenzuje svoje smetnje.

I to bi roditelji trebalo da znaju", objašnjava Golubovićeva za RTS.

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, problem sa disleksijom ima tri do sedam odsto svetskog stanovništva.

U Srbiji ne postoje zvanični podaci, ali prema procenama organizacija koja se bave ovim problemom, oko deset odsto dece suočava se sa disleksijom.


Nenad Rakovic

U Americi je hokej skup, u Kanadi ga svi igraju

Glavna razlika između Evrope i Severne Amerike i Kanade je infrastruktura potrebna za razvoj hokeja, tvrdi Raković.

„U Čikagu ima dosta hala, a u Evropi se grabiš - svaki sekund na ledu je dragocen".

„Ali, ovde je skup hokej kao sport, zato siromašnija deca idu na američki fudbal, bejzbol ili košarku", objašnjava Raković..

Kanada je potpuno druga priča - tamo samo hokej i postoji, dodaje.

„Po onome što sam do sada video, u Kanadi znatno više dece ide na hokej.

„Pristupačniji je i jeftiniji nego u Americi - i dete profesora sa fakulteta i dete kamiondžije igraju hokej", kaže on.

I Kanađani i Amerikanci imaju nešto drugačiji pristup u izgradnji timskog duha u odnosu na evropsku praksu, u šta se Raković vrlo brzo uverio.

„Kada putujemo na turnir u drugi grad, svako vodi sopstveno dete, ne vidiš ga do utakmice. Pošalješ mu raspored, kao u seniorskoj ekipi

„Kod nas je druga priča. Putuje se zajedno, idete na ručak, večeru sve kao tim", objašnjava on.

Kaže i da mu to olakšava posao, ali smatra je evropski sistem bolji za ekipu.

„Klinci se brže osamostale, izgrade timski duh. Ali opet ovde je tako iz praktičnih razloga, a pritom utisak mi je da je cela kultura drugačija - više zasnovana na individualnosti", dodaje Raković.

Reuters

U Čikagu prvo Džordan, pa svi ostali

Čikago je poznat i kao jedan od samo 13 američkih gradova koji imaju klubove u četiri sporta u velikim ligama.

U hokejaškoj NHL ligi su to Blekhoksi, u košarkaškoj NBA su Bulsi, u NFL ligi američkog fudbala čast brane Bersi, a u MLB bejzbol ligi grad ima dva kluba Vajt Sokse i Kabse.

„Koliko sam do sada stekao utisak, Bulsi su bez dileme najveći tim, ipak je tu igrao Majkl Džordan. Slede Bersi, pa bejzbol klubovi, a hokej je opet postao veoma popularan od 2010", objašnjava Raković.

Grad bogat istorijom ima razvijenu sportsku kulturu.

„Uživam kad vidim koliko ljudi iz Čikaga prati lokalne klubove.

„I, iako ih nekad bije glas da su nestrpljivi u čekanju na dobre rezultate, kupuju sezonske karte i suvenire i tako pomažu klubovima koje vole".

Kakva je budućnost?

Ako je suditi po onome što trener i deca pričaju - nema razloga za brigu, jer kad pandemija prođe - program će biti nastavljen.

Hokej je spojio klince koji žive udaljeni hiljadama kilometara, a pomogle su i društvene mreže preko kojih održavaju kontakte.

„Evropska deca u ovom uzrastu mogu da prate ritam, ali kada krene ozbiljniji rad potrebni su im bolji uslovi", objašnjava Raković.

Jedna od ideja trenerskog tima koji vodi ovaj program je da deca treniraju u sopstvenim zemljama, a da se turniri organizuju više puta svake godine i da tako drže korak.

„Hoćemo da te turneje traju po nekoliko nedelja i da pored utakmica i druženja, deca upoznaju i kako izgledaju škole u Srbiji, Slovačkoj, Americi".

A sledeće godine sadašnjim timovima trebalo bi da se priključe i talentovani hokejaši iz Slovenije, Hrvatske i Mađarske.

„Svi ti klinci će onda imati priliku da upoznaju druge kulturu, da nauče jezike, da vide kako svet funkcioniše.

„Kad se otvoriš ka svetu, široko ti polje", zaključuje Raković.

A možda u tom svetu jednog dana bude mesta i za nekog hokejaškog šampiona sa Balkana koji će podići Stenli kup.


Pogledajte video o sportskoj penjačici sa invaliditetom


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: