Proveo sam noć u Kvislingovoj kolibi

Da li biste za odmor iznajmili brvnaru koja je napravljena za ozloglašenog nacističkog kolaboracionistu?

9286 pregleda 5 komentar(a)
Foto: BBC
Foto: BBC

Prilično iznenađujuće, ali tako nešto možete da uradite u Norveškoj - i čini se da tako nešto malo kome to smeta.

Škotski pisac Ben Makferson koji živi u ovoj skandivanskoj zemlji, ne razume u potpunosti ovakvu ravnodušnost, pa je zato otišao da istraži.

Mislim da bih mogao da dosadim mojoj ženi Norvežanki.

„Zar ne misliš da je čudno," pitam je „što tek tako mogu da iznajmim tu kolibu?".

Žena me oprezno gleda. Ona mi je i rekla za kolibu.

A ja sada optužujem njenu zemlju za moralno posrnuće.

„To je samo koliba", govori ona pažljivo.

„To je Kvislingova koliba," uzvratio sam.

Kada su 1940. godine nemačke snage napale Norvešku, Vidkun Kvisling je bio oduševljen što ih vidi.

Partiju - Narodni savez - osnovao je pod direktnim uticajem nacista, a okupatori su ga po dolasku uredno postavili za marionetskog vođu.

On je kumovao nazivu „kvisling" koji označava izdajicu, kolaboracionistu, saradnika okupatora.

Da li bi onda njegova koliba trebalo da bude zabranjena za posetioce?

Da li biste za odmor iznajmili brvnaru koja je napravljena za ozloglašenog nacističkog kolaboracionistu?

Možda se u Britaniji vode oštre polemike šta raditi sa kontroverznim statuama, ali su Norvežani daleko opušteniji po pitanju nacističkih građevina.

„U tome je razlika između Norveške i Velike Britanije", kaže moja žena.

„Ljudi ovde zaista ne vide kolibu kao neko zlo."

Letnja koliba je mesto na koje Norvežani odlaze da se opuste i uživa gotovo religijski status - kutak za pecanje, sakupljanje bobica i cepanje drva.

Oni kažu - Enkelt og greit, jednostavno i dobro.

Suština je u povratku prirodi - fizički i emotivno.

Na Kvislinga se u njegovo vreme gledalo kao na poletnog, heroičnog zaljubljenika u prirodu.

Teško je to razumeti ako se posmatra iz savremene vizure: u njegovom zgužvanom odelu, sa urednim razdeljkom koji tera na stranu, podseća na arhivara.

Ne primećujemo visokog, plavokosog vojnika i čoveka od akcije kako ga tada ljudi videli.

Kvisling je čak i Hitlera uspeo da ubedi da predstavlja ideal arijevske muškosti.

Nacisti su ga 1942. godine postavili za premijera.

Kad se dokopao vlasti, nadgledao je deportovanje trećine norveških Jevreja u logore smrti.

Većina ostalih je uspela da pobegne iz zemlje.

Getty Images

Kvisling je kolibu uredio kao saunu, ali izgleda da niko ne zna kada.

To je mala tradicionalna građevina napravljena od balvana tamnog drveta, sa travom koja raste na krovu zbog izolacije.

Međutim, nikada je nije koristio.

Rat se završio pre nego što je uspeo da založi ugalj, a pogubio ga je streljački vod - prava kvislinška smrt.

Savremena Norveška je socijaldemokratska zemlja utemeljena na pravima koje bi Kvisling sigurno mrzeo, sa progresivnim stavom prema pravima homoseksualaca i velikom populacijom imigranata.

Sada je nova generacija počela da postavlja teška pitanja o ratnoj prošlosti zemlje, iako su donedavno ratne priče koje su ljudi hteli da čuju naglašavale norveško herojstvo i otpor.

Kvisling jednostavno nije bio predmet razgovora.

Ipak, u kakvom to svetu kolibu sa saunom kolaboracionističkog vođe pretvaraš u turističku destinaciju?

„Želim da razumem", kažem ženi.

„Onda idi tamo, pa se sam uveri" govori ona.

„Da li želiš da odemo zajedno?", upitah.

„Ne."

Ali se ne protivi kada sam predložio da povedem našeg dvanaestogodišnjeg sina.

Rezervisao sam je i krenuli smo.

Eto je, na ostrvu, jednostavna brvnara na uzvišenju sa pogledom na fjord.

Lepo izgleda iz daljine, ne biste ni pretpostavili da je izgradio nepopravljivi nacista sa ubilačkim namerama.

„Nacionalno romantično iskustvo", piše u prospektu ljudi koji ga iznajmljuju.

„Jedna soba, za četvoro."

Ne mogu da nađem u reklamnom materijalu ništa što ukazuje na Kvislinga.

Ne trude se da zarade od toga, ali bi zaista mogao da je iznajmiš, a da nemaš pojma da je njegova.

Moj engleski prijatelj Nik poveo je svoje dvoje male dece.

Greškom.

„Mislio sam, lepo malo mesto, svašta možemo da radimo", kaže mi.

„Obožavali su malu plažu. Tamo su i patke i koze. Bilo je sjajno, pre nego što si mi rekao šta je to bilo zapravo."


Ne smatra svaki Norvežanin da je termin kvisling sinonim za izdajnika.

Za Andersa Beringa Brejvika, koji je ubio 77 ljudi 2011. godine, on je bio uzor.

Ta jeziva fraza „nacionalno romantično iskustvo"… možda neki ne vide Kvislingovu vikendicu kao svetilište?

Moja supruga misli da se korišćenjem tog objekta kao kolibe, umanjuje njegova snaga.

Kada sam pitao mog norveškog prijatelja Torgira šta misli, on se složio.

„To je savršeno dobra koliba. Šteta bi bila spaliti je do temelja."

Kakva će atmosfera biti, pitam se?

Želim da vidim kako moj sin Norvežanin reaguje.

Ali Kvislingova koliba je jedna sasvim obična brvnara.

Jeste, na ulaznim vratima je izrezbarena slika drvoseče i da, to je vrsta nordijske narodne umetnosti koju su voleli nacisti.

Ali i obični Norvežani vole rezbarenje drveta.


Unutra je stolarija čista, obojena u belo.

U kuhinji se nalaze vesele rezbarije rakova i jastoga, dok su police pune sredstava za čišćenje i sprejeva za insekte.

Rolna toalet papira visi na zidu pored četke i đubrovnika, za upotrebu u poljskom toaletu.

Moj sin ignoriše moje duboko misli o istoriji koja ovo mesto predstavlja, provodi vreme igrajući fudbal sa decom iz obližnjih koliba.

Ja fotografišem enterijer ili sedeći pokušavam da pronađem mračnu dušu ove građevine.

Ne uspevam.


Niko ne dolazi na nacionalističko hodočašće, barem dok smo mi tamo.

Kada padne noć, moj sin i ja lagano tonemo u san u drvenim krevetima na sprat.

Ipak, odlazimo rano narednog jutra.

Supruga češka našeg sina po kosi.

„Kako je bilo?", pita ona.

„Dosadno", odgovara sin.

„Šta ima za doručak?".

Vidkun Kvisling bi to mrzeo.

Sve fotografije su vlasništvo Bena Makfersona


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: