Supermen jednom nedjeljno - 20 godina serija Smolvil

Smolvil je uspio da gledaocima, još jednom, pokaže šta zapravo Supermena čini najvećim superherojem ikada

6383 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Kevin Mazur/WireImage
Foto: Kevin Mazur/WireImage

Prošle su dve decenije otkako je Čovek od čelika, sin Kriptona, na malim ekranima protrčao kroz kukuruzna polja u Kanzasu.

Tako je. Protrčao, jer nije naučio da leti sve do finalne epizode desete sezone.

Prošlo je dvadeset godina otkako je Smolvil, serija o mladom Klarku Kentu, premijerno prikazana u Americi.

Zamišljena je kao serija koja prati Klarkove srednjoškolske dane - sve dobre i loše stvari koje takvo doba sa sobom nosi - odrastanje u malom mestu u unutrašnjosti Amerike i proces postepenog otkrivanja supermoći.

Smolvil je uspeo da gledaocima, još jednom, pokaže šta zapravo Supermena čini najvećim superherojem ikada.

Nije u pitanju čelični skelet, ledeni dah, letenje, niti bilo koja moć koja potiče sa njegove rodne planete.

Naprotiv, u pitanju je sve najbolje ljudsko, iskreno i neiskvareno, sve što je pokupio sa ove naše, u poređenju s Kriptonom, obične planete.

Za jednog, u osnovi, vanzemaljca, Supermen je veći čovek od mnogih koji su se na ovoj planeti rodili.

I Smolvil to savršeno demonstrira.

Iako je utabala staze brojnim superherojskim TV projektima koji su usledili, serija o Klarkovom odrastanju, kao ni sam Klark, nije bila savršena.

Ali sa 10 sezona i 217 emitovanih epizoda, svakako je bila i više nego uspešna.

Dvadesetogodišnjica emitovanja je odličan povod za kratku rekapitulaciju - šta je u Smolvilu urađeno dobro i ono što nije, kao i šta je to ostavio u amanet drugima i zbog čega zasluženo nosi status kultne serije.

Dolazak

Te 1989. godine, kiša meteora pogodila je Smolvil, malo mesto u državi Kanzas.

Za razliku od drugih, ova kiša meteora skoro ni po čemu nije bila lepa.

Dogodila se usred bela dana, meteori su uništili useve, imovinu, bilo je i stradalih, a jedan dečak je trajno izgubio kosu.

Ponavljam, skoro ni po čemu nije bila lepa.

Zajedno sa meteorima, na Zemlju je pao i svemirski brod, koji je završio na njivi porodice Kent.

Iz njega je izašao dečak crne kose i odmah podigao stari pikap koji se trenutak ranije prevrnuo, spasivši tako Martu i Džonatana Kenta, njegove buduće zemaljske roditelje.

Različiti filmovi i serije često su se bavili poreklom superheroja.

Sa te strane, Smolvil publici nije doneo ništa revolucionarno.

Međutim, zavisi iz kog ugla gledate.

„Revolucionarno je možda bilo to što je jedan superheroj bio 'spušten na zemlju' i poslat u školu", kaže za BBC na srpskom Miško Bilbija, filmski i TV kolumnista.

Bilbija je veliki fan serije Smolvil, a naročito prvih nekoliko sezona koje pokrivaju srednjoškolski period i Klarkovu romansu sa Lanom Leng.

„Možda je to uticalo na Sema Rejmija i njegovog Spajdermena koji se pojavio malo posle Smolvila. Ali ako se bavimo današnjim uticajem superherojskih stripova na bioskopske i TV filmove i serije, ne mislim da je baš Smolvil započeo lavinu", dodaje Bilbija.

Međutim, Smolvil je uneo jednu novinu - akcenat je bio pre svega na Klarku Kentu, a ne na Supermenu, najviše kada je reč o izgledu.

„Supermen je u Smolvilu sveden na tinejdžera koji upoznaje svoje moći, ali još uvek nema kostima, koji je nezaobilazan element u današnjem holivudskom čitanju stripova", kaže Bilbija.

Dodaje da je Smolvil verovatno pojačao interesovanje za pričama o poreklu kostimiranih junaka, dok je jedna druga serija, Heroji, "inicirala ovo superherojsko ludilo koje imamo u današnjem Holivudu".

Sjajna glumačka postava i razvoj likova

Izabrati novog glumca koji će izneti lik Supermena i njegovog zemaljskog alter ega nije nimalo lak zadatak.

Za mnoge je Kristofer Riv, koji je prvi put navukao plašt u filmu Ričarda Donera 1978. godine, jedini pravi Supermen.

Ali reći da Tom Veling ulogom u Smolvilu nije pokupio simpatije fanova Superemena bila bi velika greška. Štaviše, to bi bila laž.

„Zbog velike popularnosti Kristofera Riva, svi smo dočekali seriju sa dozom skepse", kaže Marko Milošević, profesor engleskog jezika i strastveni kolekcionar stripova.

Milošević isprva nije želeo da gleda seriju. Međutim, kada je konačno rešio da joj da šansu, nije se pokajao.

„Bili su obazrivi sa izborom glumca i Tom Veling zaista izgleda kao mlađi Kristofer Riv, a serija je krenula vrlo opušteno, sa harizmatičnom postavom", kaže Milošević.

Sa njim se slaže i 26-godišnja Jana Zlatanović, koja je Smolvil prvi put gledala kao dete.

„Tom Veling je sjajan kao mladi Supermen. Odlično se uklapa", kaže Zlatanović.

Očigledno je da je Kristofer Riv nezamenljiv, u jednoj kategoriji.

U drugoj, Veling je dobio šansu da zablista, i uspeo je.

„I meni je Kristofer Riv jedini Supermen", kaže Milošević.

„Međutim, Tom Veling je pažljivo predstavljen kao neko ko još nije ni Superboj, a kamoli Supermen, što je meni približilo seriju, jer je izgledalo kao da ne pokušavaju da zamene velikog glumca."

Njegovo mišljenje deli i Miško Bilbija.

„Veling je bio fenomenalan izbor. Ako na Smolvil gledamo kao na superherojsku tinejdž sapunicu, onda on ispunjava sve kriterijume."

Tom Veling je zaista predstavljao idealan izbor za adolescentsku verziju Čoveka od čelika.

Štaviše, kao građevinski radnik koji je prvo postao model, pa potom glumac, Veling je u prvoj sezoni još uvek tražio tlo pod nogama kada je reč o njegovim glumačkim sposobnostima.

Ali Velingov fizički izgled toliko odgovara slici Supermena da je teško zamisliti bilo koga u ulozi mladog Čoveka od čelika, čak je lako i zažmuriti na početničke greške.

Međutim, nedostatak glumačkog iskustva upravo se oslikavao u trapavosti kakvu očekujete od Klarka Kenta.

Velingova gluma se vremenom znatno poboljšala, ali svakako su njegov izgled i šarm, kao i miks samopouzdanja i skromnosti, koji savršeno oslikavaju dihotomiju Klarka Kenta i Supermena, ono što je fanove kupilo još na samom početku.

Ali ovo nije bila samo serija o Supermenu.

Smolvil je bio idealno polje da se šira publika upozna sa ostalim bitnim likovima iz ovog strip serijala.

Posle Klarka, najviše simpatija fanova je pokupio upravo njegov arhineprijatelj Leks Lutor, koga je u seriji fantastično glumio Majkl Rozenbaum.

Kao što se i Supermen razvijao, tako je i Leks, koji nije publici odmah predstavljen kao zli genije.

Leks Lutor dobio je neophodnu dozu ljudskosti u ovoj seriji. Čak su fanovi često i navijali za njega.

Tvorci serije Alfred Gaf i Majls Miler, odlučili su se za hrabar potez - pre nego što će od Leksa i Klarka načiniti večite neprijatelje, razviće priču oko njihovog prijateljstva.

I to je funkcionisalo savršeno.

„Najviše mi se sviđalo prijateljstvo između Leksa i Klarka", kaže Milošević.

„Situacije su bile zanimljive, a čak mi se serija manje gledala kada se približavalo ono neminovno - raskol između njih dvojice."

Zapažene uloge, koje su bile jako važne za formiranje pre svega Klarkovog, a ujedno i Supermenovog karaktera, imali su i Anet O'Tul i Džon Šnajder u ulozi Marte i Džonatana Kenta.

Oboje su bili već veterani u ovom poslu, a O'Tul je već imala posla sa Supermenom, kako je glumila Lanu Leng u trećem delu sa Kristoferom Rivom iz 1983. godine.

Mnogi kritičari nazvali su ih najboljim igranim verzijama Klarkovih roditelja, nevezano za veličinu ekrana, koji su mnogo doprineli konstruisanju Supermenovog mitosa.

Sa druge strane, treba pomenuti još jednog roditelja iz Smolvila - Lajonela Lutora, koga je glumio Džon Glover.

Tu je naravno i Lana Leng (Kristin Kruk), koja je, pored Meri Džejn Votson u tumačenju Kirsten Danst, zaslužna za jednu od najboljih superherojskih romansi s početka dvehiljaditih.

Za deset sezona, kroz Smolvil je prošlo mnogo likova iz sveta DC Komiksa, manjih i većih, heroja i zlikovaca, ali srce serije činili su upravo svi obični ljudi koji su okruživali Klarka.

A jedno posebno srce je pripalo upravo velikom Kristoferu Rivu.

Riv se u seriji pojavio u dve epizode, u ulozi doktora Virdžila Svona.

„Njegovo pojavljivanje u Smolvilu može da se tumači kao njegov amin novom Klarku Kentu", smatra Bilbija.

Riv je preminuo 2004. godine, godinu dana nakon emitovanja epizode u kojoj se pojavljuje.

Ovo mu je bila poslednja uloga.

Supermen bez kostima? Može!

Teško je to zamisliti. Možda je još teže zamisliti gledati više od 200 epizoda omiljenog junaka koji ne izgleda baš onako kako ga svi pamte.

Međutim, to je još jedna stvar koja je u seriji dobro funkcionisala.

Klarku nije bio potreban kostim, a ubrzo su i gledaoci shvatili da to zaista nije esencijalno, mada su potajno priželjkivali da ipak ugledaju omiljenog heroja u plavo-crvenoj kombinaciji.

Ali producenti su imali jasno pravilo - bez kostima i bez letenja.

Sam Veling je bio protiv nošenja kostima, ističući kako je serija zapravo o Klarkovom putu da postane Supermen, a ne o samom Supermenu.

Tako da je Klark kroz seriju imao različite odevne kombinacije koje, manje ili više, podsećaju na neke od Supermenovih kostima.

Isprva je to bila kombinacija otkopčanog crvenog duksa i plave majice.

U kasnijim epizodama, Klark nosi crvenu kožnu jaknu sa velikim S na grudima i plavom majicom.

Kada njegov dobar prijatelj Džimi Olsen pogine - ispostaviće da to nije ONAJ Džimi Olsen - Klark oblači mračniji kostim - crni mantil i crnu majicu sa čuvenim amblemom preko grudi.

Ipak, u finalu sezone, Veling će ipak obući kostim. U poslednjoj epizodi, Klark stoji na krovu zgrade Dejli Planeta, otkopčava košulju, otkrivajući plavo odelo sa crveno-žutim simbolom Kuće El na grudima, i uzleće da spasi svet.

Ova sekvenca je zapravo omaž sceni iz Supermena iz 1978. godine i kreatori serije su više puta gledali originalni snimak kako bi što uverljivije rekreirali ovaj trenutak.

Međutim, to je samo deo kostima. Veling je kasnije otkrio da nikada nije obukao čitav kostim.

Šta se fanovima nije svidelo u seriji

Smolvil je počeo sa oprobanom starom monster-of-the-week formulom, kada se u svakoj epizodi pojavljivao novi negativac koga bi Klark, uz ne previše muke, savladao.

Prosto, kada u glavnoj ulozi imate Supermena - tj. momka koji će postati Supermen - logično je da ćete mu ponuditi neprijatelje s kojima će morati da se izbori, pored svih adolescentskih muka.

Međutim, ta formula se brzo istrošila, a i fanovi su se zasitili predvidivog zapleta.

Srećom, kreatori su se nakon nekoliko sezona odlučili za duže narative koji su se provlačili kroz više epizoda i na taj način pobedili monotoniju koja je pretila da obavije serijal.

Oni pedantniji fanovi zamerali su scenaristima na brojnim nelogičnostima, naravno, unutar pravila superherojskog sveta.

Konor Gan, novinar sajta Comic Book Resources, ističe da, bez obzira na učestalost čudnih pojava u malom gradu poput Smolvila, vladine agencije nisu izrazile nikakvo interesovanje za njih.

„Klarkovi potezi su tretirani više kao deo čaršijskih priča, a ne kao važne pojave", navodi Gan.

Takođe, nekim fanovima je smetala velika promena lokacije u poslednjih nekoliko sezona.

Od samog početka serije, kao što i sam njen naziv kaže, radnja je bila smeštena u Smolvil, dok bi likovi samo povremeno posećivali Metropolis.

U kasnijim epizodama, situacija je bila obrnuta, pa su se neki pitali zašto prosto ne preimenuju seriju u Metropolis.

Možda zvuči logično, ali sigurno nije bilo lako reklamirati istu seriju sa novim naslovom.

A možda je i fanovima samo nedostajala varoš iz Kanzasa?

Nastavak priče

Nakon deset sezona i 217 epizoda, Klark je obukao kostim, zvanično postao Supermen i odleteo, označivši kraj serije 2011. godine.

Bila je to divna završnica serije koja je svojevremeno obarala rekorde gledanosti, osvojila nekoliko EMI nagrada i stekla status jednog od najdužih superherojskih TV projekata.

Ali da li je to zaista bio kraj?

Ne baš. Priča se nastavila, ali u drugom mediju.

Godinu dana nakon završetka serije, izdavačka kuća DC Komiks objavila je strip Smolvil: Sezona 11.

Kako sam naziv ukazuje, strip je nastavio priču tamo gde je serija stala.

I sam Tom Veling se vratio ulozi Klarka Kenta 2019. u mini-serijalu Smak bezbroj svetova, ambicioznom TV događaju koji je isprepletao radnju serija kuće CW sa ostatkom DC televizijskog i filmskog univerzuma.

Da, samo kao Klark Kent, ne i kao Supermen.

U toj jednoj sceni, Leks Lutor - koga u ovom serijalu glumi Džon Krajer, poznat po ulozi Alana u seriji Dva i po muškarca - pokušava da ubije Klarka uz pomoć kriptonita.

Ali Klark mu otkriva da on više nije Supermen, da se odrekao moći zarad mirnog života na farmi sa porodicom, te da kriptonit uopšte ne deluje na njega.

Pobeđuje Leksa golim rukama, uz pomoć obične ljudske snage.

Mark Gugenhajm, kreator CW superherojskih serija, izjavio je da je Veling odmah pristao da snimi kratku scenu kada je pročitao scenario.

„Rekao mi je 'Vi ste napisali bukvalno jednu scenu koju ne mogu da odbijem'", izjavio je Gugenhajm tokom jedog razgovora sa fanovima.

I time je stavljena tačka na Klarka iz Smolvila, dobio je srećan završetak.

Veling se navodno nikada neće vratiti ulozi, ali ako su nas superherojske serije i filmovi naučili nečemu, to je - nikad ne reci „nikad", barem ne dok ne saslušaš ponudu producenta.

Nasleđe

Nakon Smolvila, usledile su brojne superherojske serije, a sve više njih je težilo da ispriča priče o poreklu naših omiljenih superheroja.

Ako ostanemo samo u DC univerzumu, direktan primer za to je Foksova serija Gotam, koja nam daje priču o mladom Brusu Vejnu.

Gotam je koristio istu formulu kao Smolvil - Betmena vidimo tek na samom kraju, u jednom kadru.

Ipak, za mnoge fanove, vreme u superherojskoj televiziji se deli na period PRE i POSLE Smolvila.

„Smolvil je neuporedivo bolja serija od Fleša i ostalih CW projekata", smatra Jana Zlatanović.

„U poređenju sa Smolvilom, te serije su na nivou amaterskih predstava."

Miško Bilbija veruje da je Smolvil donekle uticao na povećanje produkcije superherojskih serija.

„Serija koja je stalno obarala mnoge rekorde gledanosti i koja je doživela više od 200 epizoda, sigurno je upalila neku crvenu lampicu i u velikim studijima, tako da taj aspekt sigurno predstavlja neku vrstu prektretnice."

„Ipak, nekako mi je teško da uporedim konfekcijsko štancovanje u današnjem TV mejnstrimu sa čudom kakvo je bilo Smolvil, serijom koja je ispunjavala sve uslove i za dejtajm, ali i za prajmtajm TV program", smatra Bilbija.

Postoje razne serije koje na različite načine evociraju ono što je Smolvil uspeo da postigne početkom 21. veka.

Možda je najbolji primer serije koja uspešno korača utabanom stazom kojom je dve decenije pre nje koračao mladi Klark Kent upravo Supermen i Lois.

Supermen i Lois bavi se pre svega odnosom Čoveka od čelika i čuvene reporterke, porodice koju su oformili i žrtava koje su morali da podnesu, ali joj takođe ne manjka ni uzbudljive akcije kakva se očekuje od jedne superherojske serija u kojoj je jedan od glavnih likova upravo on - Supermen.

Serija predstavlja savršen spoj akcije i drame, naravno obogaćena je sjajnim specijalnim efektima koji će definitivno više prijati oku savremenih gledalaca koji su već navikli na visok nivo produkcije.

A za one starije, ili pak mlađe, kojima ne manjka razumevanja za tehnička ograničenja, tu je Smolvil.

Danas barem Smolvil može da se izbindžuje, što je luksuz koji gledaoci ranije nisu imali.

I kao sve velike serije pre njega, ponosno, ali zasluženo, nosi status kultnog dela.

Kao što i Bondovi filmovi sa Rodžerom Murom novoj publici mogu da deluju naivno, predvidivo, čak i smešno, isti je slučaj i sa Smolvilom danas.

Nekada je to bila serija za svakoga. Danas verovatno nije, ali joj se nikako ne može oduzeti šta je postigla, donekle i započela ili barem doprinela u superherojskom žanru.

I još uvek održava sjaj. A to zaslužuje poštovanje.

Ovo je serija u kojoj Supermen ne leti.

A i nema potrebe. Dovoljno brzo svuda stiže i pešaka.


Pogledajte video o Mišel Jeo - superheroini


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: