"Kako mi je kuvanje povratilo porodicu"

Osnovni simptomi ove bolesti su stalna tupa bol u tijelu koja traje najmanje tri mjeseca. Bol se najčešće javlja s obje strane tijela, iznad i ispod struka

4425 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Ian Taverner
Foto: Ian Taverner

Kad listate knjigu recepata, često ćete naići na živopisne fotografije hrane, sa teksturom i izdašnošću koji prosto iskaču sa stranica.

Slike su pravljene tako da vas nateraju da pomislite: „Želim to da jedem", ali šta ako te fotografije postižu upravo suprotan efekat?

Sa tim izazovom suočio se Ijan Taverner kad mu je postavljena dijagnoza jedne hronične bolesti.

Kad se Ijan okrenuo kuvarima boreći se protiv fibromialgije, otkrio je da je zadate vremenske odrednice nemoguće postići, a da su očekivanja koja pred njega postavljaju te raskošne fotografije prevelika.

Život sa hroničnim bolom i umorom značio je da čak i odlazak u kuhinju predstavlja izazov, a kamoli savršene kulinarske tehnike - otkrio je da gotovo nema nikakvih sredstava koji bi mogli da mu pomognu u tome.

„Bol je bio toliko jak da nisam mogao da držim nož, nisam mogao da stojim uspravno da bih kuvao, nisam mogao ništa da nosim u rukama", kaže on.

„Zamalo sam odustao pre nego što sam i počeo."

Ijan opisuje bol kao neprestan - kombinaciju tupog bola i pulsiranja.

„Pomislio sam, kako mogu da pretvorim to 'ne mogu da kuvam' u 'želim da kuvam' i 'mogu bezbedno da kuvam'?".

Za Ijana je pronalaženje načina da napravi taj prvi korak u kuhinji bio ključan - ne samo za njega, već i za njegovu ženu i dve ćerke.

„Malo je falilo da izgubim porodicu"

Ijan (50) je odrastao na Ostrvu Men.

Provodio je mnogo vremena napolju baveći se sportom, dok je u kući gledao majku kako kuva, odakle je i potekla njegova ljubav prema hrani.

„Moja mama je bila sjajna kuvarica. Ona me je naučila to da radim i bilo je sjajno", kaže on.

U ranim dvadesetim, preselio se u Veliku Britaniju, gde je upoznao sadašnju ženu i nastavio da se bavi sportom.

Ali u njegovim srednjim tridesetim sve se promenilo.

Trebalo mu je sve više vremena da bi se oporavio od kašlja i prehlade, a doživljavao je i ekstremne napade panike i anksioznosti.

Počeli su da mu se javljaju i fizički simptomi - bol, mentalna magla, umor - i život je „počeo da mu se ruši".

„Voleo sam da kuvam, ali otkako mi nije bilo dobro, izgubio sam volju za vežbom, izgubio sam volju za kuvanjem, izgubio sam ljubav prema kuvanju, a malo je nedostajalo da izgubim i porodicu."

Kad je Ijan napunio 40 godina, postavljena mu je dijagnoza celijakije, stanja koje navodi imuni sistem da napadne telesno tkivo kad se u organizam unese gluten.

Pomislio je da će to predstavljati početak njegovog oporavka, ali simptomi su se samo pogoršavali.

Na kraju je posetio sručnjaka za bol, specijalizovanog za dijagnozu i lečenje ljudi sa hroničnim bolovima.

Za Ijana, to je dovelo do nove dijagnoze.

„Rekao mi je da imam fibromialgiju, a ja sam rekao: 'Ne znam šta je to'."

Fibromialgija je hronična bolest koja izaziva bol u čitavom telu, baš kao i umor i mentalnu maglu.

Smatra se da od nje boluje više od milion ljudi u Velikoj Britaniji, a sedam puta češće pogađa žene nego muškarce.

Njen tačan uzrok je nepoznat, ali u mnogim slučajevima čini se da je pokreće nekakav fizički ili emotivno stresan događaj.

Trenutno za nju ne postoji lek.


Pogledajte video: Život sa leukemijom


Ijanu su prepisane injekcije steroida.

Ali „od njih mi nije bilo bolje, zapravo mi je bilo još gore", kaže on.

I godinu dana kasnije, situacija je za njega postala neizdrživa.

„Slomio sam se, praktično.

„Od tog trenutka nadalje, moje mentalno i fizičko zdravlje postali su nerazdvojni - utičući jedno na drugo - i počeo sam da tonem sve dublje ka dnu."

Ijan je odustao od posla.

Nije mogao da hoda niti govori.

Čak je i suočavanje sa svetlom postalo neizdrživo.

Naredne četiri godine proveo je u krevetu.

„Čitav moj svet se srušio", kaže on.

Kod kuće, njegova žena i dve ćerke nastavljale su da vode porodični život najbolje što su mogle.

Ijan je propuštao Božić, rođendane, časove plivanja i sve ostalo između.

„Potom smo postali dve porodice", kaže on.

Njegova žena i ćerke bi radile stvari zajedno, dok je sa druge strane „moja žena bila majka, otac, karijera - praktično sve."

Ijan je proveo godine „životareći", sve dok ga Nacionalna zdravstvena služba nije uputila na program kontrolisanja bola u Centru za bavljenjem bolom u Batu - što je bio poslednji oblik lečenja koji mu je ostao na raspolaganju.


Simptomi fibromialgije

Osnovni simptomi ove bolesti su stalna tupa bol u telu koja traje najmanje tri meseca.

Bol se najčešće javlja s obe strane tela, iznad i ispod struka.

Sama bol može da bude slabija, ali i vrlo intenzivna te može onemogućiti bilo kakve aktivnosti, a bolesnici često takve dane jednostavno preleže.

Ljudi koji boluju od fibromialgije imaju problem sa spavanjem. Zbog bola ne spavaju dobro, pa se često bude umorni i iscrpljeni, a moguća je i pojava poremećaja spavanja, kao što je apneja.

Još jedan simptom koji se veže uz ovu bolest je i nemogućnost koncentracije, gubitak pamćenja i problemi sa pažnjom.


Doktorka Hana Konel, koja vodi ovu službu, kaže da je bol od fibromialgije „veoma stvaran" i leči se kao „fizičko, a ne psihološko stanje".

„Jedna od stvari koju govorimo prvog dana jeste da mi nismo tu da bismo odagnali vaš bol - tu smo da pomognemo da vodite kvalitetniji život sa bolom", kaže ona.

Program je usredsređen na psihološki model zvan terapija prihvatanja i posvećivanja, koji traži načine da se nastavi život uprkos stvarima koje se ne mogu promeniti.

On koristi majndfulnes, telesno uslovljavanje i vežbu, baš kao i bavljenje osećanjima u vezi sa bolom i kako ona utiču na ljude oko vas.

Dok je Ijan bio podvrgavan terapiji, usredsredio se na slike porodice kao motivaciju.

Jedna je bila sto postavljen za četvoro.

Za njim je sedela njegova žena sa dve ćerke, ali četvrto mesto je bilo prazno.

„Radio sam veoma dobro sa tim slikama u glavi", kaže on.

„Jedna se zvala Četiri peškira. Na plaži su postavljena četiri peškira.

„Tri su kod moje žene i dece, a četvrti je prazan - na njemu bi trebalo da sam ja."

Ijan je koristio te slike da bi se podsetio zbog čega se trudi - „samo sam želeo da ponovo budem deo svoje porodice".

Kako je sve više napredovao u prihvatanju bola, Ijan je počeo da razmišlja o stvarima koje je nekada voleo da radi i kako bi one mogle da mu pomognu - kuvanje je bila prva stvar koja mu je pala na pamet.

Isprva bi odlazio u kuhinju sam, ali je otkrio da mu je potrebna pomoć žene i ćerki da bi mu to pošlo za rukom.

Ijan je polako razvio metode za kuvanje i shvatio da bi i drugi mogli da imaju koristi od onoga što je naučio i na pamet mu je pala ideja za kuvar po imenu Kukfulnes.

Ta knjiga recepata bavi se kuvanjem s invaliditetom ili nekim hroničnim stanjem.

On ne sadrži fotografije završenih jela, a vremenske instrukcije prilagođene su realističnom ritmu kuvanja.

„Ne želim da ljudi misle da postoji kriterijum 'uspeha'", kaže on.

„Šta god da napravite - to je u redu."

Ijan sada kuva svaki dan.

„Ne spremam svaki dan večeru od pet jela za četvoro, ali sada mogu da prilagodim kuvanje svom fizičkom i mentalnom stanju."

„Kuvanje mi je vratilo porodicu na velika vrata."


Ijanovi kuvarski saveti:

  • Držite unapred iseckano povrće u zamrzivaču
  • Kuvajte više za dane kad kuvanje nije moguće
  • Pripremite posuđe unapred
  • Iskoristite sav prostor koji imate na raspolaganju u kuhinji
  • Ne libite se da zatražite pomoć

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: