Kako je ruska vojska zauzela jug Ukrajine - teritoriju veću od Švajcarske, a onda je zaustavljena

Dvadeset drugog februara 2022. godine u 19:15, sekretar ukrajinskog saveta bezbednosti Aleksij Danilov primio je crvenu fasciklu sa tajnim dokumentim

19650 pregleda 11 komentar(a)
Sigurnosne kamere zabilježile su trenutak kad ruske snage ulaze u južnu Ukrajinu iz okupiranog Krima, Foto: Ukrainian Border Guards Service
Sigurnosne kamere zabilježile su trenutak kad ruske snage ulaze u južnu Ukrajinu iz okupiranog Krima, Foto: Ukrainian Border Guards Service

Kad je Rusija pre godinu dana izvršila invaziju na Ukrajinu, jedan od najvećih uspeha koji je isprva postigla bio je u južnoj Ukrajini.

U roku od nekoliko dana, ruske trupe koje su napadale sa Krima zauzele su deo ukrajinske teritorije veći od Švajcarske.

Ukrajinske vlasti do danas još nisu objasnile šta je tih ranih dana pošlo po zlu na jugu.

Da bi pomogao u otkrivanju šta se dogodilo, BBC je razgovarao sa vojnim oficirima, političarima i aktivistima.

Dvadeset drugog februara 2022. godine u 19:15, sekretar ukrajinskog saveta bezbednosti Aleksij Danilov primio je crvenu fasciklu sa tajnim dokumentima.

U njima je stajalo upozorenje da se predsednikov život nalazi u neposrednoj opasnosti.

Danilov je momentalno stupio u vezu sa šefom službe bezbednosti, ministrom unutrašnjih poslova, premijerom i predsednikom Volodimirom Zelenskim lično.

Ali ukrajinsko rukovodstvo za sada nije proglasilo ratno stanje.

Nije bilo mobilizacije trupa.

Samo nekoliko nedelja ranije, ukrajinske vlasti su opisale upozorenja Zapada na rusku invaziju kao „manipulaciju" i pozvale sve da ostanu pribrani.

Danilov kaže da je vlada imala detaljne informacije o planiranoj invaziji, između ostalog i njene datume.

„Očekivali smo je 22. februara", objašnjava on, razmotavši tajnu mapu Kijevske oblasti.

Zaplenjena od ruskog komandira, on kaže da je ona potvrdila obaveštajne izveštaje da je prvobitni ruski plan bio da izvrši invaziju dva dana ranije nego što je to zapravo učinjeno.

„Naš cilj je bio da izbegnemo svaku paniku unutar zemlje. I zato je bilo od ključne važnosti da sve zadržimo u tajnosti."

BBC

Ako su ukrajinske vlasti znale toliko mnogo o planovima Moskve, zašto su onda ruske trupe tako brzo uspele da pregaze Hersonsku oblast na jugu.

Moreuz i uski pojas zemlje odvajaju poluostrvo Krim od ukrajinskog kopna i predstavljaju prirodnu prepreku za ruske trupe.

Baš kao i razgranata mreža kanala za navodnjavanje u Hersonskoj oblasti.

Ukrajinskim snagama bilo je dovoljno da unište sve tamošnje mostove da bi usporili ruski prodor.

Ali to se nije dogodilo.

Danilov kaže da vlasti trenutno to istražuju i dok taj proces ne bude završen ne mogu na njega da daju odgovor.

„Ali mi ne krijemo tu činjenicu, ne odlažemo to u fioku", dodaje.


Čongarski most koji premošćuje moreuz između Krima i Hersona bio je miniran, potvrdio je ukrajinski generalštab posle invazije.

Ali je odbacio sugestiju da su eksplozivi bili razminirani, rekavši da su ruske okupacione snage bile 15 puta veće od ukrajinske odbrane.

Kritičari tvrde da je upravo zbog te ruske dominacije mostovi trebalo da budu uništeni.

Očigledno je da ukrajinske snage nisu bile pripremljene za scenario prema kojem ruske trupe lako prelaze u južnu Hersonsku oblast.

Kao posledica toga, morali su od samog početka da se povuku iz oblasti.

Dok su se povlačili, trebalo je dva sata da kolone vojnih vozila i trupa pređu Antonivski most blizu grada Hersona, prema rečima poručnika Jevgena Palčenka, koji je branio most preko reke Dnjepar.

BBC

To ukazuje da je Ukrajina imala veliki broj vojnika blizu Krima.

Ali sa još uvek funkcionalnim mostovima, brzo su bili brojčano i oružano nadjačani.

„Kako da zaustavite njihovu ofanzivu kad nismo imali odbranu iz vazduha?

„Njihovi lovci su uleteli i izbacili gomilu bombi, digavši sve u vazduh. Izgubili smo tada mnogo ljudi i opreme", objašnjava poručnik Palčenko.

Brzina je bila ključna za uspeh Rusije.

Njihova taktika bila je da zaobiđu velike gradove, okruže ih i pođu dalje.

Planirali su da zauzmu Nikolajev za dva dana a Odesu za tri, kaže general-major Dmitro Marčenko, koji je poslat da organizuje odbranu Nikolajeva.

Ali ruski plan se završio neuspehom.


Kad je stigao general Marčenko, još uvek nije postojao plan za odbranu grada.

„Kad sam ih pitao gde je, rekli su mi da još nisu sastavili mapu", kaže on.

On je onda uzeo putnu kartu, podelio je na četiri dela i postavio jedinice i komandire odgovorne za svaki sektor.

Proglasili su mobilizaciju i brzo angažovali hiljade ljudi.

Mnoge pridošlice su prethodno služile vojsku.

Postavili su protivtenkovske grupe sa minobacačima i organizovali punktove za signalizaciju kako bi upozoravali kad nailaze ruski tenkovi.

Za razliku od Hersona, mostovi preko kanala za navodnjavanje u regionu bili su uništeni u akcijama na brzinu organizovanih specijalnih snaga koje je predvodio poslanik Roman Kostenko.

Ukrajinske trupe su se borile žestoko da uspore ruski prodor blizu Antonivskog mosta.

U ponoć 25. februara, ruske snage su prešle u ofanzivu.

Poručnik Palčenko i njegov tenkovski bataljon bili su tamo da ih zaustave.

„Moj tenk je bio nekoliko puta pogođen i sistem je pao. Zato smo morali sve da radimo manuelno, kao u tenkovima T-34 za vreme Drugog svetskog rata."

Ruske snage su bile prekobrojne, tako da su poručnik Palčenko i njegov bataljon morali da se povuku sa mosta.

Ali on se vraćao nekoliko puta tamo te noći.

Njegovi tenkovi su pokrivali ukrajinske padobrance i njihov zadatak je bio da ne dozvole ruskim trupama da pređu taj most.

Ovaj tada 23-godišnjak kasnije je odlikovan najvećom vojnom počasti zemlje, ordenom Heroja Ukrajine.

Njihov otpor pružio je Nikolajevu još nekoliko dana da pripremi odbranu.

Koordinacija i komunikacija između vojske i civilnih timova značila je da je to vreme bilo dobro iskorišćeno.

„Guverner Nikolajeva Vitalij Kim bio je neverovatan u komunikaciji sa ljudima kako bi organizovao pomoć", priseća se general-major Marčenko.

„Bili su nam potrebni kopači - oni su brzo otišli i iskopali rovove i jarke. Bili su nam potrebni betonski blokovi i protivtenkovski 'ježevi' - za pola dana, sve je bilo gotovo."

Meštani su neprestano nadgledali pokrete ruskih trupe i prenosili koordinate ukrajinskoj artiljeriji.

Obični ljudi su uništavali oklopna vozila i zarobljavali vojnike, kaže major-general Marčenko.

„Zaustavili smo ruske snage zato što su ljudi ustali na noge", dodaje on.


Pogledajte video o bitki za Bahmut


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: