Pisac Georgi Gospodinov o nostalgiji, tugovanju i 'vremenskim kapsulama'

Njegov roman „Vremensko sklonište" nedavno je osvojio prestižnu Međunarodnu nagradu Buker za „dubinsko propitivanje uticaja političkih režima na svakodnevni život građana"

3332 pregleda 0 komentar(a)
Foto: TOLGA AKMEN/EPA-EFE/REX/Shutterstock
Foto: TOLGA AKMEN/EPA-EFE/REX/Shutterstock

Sećanja, maštanja, tuga, nostalgija i muka malog čoveka da sačuva sopstveni život od zaborava u tokovima istorije - o tome bugarski pisac Georgi Gospodinov razmišlja već više od tri decenije karijere.

Njegov roman „Vremensko sklonište" nedavno je osvojio prestižnu Međunarodnu nagradu Buker za „dubinsko propitivanje uticaja političkih režima na svakodnevni život građana".

Tako je postao ne samo prvi Bugarin, već i prvi književnik sa Balkana koji se ikada ovenčao ovim priznanjem.

„Oduvek sam se trudio da dokažem da književnost sa periferije, nastala na 'malim' jezicima, ima pravo da se bavi velikim svetskim temama.

„Od trenutka kada sam nominovan za nagradu, reči podrške stizale su od kolega iz svih krajeva Balkana - nadam se da će nagrada dati vetar u leđa svakom piscu iz regiona, a naročito mladim stvaraocima", kaže Gospodinov za BBC na srpskom.

Iako se proslavio prozom, Gospodinov za sebe kaže da je „pesnik".

Živi u Sofiji, glavnom gradu Bugarske, piše poeziju, kratke priče i i scenarije za filmove.

U vremenskom skloništu

Nalik putovanju kroz vreme bio je i naš razgovor sa piscem.

Započet jula 2019. godine u Beogradu i brižljivo čuvan u vremenskoj kapsuli hard diska, završio se četiri godine kasnije, jula 2023.

Svet se u međuvremenu promenio, a upravo je to tema romana koji je u maju osvojio Bukera.

Kada smo se prvi put sreli, začetak knjige koja ga je proslavila već je postojao u piščevoj glavi.

„Isprovocirali su me događaji u Evropi i svetu, naročito posle 2016. - za mene je to bila godina kada se otvorila Pandorina kutija.

„Hteo sam da na papiru uhvatim anksioznost koja je lebdela u vazduhu poslednjih nekoliko godina", kaže Gospodinov.

Dodaje da je bio uznemiren „rastom nacionalizma i populizma" koji se zahuktao referendumom o Bregzitu 2016. godine, kada je Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo da napusti Evropsku uniju, a dodatno se pojačao izborom Donalda Trampa za predsednika Amerike 2017.

„Prošlost je preplavila svet kao poplava, a osećaj za budućnost kao da je iščezao.

„Dok sam pisao poslednje redove romana, počela je pandemija kovida - distopija romana pomešala se sa distopijom koju smo živeli", dodaje.

Gospodinov je prošle godine nominovan za Nobelovu nagradu za književnost, ali mu je tada izmakla.


Dela Georgija Gospodinova prevedena na srpski jezik

  • „Prirodni roman"
  • roman „Fizika tuge"
  • zbirka priča „I sve postade Mesec"
  • zbirka priča „Sva naša tela"
  • zbirka „I druge priče"

Izvor: izdavačka kuća Geopoetika


Reuters

Sovjetski Savez kao referentna tačka

Posle Drugog svetskog rata, Bugarska i još neke istočnoevropske i centralnoevropske zemlje našle su se u sferi sovjetskog uticaja.

Gospodinov je rođen 1968, u godini Praškog proleća - perioda liberalizacije u tadašnjoj Čehoslovačkoj, što se nije dopalo sovjetskim vlastima.

U želji da zaustave zaokret ka Zapadu, Sovjetski Savez (SSSR) je avgusta te godine izvršio invaziju na Čehoslovačku, što je izazvalo jaka antisovjetska osećanja.

Situacija u komunističkoj Bugarskoj, gde je Gospodinov odrastao, bila je mnogo drugačija - vlasti su gradile kult Sovjetskog Saveza.

„Mi nikada nismo imali sopstveno Praško proleće, ni revoluciju, i mislim da je to važno za naše kolektivno pamćenje, baš zato što se nikada nije dogodilo", priča pisac.

Atmosfera u kojoj je proveo detinjstvo u unutrašnjosti Bugarske, u okolini grada Jambol, na oko 300 kilometara od Sofije, bila je prožeta sovjetskom propagandom.

„Sećam se da se petkom na državnoj televiziji prikazivao program na ruskom jeziku, iako je Bugarska zvanično bila nezavisna zemlja", kaže.

Bog je, podseća, u komunizmu bio zabranjen, a ipak je prva knjiga sa kojom je došao u kontakt bila Biblija.

„Baka je svakoga dana u šest popodne vadila Bibliju, zamotanu u novinski papir, i čitala naglas, ali šapatom", priseća se.

Prvi susret sa smrću za Gospodinova je bila sahrana sovjetskog državnika Leonida Iljiča Brežnjeva, koju je kao četrnaestogodišnjak gledao na televiziji.

„Bio sam u školi, televizor su postavili u hodnik i sve su nas izveli sa časa da gledamo", dodaje.

Zato je, kako objašnjava, Sovjetski Savez za njega bio referentna tačka kada je pisao roman „Fizika tuge" (2012), koji sadrži autobiografske elemente.


Ceo moj pubertet ukratko se može opisati kroz komplikovanu političku situaciju osamdesetih.

Prvi poljubac s devojčicom.

Umire Brežnjev.

Drugi poljubac (sa drugom devojčicom).

Umire Černjenko*.

Treći poljubac.

Umire Andropov*.

Je l' ih ja to ubijam?

Prvi nespretni seks u parku.

Černobilj.

Izvor: Georgi Gospodinov, Fizika tuge

*Konstantin Ustinovič Černjenko i Jurij Vladimirovič Andropov bili su generalni sekretari Komunističke partije Sovjetskog saveza (KPSS), odnosno lideri SSSR-a, između 1982. i 1985.


Gospodinov kaže da voli da prepliće istorijske događaje i život pojedinaca.

Smatra da se o istorijskim događajima ne može govoriti bez ličnih priča.

„Ne sviđa mi se kada ljudi pokušavaju da objasne komunizam kroz nekakve kongrese, pravila i slične gluposti, jer postoje i pojedinci, koji imaju sopstvena sećanja i traume iz tog perioda."

Čehoslovačka i Bugarska su, u dve zasebne revolucije, stavile tačku na eru komunizma 1989. godine, posle pada Berlinskog zida.

Deset godina kasnije, Gospodinov je objavio prozni prvenac - „Prirodni roman", koji je odmah bio zapažen, a knjiga je prevedena na 23 jezika.


Pogledajte video: Šta je dovelo do pada Berlinskog zida


'Vremenska kapsula' za budućnost

Veliko mesto u piščevom stvaralaštvu imaju takozvane 'vremenske kapsule'.

Kod Gospodinova su to kolekcije raznoraznih predmeta i spiskovi svega i svačega kojima njegovi junaci pokušavaju da spasu trenutke od zaborava.

„Kada ljude muče strahovi, oni pokušavaju da se pripreme za najgore - prave spiskove, trude se da sve što je važno sačuvaju u jednom koferu", kaže.

Primećuje da je „jezik je možda najveća vremenska kapsula" koju ljudi imaju.

„U jeziku sve ostaje sačuvano za buduće generacije", kaže.

Od kada je roman „Vremensko sklonište" prvi put ugledao svetlost dana 2020. godine, u svetu su se desile velike promene.

U martu te godine počela je pandemija kovida.

Gospodinov kaže da je nedavno u džepu jakne pronašao medicinsku masku i uzeo je u ruku sa osećajem kao da drži „relikt iz prošle ere".

„Kada bih pravio vremensku kapsulu o prethodnih nekoliko godina, spakovao bih onu divnu empatiju koju su ljudi imali jedni za druge u prvih nekoliko meseci pandemije", kaže.

A ubacio bi i „beležnice koje je ispisao u tom periodu, kao i spisak starih filmova", koji su mu pomogli da prekrati vreme u karantinu.

Kada se knjiga 2022. godine pojavila na engleskom u prevodu Anđele Rodel i krenula da osvaja srca čitalaca iz raznih delova sveta, ruska invazija na Ukrajinu već je bila u toku.

„Kao podsetnik na februar 2022. godine, želeo bih da sačuvam prve fotografije rata u Ukrajini.

„Voleo bih da u vremensku kapsulu spakujem i način na koji me je ćerka pogledala tog jutra, kada je rat počeo, sa mešavinom straha i optuživanja, kao da mi prebacuje što sam joj obećao da rata neće biti".


Pogledajte video: Muzej knjige i putovanja - od knjige od slonovog izmeta do legata Pavla Vuisića


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: