Film 'NAZA': Kako su izraelski vojnici pristali da pričaju o stradanju civila

Dokumentarni film istražuje stradanje civila tokom izraelskih vojnih operacija u Pojasu Gaze, kroz razgovore sa 24 anonimna pripadnika izraelske vojske i obavještajnih službi, koji objašnjavaju kako se vještačka inteligencija koristi za identifikaciju potencijalnih ciljeva

169 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Getty Images
Foto: Getty Images

„Ovo je zgrada koju treba da bombardujem.

„NAZA za taj napad iznosi četiri", kaže muškarac čije se lice ne vidi, jer je prikazan samo kao silueta.

„Šta je NAZA?", pita drugi muškarac.

„Kolateralna šteta. Broj civila koji će poginuti u napadu".

Ovo je scena iz dokumentarnog filma „NAZA", koji je dobio odlične kritike, a režirali su ga izraelski autori Rejčel Šor i Juvаl Abraham.

„NAZA" je izraelska vojna skraćenica koja je mnogima postala poznata posle premijere ovog filma.

Dokumentarni film istražuje stradanje civila tokom izraelskih vojnih operacija u Pojasu Gaze, kroz razgovore sa 24 anonimna pripadnika izraelske vojske i obaveštajnih službi, koji objašnjavaju kako se veštačka inteligencija koristi za identifikaciju potencijalnih ciljeva.

Tokom celog filma, Juvаl Abraham intervjuiše neidentifikovane izvore na krovovima zgrada u Tel Avivu, dok se u pozadini pruža pogled na osvetljenu panoramu grada.

The Guardian

Na premijeri na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, dokumentarac je osvojio Specijalnu nagradu žirija.

Publika ga je pozdravila i rekordnim 25-minutnim ovacijama.

Međutim, u Izraelu je izazvao žestoke reakcije i osude.

Premijer Benjamin Netanjahu izjavio je da je film deo talasa podsticanja mržnje prema Jevrejima širom sveta i naredio obaveštajnim službama da utvrde identitet učesnika.

Načelnik Generalštaba izraelske vojske, general-potpukovnik Ejal Zamir, rekao je da film predstavlja napad na Izrael, dok je ministar kulture Miki Zohar optužio reditelje za „izdaju države" i zatražio da im se oduzme državljanstvo.

Međutim, autori filma stoje iza njihovog dela.

Odobrenje za 'ubistvo 500 ljudi'

Reditelji kažu da njihov 80-minutni dokumentarac „detaljno predstavlja sisteme koji stoje iza proračunatog masovnog ubijanja palestinskih civila u Pojasu Gaze" tokom rata koji je usledio posle napada Hamasa na Izrael, 7. oktobra 2023. godine.

Jedan od sagovornika kaže da zna za slučaj da je odobren napad u kojem je trebalo da bude ubijeno 500 ljudi zbog „jedne ljudske mete".

Izraelska vojska je ovu tvrdnju ocenila kao „potpuno netačnu".

Film je rezultat gotovo trogodišnjeg istraživačkog novinarstva reditelja, koji su radili u saradnji sa britanskim listom Gardijanom (The Guardian), producentom dokumentarca, i izraelsko-palestinskim portalom +972 Magazine.

The Guardian

Iako se u filmu pojavljuju 24 izraelska vojnika i pripadnika obaveštajnih službi, reditelji navode da su tokom istraživanja razgovarali sa više od 100 izvora.

„U razgovorima sa tim vojnicima uspeli smo da steknemo uvid u sisteme za odabir ciljeva, sisteme zasnovane na veštačkoj inteligenciji i protokole koji stoje iza masovnog ubijanja u Gazi", rekao je Juvаl Abraham u emisiji Njuzaur (Newshour) BBC Svetskog servisa.

Prema podacima Ministarstva zdravlja u Pojasu Gaze kojim upravlja Hamas, u palestinskoj enklavi je ubijeno više od 73.000 Palestinaca, među kojima je više od 20.000 dece.

Abraham kaže da je film nastao zbog osećaja odgovornosti koji reditelji imaju kao državljani Izraela.

„To proizlazi iz toga ko smo mi kao Izraelci koji gledaju kako Netanjahuova vlada razara Pojas Gaze i ubija desetine hiljada civila, kao i iz osećaja da imamo odgovornost da povodom toga pokušamo nešto da uradimo".

Izraelska vlada tvrdi da ulaže velike napore kako bi izbegla civilne žrtve tokom borbe protiv pripadnika Hamasa, za koje navodi da se skrivaju u objektima poput bolnica, škola i skloništa.

Hamas negira da koristi civile u Gazi kao živi štit.

'Gde je tata?'

U filmu se izneti stavovi izraelske vlade i vojske, prema kojima su njihove operacije usmerene isključivo na pripadnike militantnih grupa i da se preduzimaju mere da se stradanje civila svede na najmanju moguću meru.

Međutim, svedočenja vojnika sa kojima su reditelji razgovarali pružaju drugačiju sliku.

„Oni ne govore o hirurški preciznim vojnim operacijama koje se sprovode tako da se rizik po civile svede na najmanju moguću meru", kaže za BBC Abraham.

Film je usredsređen na sisteme za odabir ciljeva koji su zasnovani na veštačkoj inteligenciji, i koji se, prema navodima reditelja, koriste za identifikaciju potencijalnih meta i procenu mogućeg broja civilnih žrtava.

Jedan od sistema prikazanih u dokumentarcu zove se „Gde je tata?" (Where's Daddy?).

Reditelji objašnjavaju da taj sistem obaveštava pripadnike obaveštajnih službi kada se označena meta vrati kući.

Sistem navodno prati i članove porodice, ponekad čak i preko mobilnih telefona dece.

Rejčel Šor kaže da sistem za nadzor prati razgovore i traži izraze poput „Gde je tata?" ili „Kada stiže?", koji mogu da ukažu da se označena meta vratila kući.

„U filmu se govori o tim NAZA brojkama.

„Čujemo da je postojalo odobrenje za bombardovanje u kojem bi stradalo do 20 civila…

„Reč je o algoritmu koji izračunava koliko će ljudi biti bombardovano u svakoj kući“, kaže za BBC Abraham.

„Ono što se zapravo dogodilo posle 7. oktobra jeste da su ti NAZA mehanizmi [...] postali uobičajena praksa i da su omogućili ubijanje civila, umesto da se njihov broj svede na najmanji moguću meru".

Oštar kontrast

The Guardian

„NAZA" je film o ratu u Gazi u kojem ima veoma malo snimaka iz samog Pojasa Gaze.

Umesto toga, radnja se najvećim delom odvija na krovovima zgrada u Tel Avivu tokom noću, dok se u pozadini vide moderne stambene zgrade i osvetljeni prozori kao prizori svakodnevnog života.

Takvi kadrovi predstavljaju oštar kontrast razaranju u Pojasu Gaze, udaljenoj svega 70 kilometara južno od grada, koje je prikazano u završnim scenama filma.

Rejčel Šor kaže da su za snimanje izabrali Tel Aviv jer su mnogi od vojnika i pripadnika obaveštajnih službi sa kojima su razgovarali iz tog grada, u kojem se nalazi sedište izraelske vojske.

„Oni potiču iz elitnog dela izraelskog društva.

„Ponekad sebe smatraju pripadnicima levice", kaže ona.

Anadolu via Getty Images

Ali kako su uspeli da ubede toliko vojnika i obaveštajaca da tako otvoreno govore o onome što je izraelska vojska, a time i oni sami, učinila u Pojasu Gaze?

Abraham kaže da je dobijanje poverenja sagovornika predstavljalo jedan od najvećih izazova sa kojima su se suočili.

„Mnogi od njih su osećali da učestvuju u nečemu što nije ispravno, da su umešani u zločine ili ubistva koja nisu bila opravdana", kaže on.

Većina izraelskih medijskih kuća nije kritički preispitala delovanje izraelski snaga, što im je olakšalo napore da obezbede sagovornike, kaže Abraham.

„Neki od ljudi sa kojima smo razgovarali rekli su nam da imaju osećaj da im niko ranije nije postavljao takva pitanja", kaže on.

„A kada smo ih mi postavili, pristali su da govore".

Svi sagovornici koji se pojavljuju u filmu pristali su na razgovor pod uslovom zaštite identiteta.

„Oni mnogo rizikuju time što govore", kaže Abraham.

„Zato je njihov identitet zaštićen".

Podsticanje javne rasprave

Getty Images

Reditelji kažu da su se posle zapažene premijere na Filmskom festivalu u Veneciji suočili sa brojnim pretnjama smrću, a kritičari u Izraelu su ih proglasili izdajnicima.

Bivši izraelski premijer Naftali Benet izjavio je da je film „užasna krvna kleveta protiv naših sinova i ćerki", dok je bivši ministar odbrane Avigdor Liberman reditelje opisao kao „mrzitelje Izraela".

AFP via Getty Images

Izraelska vojska takođe je burno reagovala, navodeći da film predstavlja „iskrivljenu, obmanjujuću i lažnu sliku o tome kako izraelska vojska planira odabir meta i izvodi napade".

Vojska je navela da se narativ filma zasniva na „značajnim činjeničnim greškama koje proizlaze iz lažnog i manipulativnog prikazivanja stvarnosti".

Abraham kaže da su se autori dokumentarca tokom gotovo tri godine više od deset puta obraćali izraelskoj vojsci tražeći komentar o svim ključnim tvrdnjama iznesenim u filmu, i odbacio je optužbe da njihovo istraživačko novinarstvo nije tačno.

Anadolu via Getty Images

On smatra da bes usmeren prema filmu odražava opštu nespremnost izraelskog društva da se suoči sa postupcima njuhive vojske u Gazi.

Takođe ističe da je dokumentarac podstakao javnu raspravu kakva nije viđena od početka rata.

„Ono što vidimo u [većini] izraelskih medija jeste ili potpuno zanemarivanje ili opravdavanje ovih zločina", kaže Abraham.

„Kada se masovno ubijanje civila normalizuje, rezultat je stanje potpunog poricanja.

„Nadamo se da će ovaj film doprineti da se probiju ti zidovi poricanja u izraelskom društvu".

BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Pogledajte još: