Džordž Sendeman
Kada se na zidu pojave crteži ili keksići nestanu iz kutije, vaše dete može da okrivi psa ili da tvrdi da je to uradio duh, čak i ako u rukama drži bojice ili na licu ima mrvice.
Većina roditelja se pre ili kasnije suoči sa sitnim lažima njihove dece, ali takva vrsta neiskrenog ponašanja i obmanjivanja predstavlja važan deo mentalnog razvoja deteta.
„To je zapravo veština koju deca razvijaju i kojom se služe da bi u tome postala bolja", kaže klinička psihološkinja, doktorka Džejd Redfern u BBC podkastu CBeebies Parenting Download.
Stručnjaci objašnjavaju zašto je učenje laganja znak zdravog ponašanja i kako roditelji mogu da podstaknu decu da budu iskrena.
Mala deca još nisu dovoljno vešta da bi mogla da lažu na složenije načine, ali su sposobna za obmanu i pre nego što navrše godinu dana, kaže Redfern.
Jedno od istraživanja pomenutih u podkastu koje je sproveo Univerzitet u Bristolu u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK), pokazalo je da oko 25 odsto dece, već sa deset meseci, izgleda razume neki oblik obmanjivanja.
Profesorka Elena Hojka, koja je predvodila ovo istraživanje, kaže da je bilo fascinantno videti koliko deca, pa i njena, mogu da budu vešta i dovitljiva u „iznenađujuće ranom uzrastu".
„Kao majka troje dece, mogu da potvrdim koliko umeju da budu domišljata i lukava.
„Skrivanje ispod stola ili u kupatilu kako bi pojeli slatkiše ili čokoladu su njihovi uobičajeni trikovi".
Hojka objašnjava da je oblik obmanjivanja kojim se deca služe od druge godine života prilično jednostavan - na primer, pretvaraju se da ne čuju roditelja ili poriču da su nešto uradila.
„To takođe može da podrazumeva i tajno obavljanje zabranjenih radnji", kaže ona.
„Na primer, zavirivanje u torbu za koju im je rečeno da ne smeju da otvaraju, kada im se čini da ih niko ne gleda, ili izmišljanje izgovora, poput tvrdnje da moraju u toalet kada se od njih zatraži da pospreme stvari".
Do treće godine deca postaju mnogo veštija i kreativnija u obmanjivanju, što pokazuje da bolje razumeju jezik i način razmišljanja drugi ljudi.
Tada počinju i da prećutkuju određene informacije, kaže ona.
Na primer, iskreno kažu roditeljima da ih je udario brat ili sestra, ali prećute da su oni prvi udarili brata ili sestru.
Ovakvi oblici obmanjivanja su znak da deca razvijaju ono što Redfern naziva „teorija uma".
„Kako deca odrastaju, želimo da nauče i razviju sposobnost da sebe doživljavaju kao zasebne ličnosti koje imaju sopstveni um i namere“, objašnjava ona.
„Na taj način deca razvijaju sposobnost saosećanja, odnosno sposobnost da razmišljaju o mislima i osećanjima drugih ljudi, koji mogu da se razlikuju od njihovih".
Još jedan razlog zbog kojeg dete može da slaže jeste želja da se zaštiti, jer ne želi da uznemiri ili razočara roditelja.
„Svim ljudskim bićima su važni privrženost i odanost", kaže Redfern.
„Decu pokreće potreba da sačuvaju odnos sa ljudima koji o njima brinu, jer od njih zavise".
Već u ranom uzrastu deca uče šta ih sa onima koji brinu o njima zbližava, a šta ih od njih udaljava, objašnjava ona.
Imajući to u vidu, Redfern smatra da iskrenost može da se podstakne stvaranjem sigurnog okruženja u kojem dete može da govori istinu.
„Moramo da razmišljamo o načinima na koje možemo da pomognemo deci da se osećaju dovoljno sigurno da nam kažu istinu kada pogreše... a ne žele da nas razočaraju".
Taj pristup pokušava da primeni Rejčel Dafi, pobednica najnovije britanske sezone BBC emisije The Traitors.
U podkastu CBeebies Parenting Download, Dafi, majka troje dece se prisetila situacije kada je njen najstariji sin pozajmio bicikl njegovog brata i slomio ga kada se zakucao u automobil.
U početku je pokušao da slaže kako se to dogodilo.
„Rekla sam mu: 'Nećeš biti u velikoj nevolji ako mi kažeš istinu'.
„Zatim sam otišla i dala mu vremena da razmisli.
„A onda je rekao: 'Da, ja sam to uradio'.
„Tada je znao da je bezbedno da prizna.
„Razgovarali smo o tome, bez povišenih tonova, bez dreke i vikanja".
Redfern kaže da je ovo dobar primer kako treba postupati u takvim situacijama.
Dodaje da postoje i okolnosti u kojima sitna laž može da bude primerena - na primer, kada dete dobije poklon koji mu se ne dopada ili kada opisuje fizički izgled drugih ljudi.
„Moja deca su mi nedavno na vrlo simpatičan način rekla da imam mnogo bora", kaže ona.
„I u takvim situacijama trudim se da budem otvorena i ljubopitljiva".
I tada razgovara sa decom o tome zbog čega misle da ima bore.
„Mislim da je važno da, kako deca odrastaju, možemo otvoreno da razgovaramo sa njima, i da se iskreno interesujemo za njihovo mišljenje.
„Kada se deci stalno pokazuje saosećanje i pruža im se primer takvog ponašanja, to zaista razvija njihovu sposobnosti da razumeju osećanja drugih ljudi".
BBC na srpskom je od sada i na TikToku, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu, Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
- Vrtić pre treće godine: Izbor roditelja ili neophodnost
- Vaš tinejdžer je sarkastičan - ne brinite, to je znak inteligencije
- Zašto za jedince i dalje važe stereotipi da su sebični i razmaženi
- Kako da učimo decu da kažu „da", ali i „ne"
- 'Sindrom najstarijeg deteta': Da li redosled rođenja oblikuje ličnost
- Četiri tipa emocionalno nezrelih roditelja, da li su vaši među njima
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA